'Istraživanje nam je pokazalo da broj poznatih riječi uopće nije toliko važan za razvoj i funkciju mozga. Važna je interakcija i količina obostrane konverzacije'
Svi ti govore da stalno razgovaraš sa svojom bebom. A što kažu istraživači s Massachusetts Institute of Technology (MIT), Harvarda i UPenna? U novoj studiji koja se bavi razvojem govora kod male djece, istraživači su otkrili kako s djecom treba pričati da bi dijete imalo mogućnost najboljeg razvoja. Nije važno samo im pričati, važan je način kako ćete to raditi.
Umjesto da samo izgovarate riječi, od jednostavnijih do složenijih, te im pokazujete slike koja označavaju naučene riječi, stručnjaci naglašavaju da je od samih početaka važno djecu uključivati u obostran razgovor.
Naime, istraživači su pratili ono što su nazvali "konverzacijski okreti", ili kada odrasla osoba i dijete međusobno razgovaraju s ne više od pet sekundi pauze između riječi. Drugim riječima, interakcija je važna.
Istraživanje koje je obuhvatilo djeci u dobi od 4 do 6 godina, stručnjaci s MIT-a koji se bave kognitivnom znanosti zaključili su da takav obostran razgovor doslovno mijenja mozak djeteta. Točnije, dijalog može potaknuti djetetov razvoj mozga i jezične vještine, a to je izmjereno nizom testova i skeniranjem dječjih mozgova te se pokazalo da je upravo međusoban razgovor najviše utjecao na njihov razvoj, bez obzira na stupanj obrazovanja ili visinu dohotka roditelja.
"Dakle, nije važno da djetetu pričate i obogaćujete vokabular, važno je da s njim doista razgovarate i učite ga kako da shvati i uzvrati informacije", rekla je Rachel Romeo, diplomantica na Harvardu i MIT-u i glavna autorica spomenutog istraživanja.
Ovo novo istraživanje s MIT-a je toliko znakovito jer roditeljima nalaže da se manje fokusiraju na same riječi i pojmove, a puno više na interakciju, poticanje dijaloga, slušanje i razgovaranje.
"Istraživanje nam je pokazalo da broj poznatih riječi uopće nije toliko važan za razvoj i funkciju mozga. Važna je interakcija i količina obostrane konverzacije", rekla je Rachel Romeo.
Istraživanje je pokazalo i to da su djeca iz bogatijih sredini doista imali širi vokabular, iako njihov mozak zbog toga nije bio bolje razvijen u odnosu na djecu iz siromašnijih obitelji koja nisu znala toliki fond riječi, ali su navikla na razgovor zbog čega su bila gotovo istovjetna djeci sa širim vokabularom. A to je jako važan podatak koji može maksimalno ohrabriti roditelje na stari dobri razgovor, čak i kad pričamo o bebama.
Zato su se morali osvrnuti i na moderno roditeljstvo koje se sve više oslanja na tehnološka dostignuća kojima žele potaknuti bolji razvoj kod svog djeteta, a koja također čine onu razliku između bogatijih i siromašnijih, međutim, u odnosu na jaz od 30 milijuna riječi, prema svemu sudeći siromašnija su djeca sada ipak u prednosti ili su barem izjednačena s bogatijima.
Drugim riječima, roditelji koji troše previše novaca na pametna pomagala (i aktivnosti) često propuštaju biti s djecom, razgovarati s njima otvoreno, slušati ih i poticati na razgovor, što u većem djelu čine upravo oni roditelji koji se ne oslanjaju ni na kakva moderna i skupa pomagala.
Razgovor zahtijeva složene kognitivne sposobnosti, puno složenije od slušanja ili pričanja, a prema stručnjacima s MIT-a, razgovor omogućuje djeci da razumiju ono što druga osoba pokušava reći i znaju kako odgovarati na odgovarajući način. To je vrlo različito od samog slušanja ili samog pričanja, te posebno od broja naučenih riječi.
Dakle, razvoj govora više nemoj mjeriti širinom vokabulara nego količinom međusobnog razgovora.
