Sejšeli zvuče tako beskrajno egzotično i smirujuće, a prema putopisu koji su s nama podijelili Putoklinci, iz pera Petre Čivljak, takvi otprilike i jesu! Uživajte čitajući o raju na zemlji!
Prva postaja na našem putovanju bio je Beč. Stigli smo sa dva velika kufera i dva ruksaka. Kad sletimo na Mahe, saznat ćemo da je jedan kufer i ostao u Beču i da ćemo biti cijelo putovanje bez tog ljubičastog kufera u kojem je bio Cannon aparat, posuđena GoPro kamera, sva dječja i muževa odjeća i sve higijenske potrepštine. Ukrcali smo ga na check in ali u ljeto 2022. bio je toliki kaos na aerodromima da se ovo događalo stalno.
U stanu muževe tete u Beču popunili smo travel autorizhation za Sejšele. Sve je bilo spremno, dokumenti, plan puta i keš. Još da dobijemo ulaz i uskoro ćemo biti u tropskom raju o kojem smo maštali prethodne dvije godine od kada su nam zbog korone otkazali let za istu destinaciju.
Sljedeće jutro krećemo prema otočnoj državi u Indijskom oceanu, koraljnog i granitnog porijekla, udaljenu oko 1.600 km od obale Afrike. Onoj poznatoj i po najljepšim plažama na svijetu…
Letjeli smo s Etihad Airways; Vienna-Abu Dhabi- Seychelles, avionska karta 550 eura po osobi.
Stigli smo na Mahe
Rano ujutro smo sletjeli na „Ile d'Abodance“ , što znači Otok izobilja kako se zasluženo prvotno zvao. Pripremajući se za put nisam previše očekivala od Mahea, pravi biseri su trebali biti Praslin i La Digue ali ispostavilo se drugačije. Mahe je stvarno prekrasan, ima dosta divljih plaža na kojima možda nećete naći nikoga. Smjestili smo se u Anse Royale, i na kraju puta to nam je bio najsimpatičniji smještaj i dodir s lokalnom kulturom. Prvi dan smo se vođeni adrenalinom bacili u ocean na istoimenoj plaži i tako postali „It's so beautiful“ turisti“.
Drugi dan smo se uputili na sjeverozapad u Port Launday. Dan je bio sunčan, ocean miran i tirkizan, a i kokos je bio u ruci. Od tamo smo se uputili u potragu za hranom i završili na drugom kraju otoka gdje smo muž i ja imali romantičan ručak nasred džungle na tlu ispred našeg unajmljenog auta dok su djeca spavala u njemu. Okruženi visokim palmama iznad Anse Soleil plaže meni je unatoč ne tako finom curryu iz takeaway-a bila egzotika koju sam priželjkivala. Rekla sam mužu: „Čekaj da se našpricam Autanom i spremna sam za ručak“. Spustila sam se sama do plaže i bacila pogled na tu divlju plažu i još divljiji ocean koji se neprestano razbijao o pješčanu obalu. Duboko sam udahnula i držala oči širom otvorene da zapamtim ovaj pogled ispred sebe. Savršeno, prekrasno, netaknuto. Najviše mi se svidjelo šta na gotovo svim plažama nema restorana, kafića, ležaljki... „Samo“ ocean sjedinjen u tirkiznoj boji pri sljubljivanju s obalom. Djeca su se napokon probudila pa smo otišli do Anse a La Mouche i kupali. Ocean je tu jako topao s temperaturama i do 28 stupnjeva. Klima na otoku je ugodna, tropska, s temperaturama 24 i 30 stupnjeva tokom cijele godine. Nema tradicionalnih godišnjih doba, već je godina podijeljena na kišnu i suhu. Na ovoj plaži smo se i prvi put susreli s paucima veličine ruke koji odmaraju na takamaka stablima. Po ovim stablima je nazvan i njihov bijeli rum od kokosa.
Tu večer nam je naša domaćica Lise napravila večeru zajedno s ostalima smještenima u njena tri chaleta i tu smo probali barakudu na roštilju i ostale lokalne specijalitete kojima nisam zapamtila ime. Za večerom su bili piloti iz Qatar Airwaysa, zanimljivi backpackeri koji putuju s dvoje djece po svijetu i već su mjesec dana na proputovanju na Sejšelima i mi, wannabe putnici po svijetu, ali ipak i dalje samo turisti. Tada nismo znali da će nam to biti najbolja večera na cijelom putovanje jer se s takeaway hranom nismo baš usrećili. Pokupili smo od backpackera par korisnih informacija s terena.
Lise je rekla: „Tu sve samo raste, kad bi samo malo zapustili vrt i ne bi kosili, džungla bi 'pojela' kuću.“ Vidjela sam o čemu priča dok smo sjedili okruženi palmama i stablima takamaka, manga, papaje, banane… Od stabla takamaka proizvode namještaj jer je jako čvrst. Otok obiluje bujnim granitnim planinama koje se protežu od sjevera do juga. Zaštitili su više od 50% svog teritorija kroz Nacionalne parkove, rezervate ili parkove prirode.
Sljedeći dan smo se uputili na sjever na plažu Beau Vallon. Dok je muž opet išao u potragu za hranom ja sam imala priliku gledati lokalne ribare kako izvlače mreže na obalu s ražama, kornjačama i ribama. Primijetila sam da su kornjaču vratili u ocean a sve ostalo raspremali i pripremali za prodaju. A mi smo krenuli nakon ručka u potragu za odjećom za djecu (muž je rako da je njemu dobro i samo u kupaćima) u glavni grad Victoria, najmanji glavni grad na svijetu sa samo 22 tisuće stanovnika. Stigli smo tamo oko 17h ali sve je već bilo zatvoreno. Više nam je ljudi reklo da se tu „ne radi nakon 16h“. Prošetali smo kroz prazan grad i krenuli nazad prema smještaju.
Na Anse Takamaka, divljoj plaži na zapadu smo podigli dječji šator nadajući se da će cure možda htjeti malo odmoriti ali u njega nitko nije ni provirio jer su cure stalno bile kod kornjača, koje se nalaze tik uz plažu. Sejšeli su poznati po tome da na njima obitavaju gigantske kornjače stare i preko 100 godina. Ove kornjače su našoj djeci bile hit gdje god smo ih viđali.
Na Maheu smo proveli 5 dana i između ostaloga posjetili još Eden island, Takamaka Rum Distillery i Anse Intendence.
Smještaj 100 eura noć. Rent-a car 50 eura dan – 5 dana
Praslin je bio idući na redu…
Brodom smo došli na Ile des Palmes, kako ga je nazvao prvi istraživač koji je kročio na ovaj Otok palmi. Inače, arapski trgovci su bili prvi koji su ovo otočje ugledali, tada nenaseljeno. Nakon što su ih Europljani kolonizirali, prvo Francuzi pa zatim naravno i Englezi, od 1976. godine ipak postaju nezavisna država. Praslin je i dom Coco de Mer, endemske vrste kokosa čija težina ide i do 25kg.
Posjetili smo Fond Ferdinand, manje popularan od Vale de Mei, ali šest puta veći i upola jeftiniji. Tu smo imali privatnog vodiča, sasvim slučajno, jer smo propustili turu pa nam se, vidjevši nas s dvoje djece, smilovao i rekao da će nas sam provesti. Fond Ferdinand je posebna egzotika, šetnja među navedenim palmama visokih i do 40 metara, koje rastu samo na ovom otočju.
Zatim smo išli na Anse Lazio, plažu koja se često slovi kao 10 najljepših na svijetu. Zaista i na našoj listi ovo je najljepša plaža koju smo vidjeli tamo i općenito. Tu smo uzeli platu s tropskim voćem i probavali i dešifrirali koje je koje. Mango je postao moj vjerni tekući suputnik.
Anse Georgette – fali more, drži se kraja. Prekrasna plaža ali tada nije bilo dozvoljeno kupanje već samo za borbu s valovima u plićaku. A valovi su veliki, kao i struja. Neki su padali s nogu samo stojeći u plićaku gledajući kako naizgled bezopasan val juri prema njima (moj muž). Turisti uglavnom ne slušaju natpise o zabrani kupanja, pa smo prisustvovali spašavanju istih od strane lokalaca u čak tri navrata tijekom tih nekih dva ili tri sata šta smo odmarali pod palmom na plaži i meditirali gledajući tirkizne valove kako se razlamaju dok su naše cure zakopavale jedna drugu pijeskom. Nije ni tata prošao bez pijeska u svojim jedinim kupaćima. Za ovu plažu se treba prethodno najaviti jer se nalazi u sklopu Lemuria resorta. Šetnja do plaže traje nekih pola sata, a nas su zadnju dionicu pokupili na buggiju. U povratku smo se s prošvercali u bus za ekipu iz resorta, mi smo bili očigledni uljezi s ruksacima na leđima i bez prepoznatljivih torbi i ručnika s logom resorta. Ali kad si s djecom…“Thank you, it's so beautiful here“.
Ceste su im okej, vozi se lijevom stranom, ali na većini dijelova nema ograde. Vozi se uglavnom tik uz ocean, prvih par dana smo samo buljili u plavetnilo u vožnji. Tako da možeš dok se voziš prikočiti kad god ti se učini da je neka the beach ona na kojoj bi htio malo vremena provesti. Tako smo mi prikočili na neku no name plažu. Na plaži smo bili mi, britanska obitelj potpuno crvenih i izgorenih tijela, i lokalci, tamnoputi i lijepi sami od sebe. Mi smo izvadili opet ispodprosječni ručak iz takeaway-a, Britanci su se šetali po plaži i fotografirali se, a lokalci se penjali na palmu i mačetom skidali kokos te ga zatim konzumirali.
Na Praslinu smo otišli i na izlet na Curieuse Island i dali neprežaljenih 150 eura za to. Izlet je zvučao primamljivo; bivši otok gubavaca koji je pretvoren u morski nacionalni park, šuma mangrova i gigantske kornjače. Plaža prosječna u usporedbi s ostalima koje smo vidjeli, kroz šumu mangrova smo šetali 45 minuta da bi izašli na drugu stranu otoka gdje nije bilo žive duše. Volim inače osamljena mjesta ali tu sam se osjećala da nitko po nas neće doći, nisam se osjećala ugodno, pa nisam oklijevala i odmah nazvala našeg lokalca koji je došao po nas nazad. Nikad putnika od mene. To je bio onaj dan na putovanjima, onaj za koji Alain de Boton piše: „Pred snagom lošeg raspoloženja su svi blagotvorni učinci tirkiznog mora ili raskošnog tropskog vrta – nemoćni.“
Brod Mahe – Praslin: 150 eura, Smještaj Praslin 130 eur noć, rent-a car 50 eura dan – 5 dana
La Digue je popravio raspoloženje
Stigli smo na „zeleni otok“ na kojem su navodno jedino prijevozno sredstvo trebali biti bicikli. Ali nije baš tako, ima jako puno kombija, buggija i ostalih prijevoznih sredstava koja raznose potrepštine u resorte tako da treba biti jako oprezan u vožnji. Mi smo unajmili od naših domaćina valjda najlošije bicikle na otoku (ili sam samo ja bila neraspoložena) i tako se vozili okolo. Nisam htjela prvi dan ići na Anse Source d'Argent. „Samo ćemo voziti bicikle, puno ćemo voziti.“ I vozili smo se taj dan biciklima kroz ovaj prekrasan otok.
Sutra je svanuo lijepi sunčani tropski dan. Dok kuham kavu kraj staklene stijenke naše sobe gledam na ulicu kako maleni koračaju sami u školu, nešto veći od moje Kiare sami idu kroz cesticu koja s obje strane obiluje džunglom. I tako smo nakon doručka skočili na naše bicikle, ipak jesu najlošiji na otoku, i počeli pedalirati prema Anse Source d'Argent, kraljici Sejšela. Do nje se dolazi kroz Estate Union park koji je specifičan po plantaži vanilije. Vozimo se kroz plantažu i miris vanilije me jako opušta. Nalazimo se u raju na zemlju! Približavamo se plaži i ostajemo očarani. Na ovoj je plaži već gužva, jako puno turista, ali to ne umanjuje njenu ljepotu, njen bijeli mekani pijesak oko granitnih stijena, ta boja oceana, pogled u svim smjerovima, svaki bolji od prethodnog. Tu nam pred kraj dana počne i lagana tropska kišica, koja više miluje nego moči.
Imali smo deset sunčanih dana, zadnji dan koji smo cijeli proveli u tranzitu od La Digue do Mahe, po Victoriji pa na aerodromu vlaga je bila na vrhuncu. U Victoriji smo jedva disali, tad smo bili u radno vrijeme, oko 14h i prvi put jeli u restoranu. Ja sam tada, već s tri kilograma manje, osjećala da mi ipak pomalo fali civilizacija i dobra hrana, unatoč tome šta sam se nauživala prekrasne netaknute prirode u kombinaciji s najljepšim plažama. Ostavljamo tmurne oblake koji su se nadvili nad Sejšelima i ukrcavamo se u avion.
Mjesec dana nakon našeg povratka se vratio i ljubičasti kufer u Zagreb. Al povrat novca za dodatne troškove od aviokompanije još čekamo…
Smještaj La Digue 120 eur noć + doručak, rent-a bike 20 eura dan – 2 dana
Savjeti:
- Razmijeniti eure u sejšelske rupije na aerodromu (najpovoljniji tečaj)
- Može se plaćati i u eurima i karticama ali kod keša svako svoj tečaj računa
- Rezervirati certificirani smještaj prije jer vas to traže u travel authorization koji se može popuniti 5 dana prije polaska
- https://www.seyvillas.com/ - tu ima dosta informacija za lakše planiranje za one koji idu u vlastitom aranžmanu
- Resorti su skupi, ali apartmani u kojima smo bili smješteni su pristupačni i skroz pristojni
- Izbjegavati plaže s pješčanim mušicama, sand flies
- Ne kupati se na plažama gdje je obavijest da su velike struje, uglavnom svaka takva ima veliku tablu upozorenja
- Zaštitni faktor 50 cijelo vrijeme
- Piti dramine a djeca Lizy lizalice protiv mučnine prilikom putovanja brodom Praslin – Mahe – La Digue jer su valovi zaista veliki
- Pripremite se da je to ipak Afrika, dućani rade kratko, dosta ih je oskudno namirnicama, radno vrijeme se ne zna
- Paziti stvari na plažama, ima dosta krađi osobnih stvari turistima
- Puno novaca ponijeti
- S obzirom da vam ni to neće biti dovoljno 😊 nemojte da vam ekstra potrošeni novci (a bit će ih) pokvare raspoloženje
