Mama 2,5-godišnjeg Patrika i jednomjesečnog Dina, Matea Lukarić iz Zagreba, ispričala nam je svoja iskustva iz dvije trudnoće i s poroda te otkrila zašto joj nijedan dan ne može proći bez Klokanice zbog koje je zapostavila sve druge društvene mreže i koliko joj znači druženje s ostalim trudnicama i mamama s foruma
"Znam da zvuči kao fraza, ali Klokanica mi je uistinu promijenila život. Postala sam ovisna o njoj i druženju sa svim budućim i sadašnjim mamama, ali i onima koje rade na bebi. Poseban je osjećaj biti okružena tolikim predivnim ženama koje prolaze iste ili slične stvari koje sam i sama prolazila. Pitanja je puno, a još mi je draže ako nekome barem malo pomognem svojim iskustvom i savjetom", kaže Matea Lukarić iz Zagreba, jedna od najaktivnijih mama s foruma i društvene mreže Klokanice.
'Svakoj novoj bebi radujem se kao da je moja'
"Aktivna sam na Klokanici već godinu dana i otkrila sam je slučajno, preko šogorice. Od tada sam ovisna i ne prođe dan da ne škicnem novosti i komentare. Pratim sve teme, a najčešće sam na podforumu Trudnoća jer, iako sam rodila, tamo ima puno predivnih žena, trudnica s kojima sam se sprijateljila i koje su mi jako drage. Pratim kako koja napreduje, što ih živcira u trudnoći, kakav im je trudnički apetit i je li kojoj stigla roda. A svakoj novoj bebi se radujem kao da je moja!", priča 24-godišnja mama dvojice sinova; 2,5 godišnjeg Patrika i jednomjesečnog Dina.
Mlada mama kaže da je i sama našla puno korisnih savjeta, a posebno sad, nakon drugog poroda oko problema s dojenjem. "Iako je starije dijete dojeno 21 mjesec neke se stvari zaborave, neke promjene, a nisu ni iste bebe, pa je ono što je s Patrikom bio mačji kašalj, s Dinom 'problem' i obrnuto", objašnjava Matea.
"Na primjer za refleks 'let down' prije nisam ni čula pa nisam znala da je to ono što nas muči dok nisam naišla na odgovor iskusne mame sa sličnim problemom, baš na Klokanici. Mame na forumu velika su podrška i lijepo je znati da postoji netko tko se istinski veseli vašoj sreći jer je beba dobila 700 grama za tri tjedna", kaže.
Mama koja kaže da je zapostavila sve druge društvene mreže jer joj je uz jutarnju kavicu jedino važno baciti oko na Klokanicu, priča i o novim poznanstvima i druženju s drugim roditeljima na Klokanici.
"Djevojke i žene koje sam upoznala preko Klokanice kao da poznajem oduvijek. Neke sam uspjela upoznati uživo i zbog toga mi je jako drago. Takva prijateljstva su za cijeli život i nadam se još kojem druženju, najradije sa svima na jednom velikom tulumu. Rijetko tko razumije pitanja koja mi prolaze kroz glavu i brige koje me muče pa mi je jako drago da mogu to sve podijeliti s nekim koga brinu iste misli i kome neću biti 'čudna' i tako si olakšati dušu", kaže.
Iznenađenje na porodu
Matea je prije mjesec dana rodila svog drugog sina i trenutno je na rodiljnom dopustu, a na drugom porodu ona i suprug Marijan imali su i jedno iznenađenje. Naime, cijelu trudnoću mislili su da očekuju curicu!
"Kad me napokon, iz četvrtog puta, predraga babica uvjerila da sam rodila sina, nije mi teško palo, dapače, odmah sam osjetila olakšanje u jednu ruku jer ipak imam iskustva s muškim bebama, tonu robice za dečke, i još dvije tone autića, legića i sličnih 'muških' stvari", priča Matea kojoj su obje trudnoće bile uredne, 'školske', za poželjeti i bez trudničkih tegoba.
"Bez obzira na iskustvo ne znam što su jutarnje mučnine, nesanica, otečeni zglobovi i ostalo. Usudila bih se reći da su gotovo identične, oba puta sam dobila isto kila, što je trudnicama velika briga, oba puta sam rodila deset dana prije službenog termina, onako kako sam ja prognozirala, a ne doktori, čak su i kontrole padale svaka četiri tjedna, pa sam ultrazvuk obavljala u istim tjednima trudnoće i mogla uspoređivati kako napreduje Dino naspram Patrika", priča.
Što se tiče poroda, Matea kaže da su joj oba bila prekrasno iskustvo. "Kada primite dijete u ruke sva bol i patnja nestanu, tijelo se resetira. Iz svog iskustva mogu reći da su žene isprogramirane da nakon sati provedenih u trudovima i boli već nakon prvog plača, prvog dodira, kada vas prođe toplina cijelim tijelom i neopisiva sreća, zaborave na svu bol i muke koje su trajale još koji trenutak prije", priča ova iskusna mama.
"Patrika sam rodila nakon deset sati i kada sam pomislila da ne mogu više i da umirem, on je došao na svijet. Tog sam trenutka postala najsretnija osoba na svijetu, ponosna, malo zbunjena i u čudu, ali sretna, neopisivo sretna, a deset sati prošlo je kao minuta. Zaljubila sam se na prvi pogled, preko ušiju. S Dinom je sam porod trajao 45 minuta, sat i pol od dolaska u bolnicu i pregleda do kada sam ga primila u ruke i kao što sam spomenula, iščuđavala se sinu, a ne kćeri. Porod je bio super i još se mjesec dana kasnije čudim kako se sve tako brzo odigralo", priča i dodaje da je suprug bio prisutan na oba poroda i bio joj velika moralna podrška.
"Osjećala sam se sigurnije i jače kada sam znala da je uz mene, a vjerujem da i on ne bi propustio to čudo dolaska djeteta na svijet i da je zaljubljen u svoje sinove od prvog trena, kao i ja", kaže ponosna mama.
Dvoipolgodišnjak i novorođenče
Pitali smo mamu Mateu kako se snalazi s novorođenčetom i dvogodišnjakom. "Puno me ljudi pitalo kako je prošla trudnoća i kako nam je sada dok je Dino mali s Patrikom, koji je u jednu ruku isto beba. Mogu reći da je predivno. Patrik je divno dijete, najbolji i najnježniji veliki brat na svijetu i kao što je od prvog dana ljubio, mazio i pazio trbuh, često i zaspao na njemu, takav je sada prema bebi. Pun je suosjećanja i brige za Dinu, i kada ovaj plače on me vuče za rukav i kaže: 'Dino amm ammm', on tako kaže 'papati'. A ako ga muče grčići Patrik je tu da ljubi i draga po trbuščiću", priča Matea i objašnjava da su odlučili da Patrik ostane još ovu godinu doma i da braća sljedeće godine skupa krenu u jaslice i vrtić.
"Iako ima dana kada je teško izaći na kraj s obojicom, znam da prebrzo narastu i odrastu i ne želim propustiti njihovo zajedničko odrastanje i ono što nosi svaki novi dan kada ste majka dvojici prekrasnih sinova, a to je dan pun smijeha, igre i ljubavi do neba", priča Matea i dodaje:
"Nekako volim misliti da suprug i ja zaista radimo dobar posao jer oni polako, ali sigurno postaju pravi mali ljudi. Naravno, ima dana kada si postavim tisuću pitanja i u ništa nisam sigurna, onda mi dođe moj Patrik i onako usput, sam svojom voljom me poljubi i zagrli. Tada znam da će ipak sve biti u redu i da je sva ta nesigurnost samo u mojoj glavi, skockam se, tri puta duboko udahnem i jurim dalje, za autićima, mijenjajući pelene i nunajući Dinu, da nam bude mir".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.