Već smo svašta čuli – da djeca ne znaju ići sama na wc u školi, da pokušavaju tipkati po knjigama kao što to čine na tabletima – a sad smo otišli korak dalje. Ili korak niže? Jako, jako nisko.
Generacija Z, rekli su nam stručnjaci, prva je koja neće intelektualno nadmašiti svoje roditelje – otkad se prate takvi zapisi. Pisali smo i o tome kako mnoga djeca u Velikoj Britaniji kada kreću u školu (dobro, znamo, nešto ranije nego kod nas) ne znaju sama otići na wc, odnosno ne znaju bez pomoći obaviti veliku nuždu i obrisati se nakon tog. Nedavno smo čuli kako djeca ne znaju listati knjige, nego ih pokušavaju "kliknuti" i "scrollati" kao što to činimo s tabletima. Pisali smo i o tome kako djeca čak ni kod nas ne znaju vezati vezice kad kreću u školu, priča se kako se ne znaju penjati na drveće, preskakati uže...
A sad kad vam kažemo ovo, mislit ćete da izmišljamo. Naime, jedna britanska dječja radna terapeutkinja, Angela Hanscom, rekla je da je primijetila porast pritužbi roditelja na djecu koja - padaju sa stolaca. Da, dobro ste pročitali. Djeca se muče sa sjedenjem na stolcima, a Hanscom smatra da je to izravno povezano s nedovoljno vremena provedenog u igri vani.
Djetinjstvo se tijekom godina mnogo promijenilo, posebno kad je tehnologija na velika vrata ušla u naše živote, i to odmah nakon prethodnih generacija koje su odrastale tako da praktički nisu imale ništa za zabavu osim izlaska van i igre.
Danas su stvari sasvim drugačije. Roditelji sve kasnije u djetetovom životu puštaju djecu van i djeca sve rjeđe imaju vremena za slobodnu igru, a mnoga djeca jednostavno ne žele izlaziti van kada mogu igrati igrice na raznim ekranima. Ispostavilo se da taj nedostatak vremena za igru i istraživanje zapravo uzrokuje čudan problem koji zabrinjava stručnjake.
Sve je počelo kad je jedna mama na Redditu zatražila savjet o zabrinjavajućoj pojavi koju su primijetili kod svoje kćeri vrtićke dobi.
"Ona pada sa stolca nekoliko puta tjedno", objasnili su. "Ponekad čak i jednom dnevno."
Iako su neki roditeljima savjetovali da bi bilo najbolje odvesti dijete na procjenu, mnogi su korisnici rekli da je to "sada" prilično normalno. Razni roditelji i učitelji iz svog su kuta rekli da je razlog za to vjerojatno nedostatak snage trupa, a moguće čak i vestibularnih problema.
Radna terapeutkinja Hanscom rekla je da je to zato što se djeca više ne igraju vani. U intervjuu za podcast 1000 sati vani, Hanscom je rekla da je najveći problem koji vidi kod djece s kojom radi nespretnost i da je izravno povezana s vrstom tjelesne aktivnosti kojom se bave.
Hanscom je objasnila da su skrbnici zabrinuti za djecu, ali također ne čine puno kako bi pomogli u rješavanju problema s kojima se suočavaju.
"Problem broj jedan bio je to što su djeca postajala sve nespretnija. Zato učitelji počinju izvještavati o padanju sa stolaca u školi. Znate, sudaranje jedni s drugima, sudaranje sa zidovima, čak i, znate, padanje s penjalica."
Hanscom je objasnila da su roditelji i učitelji često zabrinuti zbog "rizične igre", što je upravo ono što je djeci potrebno za pravilan razvoj.
"Kao terapeuti, ono što radimo kada liječimo dijete jest da ga pokušavamo dovesti u antigravitacijski položaj", rekla je. "Želimo da legnu na trbuh, želimo da legnu na bok i zapravo ih želimo vrtjeti na sve različite načine jer u unutarnjem uhu postoje senzorne dlačice koje želimo stimulirati. Želimo da se tekućina kreće."
Tako se djeluje na vestibularni sustav koji regulira osjećaj ravnoteže, što objašnjava zašto djeca koja nisu u potpunosti razvila taj osjet imaju problema s uspravnim sjedenjem.
Što sve nećemo čuti! Ne samo da naša djeca neće biti inteligentnija od nas, kao što je to slučaj iz generacije u generaciju, već stoljećima, nego neće moći niti uspravno sjediti? Je li to moguće? A ako je uzrok nedovoljno vremena provedenog u slobodnoj igri, tko zna kakve ćemo još posljedice vidjeti... Jer teško da će se išta drugo promijeniti...
