Nedavno objavljeno veliko međunarodno istraživanje donosi potvrdu onoga što su mnoge žene već znale iz vlastitog iskustva – hyperemesis gravidarum nije samo fizički izazov. Ostavlja snažan utjecaj i na mentalno zdravlje žena koje ga prolaze.
Trudnoća je često prikazana kao čarobno i nježno razdoblje ispunjeno iščekivanjem i srećom. No, za mnoge žene realnost izgleda sasvim drugačije, osobito one koje pate od hiperemeza gravidarum (HG), ozbiljnog oblika trudničke mučnine. Umjesto slatkog iščekivanja, njihovo iskustvo obilježavaju iscrpljenost, povraćanje, hospitalizacije i borba da se izdrži svaki novi dan.
Nedavno objavljeno veliko međunarodno istraživanje donosi potvrdu onoga što su mnoge žene već znale iz vlastitog iskustva – HG nije samo fizički izazov. Ostavlja snažan utjecaj i na mentalno zdravlje žena koje ga prolaze.
Istraživanje koje je obuhvatilo gotovo pola milijuna žena iz 18 zemalja pokazalo je da žene koje su tijekom trudnoće imale HG imaju znatno veći rizik od razvoja anksioznosti, depresije, pa čak i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) u mjesecima i godinama nakon poroda. Rizik od postporođajne depresije gotovo je tri puta veći kod žena koje su iskusile teške trudničke mučnine.
I ne samo to. Kod nekih su zabilježeni i ozbiljni neurološki problemi uzrokovani dugotrajnim povraćanjem i nutritivnim deficitima. U najtežim slučajevima HG-a, žene doslovno ne mogu funkcionirati bez stalne medicinske pomoći. A istovremeno okolina često misli da je to samo "preuveličana jutarnja mučnina".
Kad nitko ne razumije što proživljavaš
Najveći problem je što mnoge žene u ovoj situaciji ostaju same. Umjesto podrške, često dobiju komentare poput: „I ja sam povraćala, proći će“, ili „Trudnoća nije bolest“. Ta vrsta nerazumijevanja dodatno otežava emocionalno stanje i stvara osjećaj izolacije, srama i usamljenosti.
Zato stručnjaci pozivaju na promjenu pristupa, ne samo u zdravstvenim ustanovama, nego i u svakodnevnom razgovoru o trudnoći. Trudnicama koje prolaze kroz HG treba pristupiti s razumijevanjem, strpljenjem i konkretnom podrškom, bez umanjivanja onoga što proživljavaju.
Uključivanje psihološke podrške kao dijela redovnog praćenja HG trudnoća postaje sve važnije. Ženama koje proživljavaju ovo teško iskustvo treba omogućiti siguran prostor za razgovor o svojim osjećajima, strahovima i traumama, ne tek nakon poroda, već već tijekom trudnoće.
Otvoren razgovor s liječnicima, mentalna priprema i emocionalna podrška okoline mogu ublažiti dugoročne posljedice i pomoći ženi da se ne izgubi u svemu što proživljava.
Hyperemesis gravidarum nije samo jutarnja mučnina. To je ozbiljno stanje koje duboko utječe na tijelo i psihu žene. I iako je lakše zatvoriti oči i reći „proći će“, stvarna pomoć dolazi tek kad priznamo da neke trudnoće nisu blage, tihe ni sretne ali su jednako vrijedne, hrabre i zaslužuju svu podršku ovog svijeta.
