Sin je na putu iz vrtića do kuće neprestano ponavljao da je jako žedan. Kad smo stigli u stan, popio je pola litre vode. Pokušavao je objasniti da se nije uspio napiti vode u vrtiću...
"Sin je na putu iz vrtića do kuće neprestano ponavljao da je jako žedan. Kad smo stigli u stan, popio je pola litre vode. Pokušavao je objasniti da se nije uspio napiti vode u vrtiću jer nije znao dobro piti iz ruke", rekao je za 24sata ogorčeni otac.
Po sina su roditelji došli nakon posla u vrtić na zagrebačkom Jarunu i odgojiteljice su mami odmah objasnile kako je ponestalo papirnatih čaša te su djeci rekle da piju vodu iz ruke. Za neke od mališana to je bio problem. Kako se nisu mogli domoći vode, bili su žedni.
"Isto se dogodilo i mojem poznaniku koji je također došao po dijete u taj vrtić. I njegov je sin malaksao. Dali su mu ventolin jer su mislili da ima problema s disanjem. Dijete je na kraju počelo govoriti da je žedno i onda su mu dali vode. Nakon što je popio dovoljnu količinu vode, bilo mu je dobro", rekao je otac.
Kako izgleda dan vašeg djeteta u vrtiću?
On je idućeg jutra u vrtić odnio paket čaša kako bi djeca imala iz čega piti. Ravnateljica tog vrtića poručila nam je da je upućena u slučaj, ali da ga ne želi komentirati.
"Vjerojatno nije bilo čaša na stalku na kojem inače stoje. Takve stvari se događaju, pogotovo u 16 sati, kad roditelji dolaze po djecu i kad u vrtićima vlada kaos jer svi ulaze i izlaze. Djeca sigurno nisu bila žedna i ne znam zašto bi neki roditelj to rekao", rekla je ravnateljica Snježana Vusić-Kodvanj.
Srezana količina hrane za djecu
Nije htjela komentirati ni to da gotovo svi roditelji u gotovo svim vrtićima diljem Zagreba moraju nositi jednom mjesečno papirnate ručnike, toalet papir, vlažne maramice i salvete. U redakciju 24sata su pristigli brojni pozivi ogorčenih roditelja koji su se žalili da je u vrtićima srezana količina hrane za djecu.
"Na svoje sam oči vidjela kako teta u dežurstvu za užinu djeci reže četiri jabuke na kriškice i onda to nudi desetero djece koji su ostali. Moj sin koji ima 2,5 godina bez problema sam pojede cijelu jabuku, a možete misliti kako je sa starijom djecom. To što im daju jednostavno je premalo. Sjećam se kad mi je kći pohađala isti taj vrtić prije nekoliko godina, za užinu se dobivao kruh i maslac ili Zdenka sir, a sad samo kakav suhi keksić i malo jabuke. Stvari su se drastično promijenile što se tiče hrane. Što se tiče sanitarija, to se oduvijek nosilo i nosi se još uvijek u vrtić", rekla je I. R. (37), čija djeca pohađaju Dječji vrtić u Sopotu.
Pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić negirao je kako se ove godine vrtićima smanjio budžet za prehranu s 13 na samo 9 kuna.
"Nije se smanjio, nego je i veći nego ranije. Uvjeren sam da djeca u zagrebačkim vrtićima nisu gladna i da su takve priče samo stvar politike. Usporedite malo zagrebačke vrtiće i one u mjestima gdje su primjerice HNS, SDP i njima slični na vlasti, pa ćete vidjeti u čemu je stvar", kaže Lovrić.
Odgojiteljice tražile smanjenje djece po grupama i sredstva za rad
Ipak, nije htio reći koliko se dnevno izdvaja kuna za prehranu svakog djeteta.
"Neću vam na to odgovoriti. Moj odgovor na to pitanje neka vam bude poziv da zajedno obiđemo sve vrtiće koje vi želite, i to bez najave. Otići ćemo tamo tijekom ručka da vidimo tko to gladuje i zašto. Vidjet ćemo hoće li roditelji stvarno donijeti taj sanitarni materijal o kojem vi pričate. Odaberite vrtiće i javite mi kad idemo", poručio je Lovrić.
Imate li povjerenja u 'tete' iz vrtića?
S obzirom na to da ravnatelji dječjih vrtića negiraju bilo kakav problem u vrtićima baš kao i Grad Zagreb, najnezadovoljnije su odgojiteljice. Podsjetimo, one su i prosvjedovale u svibnju ove godine. Tražile su smanjenje broja djece po grupama, da se unaprijed planiraju smještajni kapaciteti te da se više izdvaja za igračke, didaktiku i sredstva za rad. Tražile su i da im se vrate stimulacije za dodatne programe jer si same plaćaju edukacije koje im pomažu da se još bolje posvete djeci. Povećanje plaća ni u jednom trenutku nisu tražile.
"Kad u vrtić donesem neku sitnicu poput papira, bojica ili ljepila, one se danima zahvaljuju. Zato mi nije teško nositi, ali to je ipak odgovornost Grada", tvrdi čitateljica.
