Premda se mogućnost zanošenja žena s pregradom maternice, pod uvjetom da je anomalija izolirana, ne razlikuje od mogućnosti bilo koje druge žene te dobi, značajniji je podatak da oko 30 do 40 posto žena s tom abnormalnošću mogu u trudnoći očekivati komplikacije
Nepravilno razvijena maternica u određenoj mjeri može dovesti do otežanog začeća, iznošenja trudnoće, ali i do poteškoća kod samog poroda.
Pregrađena maternica, odnosno septum uterusa samo je jedna od abnormalnosti maternice, a njezina učestalost nije u potpunosti istražena. Prema nekim podacima, ova anomalija javlja se kod tri posto žena u reprodukcijskom razdoblju, no s druge strane taj postotak raste kada je riječ o istraživanjima podskupina žena koje su već imale bilo kakvu komplikaciju u trudnoći – višestruki spontani pobačaj, prijevremeni porođaj, porod djeteta s malom porođajnom težinom ili zastoj u rastu.
Dr. sc. Erden Radončić, spec. ginekologije i porodništva te uži specijalist humane reprodukcije iz Poliklinike Vili pojasnio nam je što točno znači pregrađena maternica, kako se dijagnosticira i liječi te kako točno utječe na zanošenje i iznošenje trudnoće.
Intenzivni nadzor u trudnoći
"Pregrađena maternica, odnosno septum uterusa anomalija je maternice koja bukvalno označava pregradu maternice te u većem ili manjem obujmu abnormalnost u razvoju organa. Ovisno o stupnju anomalije, razlikuje se više podtipova odnosno stupnja, od tzv. kompletne pregrade u kojoj se ista može dokazati od početnog dijela, odnosno ušća grlića maternice pa sve do njenog dna. Sve ostale varijacije nepotpune pregrade skupno se nazivaju subseptumom ili nepotpunom pregradom. Bitna karakteristika za maternicu sa septumom je nerijetko posve normalan vanjski oblik samog organa, iako se sama anomalija također može dokazati i u različitim miješanim varijantama", pojašnjava dr. Radončić.
Umjesto svog uobičajenog trokutastog oblika pregrađena maternica poprima različite oblike koji nalikuju na srce, a trokut je podijeljen potpuno ili djelomice na dva manja.
Premda se mogućnost zanošenja žena s pregradom maternice, pod uvjetom da je anomalija izolirana te da nema dodatnih čimbenika neplodnosti, ne razlikuje od mogućnosti bilo koje druge žene te dobi, puno je značajniji podatak da oko 30 do 40 posto žena s tom abnormalnošću mogu u trudnoći očekivati komplikacije.
"Problemi ovise o stupnju anomalije. Najčešće se radi o prijevremenom porođaju (prije navršenih 37 tjedana trudnoće), iznenadne smrti ploda, spontanog pobačaja tijekom drugog tromjesečja, ili manja porodna težina djece rođene u terminu (intrauterini zastoj u rastu). U slučajevima postavljanja sumnje na septum ili ako se pak isti dokaže tek u trudnoći, uputno je trudnicu intenzivno nadzirati i/ili relativno ranije uputiti u odjelima tercijarne perinatalne zaštite, gdje postoje dodatni uvjeti skrbi rizične trudnoće. Dakle, ishod trudnoće primarno ovisi o stupnju anomalije, te o prenatalnoj skrbi trudnice", kaže spec. ginekologije i porodništva.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza pregrađene maternice postavlja se na nekoliko načina: rentgenskom histerosalpingografijom kada se kroz grlić maternice uštrcava jodni kontrast uz istodobno praćenje i dokumentiranje putem rentgenskog aparata te ultrazvučnim pregledom u prikladnom dijelu ciklusa. Razvojem ultrazvučne tehnologije kontrastna ultrazvučna histerosonografija (Sono HSG) danas se češće koristi, a u odnosu na rentgenski pristup u prednosti je najviše zbog neizlaganja ionizirajućem zračenju. Osim toga, najnovija generacija ultrazvučnih uređaja ima mogućnost trodimenzionalne rekonstrukcije šupljine maternice pa takav pristup predstavlja najbržu i najpouzdaniju neinvazivnu dijagnostičku metodu.
"Ipak, invazivni pristup, odnosno histeroskopija, zahvat koji se posljednjih godina može raditi i u izvanbolničkim uvjetima i bez anestezije, još uvijek predstavlja "zlatni standard" dijagnostike. Prednost histeroskopije leži u mogućnosti istovremene korekcije anomalije. Važno je naglasiti da je sukladnost 3D UZV dijagnostike i histeroskopije veći od 95%, pa jednom postavljena sumnja ili dijagnoza 3D tehnikom, u pravilu je konačna", ističe dr. Radončić.
Napominje kako anomaliju maternice svakako treba operirati u svim slučajevima kada postoji podatak o lošem ili nepovoljnom ishodu prijašnje trudnoće.
"U današnje vrijeme histeroskopija i tzv. metroplastika je nezamjenljiva tehnika potpuno otklanjanje ili bitno ublažavanje anomalije, bilo da se ista radi uz istodobnu laparoskopiju ili bez. Isti princip vrijedi i kada je po određenim kriterijima očito kako će stupanj septuma svakako dovesti do komplikacija, poput slučajeva potpunog septuma, septuma koji seže do polovice duljine kavuma", preporučuje dr. Radončić.
Kod blagih odstupanja preventivna operacija ima svoji pristaša i protivnika i tu su stvari manje jasne. "Najveće nejasnoće tiču se kriterija za preventivnu operaciju i tu se trenutno predlažu ili usvajaju brojne klasifikacije i koncepti, no koje tek realno treba dokazati kroz dugoročna istraživanja na velikom broju trudnica prije i nakon metroplastike, što katkada nije lako sprovest", kaže spec. Ginekologije i porodništva te dodaje kako su zbog toga česta oprečna stajališta kod stručnjaka što može zbuniti i pacijentice.
