Nikad čudnija školska godina napokon dolazi kraju. Nikad duža, neobičnija, zahtjevnija, nikad tako kaotična i puna neizvjesnosti! Mama dvoje školaraca poslala nam je pismo u kojem zahvaljuje malo većim junacima korona doba: učenicima, nastavnicima i roditeljima
Tako se malo govori o lijepim stvarima i malim, velikim junacima... Zagađuje se mentalni prostor gadostima samozvanih, ne znam kako bi ih nazvala?! Danas ću pričati o malim i onim malo većim junacima korona doba... o učenicama, nastavnicima i roditeljima. Konačno je gotova!! Nikad duža, neobičnija, zahtjevnija, nikad tako kaotična i puna neizvjesnosti...gotova je!! I preživjeli smo!!
Ponekad pohvalu i priznanje treba reći javno jer je itekako zasluženo.
Želim pohvaliti sve učenike koji su hrabro gazili kroz ovu nastavnu godinu boreći se sa samoćom, nestrpljenjem, neizvjesnošću, suzama, ludovanjem, lošim internetskim vezama, kvizovima, umalo razbijenim tabletima, porukama, grupama, neshvaćanjem , pričanjem s video predavačem, ali i smijehom, zadovoljstvom, srećom, trenutkom kada ti se upali lampica i nešto shvatiš...borili su se kao pravi gladijatori u virtualnoj areni.
Želim pohvaliti sve učiteljice i učitelje... Ne želim uopće, niti mogu, zamišljati njihov radni dan!! Skloni smo ih osuđivati kako ne rade ništa, naravno u svako žitu ima kukolja, zar ga nema i među nama?! Ne želim govoriti o kukolju jer se o njemu i previše priča, želim govoriti o junacima koji su čitav dan bili na raspolaganju, kojima su domaći radovi pristizali i kapali od jutra do sutra, od nečitkih rukopisa do snimki sviranja instrumenata, kucanja i pjevanja...o strpljenju, poticanju, ustrajnosti, hrabrenju unatoč vrlo ograničenim uvjetima...
Želim pohvaliti roditelje koji ni sami nisu znali u kakvo su Vrzino kolo upali... Od očaja do ushita, logiranja, lozinki, Teamsa, škole na trećem, čitanja, dijeljenja, množenja, padeža, fizike, jednadžbi... suza, smijeha, zagrljaja, cjelodnevnog boravka s djecom i onih koji su strpljivo poslije posla kretali u školu, više razreda odjednom...
Junačine, nema što...parafrazirat ću sv. Pavla, dobar smo boj bili, trku završili, vjeru sačuvali...i na jesen se vidjeli jer škole su sablasne onako prazne!!
