Svaki šesti par ne može imati dijete

Neplodnost, nemogućnost postizanja trudnoće nakon godinu dana redovitih spolnih odnosa, velik je zdravstveni problem stanovništva. Više od 15 posto parova ili svaki šesti par fertilne dobi u Hrvatskoj suočen je s dijagnozom neplodnosti.

Liječenje postupcima medicinski potpomognute oplodnje primjenjuje se nakon što se ustanovi bezuspješnost i bezizglednost drugih metoda liječenja.

Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, koji je na snazi od kolovoza 2012., regulira liječenje neplodnosti postupcima medicinski potpomognute oplodnje. Zakon, koji je bio na snazi od 2009. do 2012. godine, tzv. Milinovićev zakon branio je na temelju svjetonazorskih uvjerenja zakonodavca zlatne standarde liječenja i činio je Hrvatsku najrestriktivnijom zemljom u Europi i u svijetu.

Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji (NN 86/2012) pravo na liječenje imaju muškarac i žena koji žive u braku ili u izvanbračnoj zajednici, te žena koja ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, odnosno žena bez partnera kod koje je dokazana neplodnost. Žene ostvaruju pravo na liječenje neplodnosti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u pravilu do navršene 42. godine života.

Neadekvatna stimulacija i duge liste čekanja

U liječenju neplodnosti Zakon propisuje da osiguranici HZZO-a imaju pravo na četiri pokušaja intrauterine inseminacije, četiri pokušaja liječenja izvantjelesnom oplodnjom (IVF) uz primjenu lijekova za stimulaciju jajnika i dva pokušaja izvantjelesne oplodnje u ciklusu bez primjene lijekova.

Za parove s najtežim oblicima neplodnosti Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji omogućuje pravo na liječenje uz korištenje doniranih muških ili ženskih spolnih stanica, kao i mogućnost liječenja doniranjem zametka.

Iako u Hrvatskoj postoji dobar zakonodavni okvir za liječenje neplodnosti, neplodni parovi i dalje se susreću s brojnim teškoćama jer se manjak novca u zdravstvenom sustavu reflektira na mogućnost optimalnog liječenja i ostvarivanje prava na određene oblike liječenja. Tako je cijena od strane HZZO-a za postupak IVF-a u stimuliranom ciklusu ranije iznosila 15.500 kn uključujući lijekove za što HZZO od svibnja 2013. izdvaja tek nešto manje od 8.700 što u konačnici znači štednju na lijekovima, neadekvatnu stimulaciju kao i duže liste čekanja na postupak.

Liječenje u inozemstvu

Za parove kojima je potrebna donacija gameta to danas znači da se obvezno liječe u inozemstvu jer banke gameta i nakon pet godina još uvijek ne postoje pa su parovi prisiljeni zbog takve dijagnoze i indikacije ići na liječenje najčešće u Češku. HZZO je plaćanje takvih postupaka također obustavio još u studenom prošle godine zbog navodnih novih regulativa ulaskom u Europsku uniju. Ti parovi trenutačno idu na postupke MPO-a s doniranim gametama isključivo na vlastiti trošak što znači iznos i do 4.500 EUR za samo jedan postupak.

U mnogim je državama situacija bolja nego u Hrvatskoj. Tako smo prošli tjedan za vrijeme trajanja "Tjedna borbe protiv neplodnosti", koji je organizirala udruga Roda, imali prilike vidjeti i čuti više i o socijalnom doniranju gameta u Velikoj Britaniji što je kod nas, nažalost, Zakonom zabranjeno. Mnoge države u Europi imaju ne samo dobre zakone, koji reguliraju medicinski potpomognutu oplodnju nego, što je mnogo važnije, raspolažu i popratnom infrastrukturom koja omogućuje i provedbu postupaka medicinski potpomognute oplodnje u praksi.

Nadamo se da ćemo i mi u budućnosti moći biti država u kojoj je to područje ne samo deklarativno uređeno zakonom nego u kojoj se neplodnost može i u praksi liječiti u svim oblicima.