Svaki dan već po navici postavljaš pitanja u nadi da ćeš doznati kako je bilo u školi, a odgovori ne da su šturi, nego su jednorječni. I stalno se pitaš zašto tvoje dijete ne želi razgovarati o školi! A možda je samo problem u – pitanjima.
Sigurni smo da će ti ovakav razgovor biti poznat:
Kako je bilo u školi?
Dobro.
Što ste učili danas?
Ništa.
S kim si se družio?
Ni sa kim.
I tako svakoga dana. Pa ti taj razgovor s vremenom dosadi i odustaneš od postavljanja pitanja. I onda ti je neko vrijeme žao što ne znaš što se događa u školi, a onda ti i to postane normalno.
Znamo svi da je važno biti u toku s onim što se događa, možda ne toliko zato što te silno zanima što je 8-godišnjak radio na odmoru u školi ili koje su gradivo tog dana obradili iz Prirode i društva, ali činjenica je da će te zanimati što je 12-godišnjak radio poslije škole. Shvaćaš na što ciljamo? Važno je steći povjerenje i zadržati komunikaciju s djecom na određenom nivou. Važno je ostati povezan s djecom, znati što se događa kad mi nismo uz njih.
A možda je samo problem u pitanjima!
Umjesto uvijek istih, gotovo tipiziranih pitanja, možda bi neka drukčija imala bolji učinak na tvoju konverzaciju s djetetom. Jer razgovori kao što je onaj na početku – zapravo nisu razgovori. I nije bitno radi li se o danu u školi ili onom kako se osjećaju, što im se događa u životu ili možda o… smislu života. Važno je uspostaviti naviku komunikacije, pa će onda i oni razgovori koji završavaju jednom riječju, postati pravi pravcati razgovori.
Znaš kako ćeš to postići? Pravim pitanjima. Razmisli malo, kad te netko usput pita „kako si?“, što ćeš reći? U 99 posto slučajeva reći ćeš „dobro“ i produžiti dalje, bez obzira na to jesi li dobro ili ne. Pa koja su to onda prava pitanja za postaviti djeci?
- Otvorena pitanja. I ne, ne mislimo na neka škakljiva pitanja, nego na pitanja koja počinju s „kako“ ili „zašto“. Ovakva pitanja uglavnom zahtijevaju odgovor duži od jedne riječi.
- Odrasla pitanja. Ne, opet ne govorimo o škakljivim pitanjima. Djeca se vole osjećati odraslo, pa im postavi pitanje koje možeš postaviti i odrasloj osobi. Djeca se ne žele osjećati kao da njihov odgovor na pitanje služi samo za zabavu odraslima.
- Bez dosadnih pitanja. Ni djeca ni odrasli ne vole razgovarati o sebi ako im se postave – dosadna pitanja.
- Bez ispitivanja. Pokušavaš voditi smislen razgovor, a ne kviz. Nemoj dijete ispitivati tko je hrvatski predsjednik ili koja je životinja najbrža.
- Bez trikova. Dijete neće željeti razgovarati ako se osjeća kao da je na testu. Na primjer, ako pitaš dijete „Zašto neka djeca ne slušaju svoje roditelje?“, moglo bi dovesti do nekih zanimljivih odgovora, ali isto tako bi se dijete moglo osjećati kao da mu postavljaš zamku.
Dobra pitanja!
Kad jednom vidiš kakve rezultate možeš postići ovakvim pitanjima, shvatit ćeš koliko znači pravo pitanje. Evo nekih konkretnih pitanja koja možeš postaviti, na primjer, za vrijeme obiteljskog ručka ili dok se vozite u automobilu. Kad uspiješ s ovakvim pitanjima, s vremenom ćeš i sve o školi doznati iz nekog sasvim neočekivanog pitanja, a možda i dijete samo osjeti želju ispričati ti nešto što se dogodilo.
- Zbog čega si ovih dana posebno uzbuđen/a?
- Što si prvo pomislio/la danas kad si se probudio/la?
- Što najviše voliš kod sebe?
- Što je najbolje u tvom životu?
- Što ti znaš raditi i želiš naučiti druge?
- Koja je najbolja/najgora stvar koja ti se ikad dogodila?
- Čime se najviše ponosiš?
- Kad si tužan/na, što te može oraspoložiti?
- Koje ti je pravilo besmisleno, a moraš ga poštivati?
- Koji ti je najbolji/najgori dio dana?
- Čemu se najviše trenutno veseliš?
- Zbog čega se najviše brineš?
- Kad si najsretniji/ja?
- Što najviše voliš raditi kad smo svi zajedno?
- Što si danas nekom pomogao/la napraviti?
- Što te danas nasmijalo?
- Tko te najbolje razumije?
- Što je najbolje u našoj obitelji?
A onda ima i pitanja koja će djecu garantirano nasmijati! Znaš onako, kad najmanje očekuju, a ti ih pitaš nešto što će im zvučati sasvim blesavo i jednostavno neće moći propustiti odgovoriti na to. Već vidimo kako se smijulje i smišljaju odgovore!
- Kad bi cijelu godinu mogao/la jesti samo jednu namirnicu ili obrok, što bi to bilo?
- Da si superjunak s jednom moći, koja bi to moć bila?
- Da možeš promijeniti ime, bi li to napravio/la i koje bi to novo ime bilo?
- Da netko s drugog planeta dođe na Zemlju, što bi mislio o Zemlji?
- Bi li radije živio/la u dvorcu, na brodu ili na oblaku?
- Da moraš zakopati škrinju s blagom, gdje bi ju zakopao/la?
- Da si nevidljiv/a, kamo bi išao/la i što bi radio/la?
Neka djeca jednostavno žele pitanja koja će ih malo više stimulirati. Za takvu djecu moraš osmisliti nešto drukčija pitanja, a evo kakva bi ona mogla biti:
- Da možeš biti poznat/a po jednoj stvari, po čemu bi to bilo?
- Što ćeš raditi za 10 godina?
- Koje je tvoje najranije sjećanje?
- Da možeš promijeniti jednu stvar o sebi, što bi to bilo?
- Da se moraš opisati u tri riječi, koje bi to bile?
- S koje bi tri riječi opisao svoju obitelj?
- Da možeš biti neki lik iz knjige, koji bi bio/la?
- Što bi htio/la izumiti?
- Kad bi mogao/la biti u nečem najbolji/a na svijetu, što bi to bilo?
- Kad bi se mogao/la na jedan dan zamijeniti s nekom osobom, tko bi to bio?
- Koji je najzabavniji posao na svijetu?
- Što je najmudrije što si od nekog čuo/la?
- Što misliš gdje ćeš živjeti za 20 godina?
- Kakav će svijet biti za 10 godina?
- Što tvoji prijatelji najviše vole kod tebe?
Ako ti se čini da nećeš baš dovoljno često prakticirati postavljenje ovakvih pitanja ili misliš da će to djeci biti „sumnjivo“, napravi od tog – igru. Ispiši ovakva i slična pitanja na karticama koje ćeš isprintati, pa umjesto neke društvene igre, pokušajte svi sudjelovati u odgovaranju na ovakva pitanja. Možda će ti baš biti beskrajno zabavno, a možda vam to postane i redovno druženje, naprimjer petkom navečer.
