Empatija je jedna divna ljudska osobina. I toliko koliko je divna, toliko ju je teško razviti kod djeteta. Ali uz trud je moguće, a pokušat ćemo dočarati kako.
U vrijeme kad se čini da jedni prema drugima ne pokazujemo gotovo nimalo empatije, nego baš suprotno, ni uživo, a da ne spominjemo bespuća interneta, nije lako odgojiti dijete tako da pokazuje i ima upravo tu vrijednu osobinu – empatiju. Budući da u okolini rijetko nailazimo na nju, empatija kod djece postaje nešto što bi trebalo biti na popisu zadataka koje bi isključivo roditelji trebali odraditi.
Naravno, veliku ulogu igra ipak okolina, pa je prvo što trebaš raditi djetetu ukazivati na dobre primjere kad na njih naiđeš. Najteže je usaditi djetetu empatiju prema ljudima koji su drukčiji od njih i nisu dio neposrednog kruga ljudi koji se nalazi oko tvoje obitelji. Dakle – ljude koji su drugog roda, druge rase, drugog socijalnog položaja, druge seksualne orijentacije, druge vjerske orijentacije…
To ne znači, naravno, da se od djeteta očekuje da se slaže s osobama potpuno različitih stajališta i pogleda na određene stvari. Dapače, mogu se uopće ne slagati, ali bi trebali doći do točke gdje prihvaćaju tuđu perspektivu i ujedno cijene druga ljudska bića. To je dio empatije do koje želiš doći.
Tri su dimenzije empatije:
- Emocionalna – dijeljenje pogleda drugih ljudi oko nas
- Kognitivna – pokušaj shvaćanja što drugi ljudi misle i zašto
- Moralna – Suosjećanje s drugima
I uistinu empatična osoba mora imati sve ove tri. A to se može naučiti, kao sviranje instrumenta ili vježbanje.
Razgovarajte o osjećajima – vlastitim i tuđim
Ono što prvo možeš učiniti i to neprestano činiti jest razgovarati o osjećajima i definirati ih što češće i točnije. Kad poznaju emocije, lakše će ih prepoznati kod sebe i kod drugih, a to je važan korak ka empatiji. Topli roditelji koji djetetu pružaju pravu podršku, kažu stručnjaci, bolji su u ovom. Štoviše, djeca koja su odrasla u emocionalno uravnoteženom okruženju, pokazuju veću razinu empatije.
Važno je isto tako i razgovarati o ponašanju djeteta s njime, te o tome kako njegovo ponašanje utječe na druge. Razgovor o tome kako se to ponašanje može popraviti bolje će funkcionirati od kazne, na primjer ili prisile na ispriku. Djetetova reakcija treba dolaziti iznutra, a ne zbog vanjskog poticaja.
Poduči kako razumjeti što drugi osjećaju
Ovo je nešto što je u današnje vrijeme vrlo teško. Na primjer, djeca često odrastaju u okruženju koje vrlo ujednačeno razmišlja. Na primjer, politički stavovi. Ako je dijete okruženo određenim političkim stavovima, a niti u školi se ne polaže dovoljno truda da se razumiju i oni koji drukčije razmišljaju, dijete će teško shvaćati „one druge“ stavove. Važno je zato razgovarati o tome što se događa u drugim okolinama, što se događa u državi i kako to utječe na neke ljude izvan obitelji.
To znači da ćeš djetetu pokušati dočarati kako razumjeti susjede koji su drukčiji, kako drugi ljudi utječu na živote svoje djece – i to ljudi koje dijete ne primijeti uvijek. Na primjer, kako je teško djeci prodavačice iz trgovine jer ona radi nedjeljom. Važno je dočarati djetetu da nisu sve obitelji iste, da nemaju sva djeca isti startni položaj u životnoj utrci. Ali da su svi jednako vrijedni.
Istakni izazove i pojasni
Nije lako djeci usaditi empatiju prema ljudima s kojima se uistinu ne slažete ili koji djeci jednostavno ne odgovaraju. Na primjer, dijete ima strica koji je u suštini sasvim u redu, ali baš nitko se ne slaže s njegovim ekstremnim političkim stavovima i logično je da ponekad priča ode u tom smjeru. Tad možeš reći djetetu nešto poput: "On je stvarno ljubazan prema tebi, oduvijek, uvijek misli na tebe i donese ti mali znak pažnje. Zbog tog ga trebaš cijeniti i voljeti ga. Ne moramo misliti samo na jednu stvar o nekoj osobi, nego ga vidjeti zbog onog što je dobro u njemu."
I nije to lako, kako odraslima, tako niti djetetu, ali je s druge strane važno da dijete nauči odijeliti različite aspekte osobnosti, kao što su osobni odnos i, na primjer, politički stavovi. Možda poučavajući djecu i nama odraslima nešto od tog "uđe u uho".
Sve u svemu, empatija nije nešto što se lako usvaja i uči, a posebno je to teško u današnje vrijeme. No, nije nemoguće, pa jednostavno krenite pružajući dobar primjer. Pomalo neobičnu usamljenu susjedu pitajte treba li joj nešto iz trgovine, namrgođenom vozaču autobusa poželite ugodan dan iako je kišno i teško voziti, pitajte susjeda kako je prošla operacija i odnesite mu kolače.
