Streptokok je gram pozitivna bakterija koja uzrokuje različite infektivne bolesti poput upale ždrijela, kože, pluća i dr. U nastavku saznaj što je streptokok, koji su simptomi, je li opasan u trudnoći i kako se liječi.
Streptokok (Streptococcus) je bakterija koja ima mnogo sojeva od kojih su neki jako zarazni i izazivaju teške oblike bolesti. Streptokokne bolesti pripadaju u red zaraznih bolesti koje se lako šire u dječjim kolektivima kao što vrtići, škole i obitelji. Širi se bliskim kontaktom sa zaraženom osobom. Najčešće se pojavljuje u nekoliko članova iste obitelji ili u dječjim kolektivima i školama.
Postoji nekoliko vrsta streptokoka:
- Streptokok skupine A (Beta hemolitički streptokok grupe A)
- Streptokok skupine B
- Streptokok skupine D
- Streptokok skupine C i G
- Streptokok pneumoniae – Pneumokok
Svaka skupina može izazvati određene bolesti koje se sve većinom liječe antibioticima.
Beta hemolitički streptokok: Epidemiologija
β-hemolitički streptokoki skupine A šire se respiratornim sekretima. Infekcija mogu prenijeti i asimptomatski nositelji. Najčešći je u dječjoj populaciji jer se brzo širi u kolektivima poput vrtića i škola. Najčešće uzrokuje upalu ždrijela (tonzilitis, gnojna upala grla, angina) koju je većina od nas preboljela u djetinjstvu ili kasnije. Streptokoki skupine B česti su u normalnoj vaginalnoj flori i povremeno mogu uzrokovati infekciju novorođenčeta.
Koji su simptomi streptokokne infekcije?
Ovisno o vrsti i lokalizaciji bakterijske infekcije, moguće su različite kliničke slike.
Najčešće su infekcije izazvane beta hemolitičkom streptokokom grupe A:
- Angina (Tonsillitis)
- Šarlah (Scarlatina)
- Erizipel (Crveni vjetar), češći kod odrasle populacije
Najčešće infekcije izazvane streptokokom pneumonije u dječjoj dobi su:
- Otitis - upala uha
- Upala pluća – pneumonija
- Meningitis – upala moždanih ovojnica
Dakle, akutna infekcije sojem Streptococcus pyogenes može se prezentirati kliničkom slikom faringitisa, šarlaha, impetiga, celulitisa ili erizipela. Neprepoznate infekcije mogu prerasti u tkzv. invazivne infekcije poput nekrotizirajućeg fasciitisa, miozitisa te naposlijetku sindroma streptokoknog toksičnog šoka. Streptococcus agalactiae može uzrokovati meningitis, neonatalnu sepsu i upalu pluća u novorođenčadi. Dok u odraslih može uzrokovati vaginitis, puerperalnu groznicu, infekciju mokraćnog sustava, infekciju kože i endokarditis. Viridans streptococci mogu uzrokovati endokarditis, a Enterococcus je povezan s infekcijama mokraćnih i žučnih puteva. Anaerobni streptokoki su uzročnici mješovitih infekcija abdomena, zdjelice, mozga i pluća.
Nakon preboljele streptokokne infekcije pacijenti mogu razviti imunološki posredovane posljedice kao što su akutna reumatska groznica, akutni glomerulonefritis ili kapljičasta psorijaza.
Premda simptomi i klinička slika mogu upućivati na streptokoknu infekciju, dijagnozu je potrebno potvrditi pretragama.
Najbolji način potvrde streptkokne infekcije je uzimanje brisa te mikrobiološka analiza tj. izrada kulture. Bakterijske bolesti se liječe antibioticima. Najbolje je napraviti pretragu - bris ždrijela, kojom se može odrediti na koji antibiotik određena bakterija najbolje reagira te ciljano primijeniti terapiju.
Najčešći simptomi streptokokne upale grla su:
- iznenadna i nagla upala grla bez kašlja i kihanja
- krajnici su povećani i upaljeni
- bol i poteškoće pri gutanju
- sive, bijele ili žute točke ili naslage na krajnicima i na ždrijelu
- limfni čvorovi na vratu mogu biti upaljeni, povećani i osjetljivi na dodir
- crvenilo ždrijela
- temperatura viša od 38°C (niža temperatura može upućivati na virusnu infekciji)
Streptokok kod djece: Koji su uzroci?
Streptokokne bolesti su zarazne bolesti. Česte su bolesti dječje dobi. Najčešći oblik je upala grla, tonzilitis ili angina. Streptokokne infekcije se liječe antibioticima, a u slučaju komplikacija potrebna je hospitalizacija.
U dječjim kolektivima zarazne bolesti se brzo šire pa tako i streptokokne infekcije. Da bi se spriječio prijenos zaraze, samo zdravo dijete može pohađati kolektiv. Važno je poštovati higijenske mjere, često prati ruke, redovito dezinficirati igračke, zračiti prostorije te voditi računa o zdravoj prehrani.
Koliko dugo je streptokok zarazan?
Streptokoki se prenose s osobe na osobu, bilo zrakom ili dodirom. Budući da se bakterije nalaze u nosu i grlu, mogu se lako prenijeti na drugu osobu kihanjem, kašljanjem ili rukovanjem. Također, osoba se može zaraziti i dodirivanjem predmeta s kojima je zaražena osoba bila u kontaktu.
Period inkubacije, odnosno vrijeme koje protekne od zaraze bakterijom, pa do pojave prvih simptoma, iznosi od dva do pet dana. Ukoliko se simptomi ne liječe, osoba može biti zarazna i dva to tri tjedna od njihove pojave.
Streptokok na koži: Impetigo
Impetigo je kožna infekcija koju uzrokuje stafilokok ili streptokok, a dovodi do nastanka malih gnojem ili tekućinom ispunjenih mjehura, nakon čijeg pucanja zaostaju zlatno-žute kraste. Najčešće se javlja u predjelu usta i nosa te oko stražnjice i na rukama.
Infekcija se često u djece javlja u ljetnim mjesecima, a posebice u djece s oštećenom ili iritiranom kožom, primjerice kod djece s atopijskim dermatitisom. Infekcija dijete često prenosi s jednog dijela tijela na drugi tkzv. autoinokulacijom, a dodirom se može prenijeti i na druge osobe. U liječenju se primjenjuje antibiotska krema ili mast, dok je kod proširenih oblika bolesti potrebno dati sustavni antibiotik (npr. tablete).
Kako se liječe streptokokne infekcije?
S obzirom na to da je Streptokok bakterija obavezno je u liječenju primijeniti antibiotik. Liječenje bi trebalo trajati 10 dana, a po mogućnosti bi trebalo primijeniti antibiotik prema nalazu antibiograma.
Simptome grlobolje, glavobolje i temperatura valja liječiti simptomatski (lijekovi za snižavanje temperature, bolove, sprejevi za grlo, dosta tekućine) uz antibiotsku terapiju.
Neotkriveni streptokok u trudnoći može biti poguban za bebu
Trudnice i mame na forumu dijele iskustva s beta hemolitičkim streptokokom u trudnoći, a ginekologinju smo pitali je li u trudnoći potrebno uzorkovati bris radi otkrivanja streptokoka, kako se liječi, te ako nije otkriven, kakve posljedice tijekom porođaja može imati na bebu.
Trudnoća je često povezana s većom učestalošću raznih infekcija koje u nekim slučajevima mogu ozbiljno ugroziti trudnoću - njezin tijek, trudnicu i dijete. Između 35. i 37. tjedna trudnoće preporučuje se bris rodnice i perineuma na beta hemolitički streptokok, ali mnoge trudnice na našem forumu i Facebooku pišu da nisu išle na te pretrage. Stoga je jedna mama na forumu otvorila temu Bris na streptokok i otkrila da ju njen ginekolog nije slao na tu pretragu, a njen sin je na porodu dobio sepsu. Mama kukukaka joj je odgovorila: "Moja beba je dobila sepsu i jedva se izvukao. Bili smo u bolnici 10 dana i bilo je još svega. Sin mi je dobro, ali na mene je ostavilo i te kakve posljedice (ne fizičke)".
I mama Missha je podijelila svoje iskustvo: "Mene je poslao na bris tek u 37. tjednu tako da sam tijekom poroda dobila intravenozno antibiotik i sve je bilo OK. Ja sam bila izliječena, beba se nije zarazila i sve super".
Mama s nadimkom Uvik nesto napisala je: "Ginekologinja mi je rekla da kad budem išla roditi da obavezno u bolnici naglasim da sam pozitivna na streptokok! Rekla je da će mi oni tada davati antibiotik, kako se beba slučajno ne bi inficirala dok prolazi kroz porođajni kanal! To sam tako i učinila, ali kako se porod odužio, oni su mi svaka 4 sata u boksu davali antibiotik u obliku infuzije. Međutim, ipak sam završila na hitnom carskom, ali kako sam u bolnici bila tjedan dana, nastavili su mi davati taj antibiotik kako bi potpuno iskorijenili streptokok".
Tijekom poroda može doći do infekcije novorođenčeta
Dr.sc. Senka Sabolović Rudman, spec. ginekologije i opstetricije objasnila nam je da je streptokok (lat. streptococcus) gram pozitivna bakterija široko rasprostranjena u prirodi.
"Značajne su infekcije urogenitalnog sustava, posebno one uzrokovane beta hemolitičkim streptokokom grupe B (BHSB). Međutim, osim manifestnih infekcija, dakle onih koje se prezentiraju kliničkim smetnjama i kao takve se ustanove i liječe, npr. upala mokraćnog mjehura, smatra se da je značajan udio trudnica koji su nosioci ove bakterije u genitalnoj regiji, a nemaju nikakvih tegoba", kaže i dodaje da BHSB ima gotovo svaka peta trudnica bez ikakvih smetnji. Diferenciranje skupine trudnica koje su nosioci ove bakterije neobično je važno zbog tijeka poroda i djeteta.
"Prolazom djeteta kroz porođajni kanal, dakle tijekom poroda, može doći do infekcije novorođenčeta. Ovo se događa relativno rijetko, vjerojatno stoga što se u takvih trudnica rutinski primjenjuju antibiotici u porodu - peripartalna zaštita. Ova rutinska intravenska primjena antibiotika u porodu nije garancija da do infekcije novorođenčeta neće doći, no ako do nje i dođe ona je značajno blažeg oblika od perinatalne infekcija koja bi se kod djeteta mogla razviti bez profilaktičke primjene antibiotika. U profilaktičke svrhe se uglavnom primjenjuje penicilinski antibiotici, dok se kod trudnica alergičnih na ovaj antibiotik daju druge vrste antibiotika: klindamycin, eritromycin", objašnjava.
Opasnost od sepse i pneumonije 24-48 sati od poroda
Ginekologinja dodaje da se procjenjuje da će u terminske djece svega troje od 10 000 razviti infekciju BHSB-om no neke statistike navode i nepovoljniji omjer. Glavni je problem što perinatalne infekcije uzrokovane beta hemolitičkim streptokokom grupe B (one bez profilakse) mogu biti teškog oblika, uglavnom u formi invazivne bolesti, osobito sepse i pneumonije; tipično unutar 24-48 sati od porođaja.
Prema smjernicama Hrvatskog perinatološkog društva preporučuje se preterminski (između 35.-37.tjedna) učiniti svakoj trudnici obrisak rodnice aerobno.
"Izuzetak su one trudnice koje su tijekom trudnoće u nalazima cervikalnih obrisaka i/ili urinokulture imale dokazanu infekciju ovom bakterijom. Naime, takve infekcije treba tijekom trudnoće liječiti, ali i tijekom poroda primijeniti peripartalnu zaštitu antibiotikom jer se smatra da u tih trudnica postoji i dalje, unatoč provedenom liječenju, kolonizacija porodnog kanala ovom bakterijom", kaže.
"S druge strane, u trudnica u kojih se nađe BHS grupe B u obrisku rodnice ne treba primijeniti antibiotik u trudnoći, jer takve žene nemaju simptoma niti su djeca ugrožena do poroda, tj. prolaska kroz porodni kanal, već treba primijeniti antibiotik u porodu u svrhu zaštite novorođenčeta. Naime, svrha ovog postupka je zaštititi plod od ove bakterije, a ne eliminirati bakteriju iz porodnog kanala jer se to smatra nemogućim. Upravo ovo je razlog zašto ne treba kod ovakvih nalaza primjenjivati antibiotik tijekom trudnoće, a što se u praksi dosta često viđa", objašnjava.
Nije razlog za odgađanje ili odustajanje od trudnoće
Osim kod ovih trudnica, intrapartalna antibiotska profilaksa preporučuje se i za žene koje su prethodno rodile dijete koje je razvilo BHSB infekciju. Profilaksu treba dati i ženama u kojih obrisak nije učinjen, a koje su rodile prijevremeno (prije 37 tjedana trudnoće), imaju povišenu tjelesnu temperaturu tijekom porođaja ili prsnuće plodovih ovoja 12 sati ili više.
Ginekologinju smo pitali treba li se infekcija beta hemolitičkim streptokokom liječiti kod žena koje nisu trudne, a planiraju trudnoću.
"Takve infekcije treba liječiti ciljano, tj. prema antibiogramu. Ako pacijentica nakon toga realizira trudnoću treba je uputiti da svom ginekologu odmah navede podatak o prethodnim infekcijama urogenitalnog sustava ovom bakterijom da se učiniti adekvatna obrada (urinokultura, cervikalni obrisci, obrisak rodnice preterminski) i postupi sukladno nalazima", kaže no napominje da anamnestički podatak o postojanju BHSB infekcije prije trudnoće ne treba biti razlog za odgađanje niti odustajanje od trudnoće.
Najvažnije je učiniti potrebnu obradu i primijeniti peripartalnu zaštitu te provesti adekvatnu neonatološku skrb novorođenčeta (neonatologu napomenuti podatak o postojanju BHSB infekcije) i takvim se postupkom rizici za dijete svode na minimum.
"Ako i dođe do razvoja perinatalnog BHSB infekta on se pravovremeno otkrije i liječi te je ishod za dijete uglavnom povoljan, a klinička slika infekcije nije dramatična", kaže i naglašava da neznanje o postojanju BHSB bakterije u porodnom kanalu kod ove infekcije predstavlja najveću opasnost.
