Kad se priča o obiteljskim putovanjima, ne može se iz priče izostaviti njih. Oni baš svaku priliku koriste za putovanje, a svoje doživljaje od 2017. godine dijele i u virtualnom svijetu s drugima. Oni su Putoklinci – obitelj koja voli putovanja i o njihove avanture možete pratiti na raznim društvenim kanalima. Na njihovoj FB stranici PutoKlinci – putovanja s djecom možeš pratiti iskustva ove, ali i drugih obitelji, a neke od njih će podijeliti i missMAMA. Prvi među njima je posjet Putoklinaca Šri Lanki.
Šri Lanka, 2.-16.10.2017.
Colombo – Kandy (sklonište za slonove) – Hatton - Nallathanya (Adams Peak) – Talawakele (St. Claires i Devon slapovi) – Nuwara Eliya-Nanuoya – Ella – Embilipitya - Udawalawe (Safari) - Matara - Mirissa (plaža) – Kosgoda (kupanje i kornjače) - Colombo
U putopisima i forumima dojmovi oko Šri Lanke su jako podijeljeni - ili su ljudi oduševljeni ili su doživjeli totalno razočarenje. Mi spadamo pod one prve – Šri Lanka nas nije razočarala.
Prazne plaže i krcati gradovi. Prljavo, smrdljivo, a tako simpatično – jer grad i država su ljudi, a ne stvari i zgrade – a ljudi na Šri Lanci su prekrasni. Uvijek nasmijani od uha do uha, veseli i spremni pomoći. Pita mene najmlađe dijete: „Mama, kako je to moguće, tako malo imaju, a opet su tako sretni?“
VRIJEME
Na Šri Lanku smo putovali u listopadu što i nije baš najsretnije rješenje jer nas je pratio kišni monsun. Imali smo par dana kiše, ali nekako nam to i nije baš jako smetalo. Kabanica i idemo dalje. Jer nakon kiše uvijek dolazi sunce. Ne volim kišu inače, ali na Šri Lanci sam doživjela kišni zen. Neka samo pada, nema veze. Možda zbog toga jer i kad pada, toplo je.
PRIJEVOZ
Naokolo smo putovali svakako. Najviše smo koristili javni prijevoz koji je toliko jeftin da se ni ne isplati preračunavati u eure. Nas petero je prošlo pola Šri Lanke za ništa novaca. Koristili smo vlak, autobus, tuk-tuk, ponekad i privatne vozače te taxi. Isprobali smo sve vrste prijevoza i nekako su nam autobusi najviše legli.
Autobus prepun, krcat, uz cestu stoji 10 ljudi, mašu, vozač stane i misliš – ma nema šanse da svi uđu. Kad ono – gle čuda, ušli su svi i na idućoj stanici ih je ušlo još jednom toliko. I tako non-stop. U autobusu ako ne sjediš onda ni ne stojiš nego lebdiš jer zbog količine ljudi ne dotičeš pod… Kažem vam, doživljaj samo takav. Djeci urnebes, barem našoj koja imaju avanturu u genima.
Vlak – hm, ako ste ziheraši onda obavezno rezervacija i 1.razred (tamo gdje postoji), a ako ste više “bude kako bude” tip (kao mi) onda 3.razred i party… Prvi puta smo stajali jer nismo skužili sistem ulaženja i izlaženja. Stajanje nije baš super jer može potrajati par sati, ali zato kad se dočepaš stolice onda je 3.razred raj na zemlji za upoznavanje strane kulture.
Tuk tuk su zasebna priča. Vjerojatno ima svakakvih vozača, ali mi smo uvijek naletjeli na nekog ludog, koji bi jurio, i jurio, i jurio…
Općenito promet na Šri Lanci je kaotičan. Svi voze svugdje, prestižu gdje se smije i tamo gdje se ne smije, trube, guraju se. I voze po lijevoj strani. Kočenje izgleda kao u nekoj sceni iz filma - kad vozaču netko mahne on zakoči pa bio u prvoj ili u četvrtoj brzini. E sada, zamislite što se dogodi ljudima koji lebde u autobusu. Tko živ, tko mrtav, ali tko preživi - pričat će.
HRANA
Hm, ta stavka nas je malo brinula. Vole ljuto, masno, puno riže (ja ne volim rižu, a još manje ljuto, a djeca i ljuto ne idu zajedno nikako)…
Ok, street food je mastan. To je nešto nama ne baš ukusno. Nekoliko puta smo kupili, nikada pojeli. Jedino u vlaku prženi kikiriki, odličan! To morate probati. A hrana u restoranima i home stayevima – njam. Uživali smo u njoj. Rice and curry ne volimo. Ali zato fried rice na 1000 i jedan način obožavamo. Odličan. Ili curd with honey. Idealan desert, palačinke with honey (koji nije naš med nego produkt palmi), fresh juices na svakom koraku. Držali smo se njihove lokalne hrane od koje nam je stvarno bilo sve ok, a probali smo dosta toga. Gladni nećete biti, na kraju krajeva u dućanima postoji i (preskupa) Nutella.
Nemojte propustiti ponudu raznolikog voća, mi smo se najeli raznoraznih voćki, a banane dolaze u par boja. Šri Lanka je raj za one koji vole voće. Nema da nema. Jedino voće koja nam nije baš sjelo zove se bael iliti wood apple na engleski. Izgleda kao malo manji kokos, tvrdo i kad ga otvoriš unutra pronađeš nešto kao dječja kakica. Mi smo se stvarno trudili, probali smo čak i fresh juice od tog voća, ali nije nam išlo. A oni to obožavaju. I slonovi to obožavaju. Sve ostalo voće je bilo više nego odlično, mislim da smo pojeli jedno 100 kila banana i još 100 kila ostalog voća.
I da, nema tamo HACCP sistema, nemojte gledati u kuhinju pa će biti sve ok.
PS: Obavezna oprema je nekakvo dezinfekcijsko sredstvo za ruke, pogotovo kad putuješ i jedeš kao mi - kao lokalci. Mi smo s njim čistili ruke prije svakog obroka, a ponekad bi ga upotrijebili i za čišćenje stola na kojem se jede, jer higijena im stvarno nije visoko na ljestvici prioriteta. Bolje spriječiti, nego liječiti. Voda nije pitka. Voda im dolazi iz rijeka koje koriste za kupanje, pranje veša, ispuštanje kanalizacije, tako da i oni sami, više ili manje, piju kupovnu ili barem filtriranu vodu. Mi smo je kupovali i problema nismo imali.
PRIRODA
Predivna. Pogotovo u planinama, na selima…Top doživljaj za svako dijete. Mi smo se penjali na njihovo sveto brdo – Sri Padaya (Adams Peak) i to je bio vrhunac putovanja. Obično ljudi u tom selu ostanu jednu noć, mi smo produžili na dvije i doživjeli ono pravo selo. Ako idete na Šri Lanku i ne posjetite planinski dio, to je kao da niste bili. Zeleno, zeleno i puno vodopada. Jezera i priroda oko njih – prekrasne. Vlakom od Nuwara Eliye do Elle, jedna od ljepših željezničkih pruga na svijetu.
More im nije baš nešto. Mislim, super je ono – pješčane plaže, palme, kokosi… ali nije nas oduševilo! Ali opet ja nisam neko mjerilo, nisam baš žena od kupanja. Zato klinci jesu, a oni se nisu dali iz mora i pijeska. Iznajmili smo daske za surfanje i tri dana su živjeli na tim daskama. Van, unutra, van unutra… Nažuljalo ih je, nagutali su se mora, pijeska je bilo i u ušima, ali nema veze – glavno da se surfa i igra u pijesku. Za igru u pijesku nisi nikada prevelik.
Životinje su jedan veliki plus ako se odlučite posjetiti Šri Lanku s djecom. Tu možete vidjeti varane, majmune, slonove, krokodile, morske kornjače sve u prirodnom okruženju. Mi smo doživjeli i pijavice, fuj, fuj! Varane smo promatrali svaki dan u dvorištu smještaja, majmune isto tako. Oni ih ne vole, njima dođu kao nama štakori, ali nama su bili glavna atrakcija.
Pričao nam je naš domaćin, da im znaju majmuni ući u kuću, otvoriti frižider, pojesti hranu i uvaliti se u krevet. Nama je to zvučalo nekako zabavno, ali njima vjerojatno nije.
Slonove smo posjetili u Millennium Elephant Foundation (to nam baš i nije bilo naj) i u Parku prirode Udawalawe. Šri Lanka je stvarno jako bogata florom i faunom, svakako nešto zbog čega se put do tamo isplati.
Ja bih pak, od svih životinja, izdvojila morske kornjače, divne, prekrasne životinje. Imali smo tu sreću da smo 3 dana bili smješteni tik do plaže gdje legu jaja i na kojoj se nalazi jedno od skloništa za njih. Kornjačina jaja su specijalitet i lokalni ljudi ih iskopavaju te jedu (ili prodaju) tako da su kornjače jako ugrožena vrsta i zato na Šri Lanci postoje skloništa u kojima čuvaju ta jaja da ih ljudi ne ukradu.
Krokodili, ogromni gušteri, kopnene kornjače, pijavice, sve smo to vidjeli i doživjeli u njihovom prirodnom staništu. A tek ptice… Paunovi su tamo kao kod nas golubovi. Ima ih svugdje. Ogromni šišmiši koji po danu vise sa stabala. Divlje pčele koje rade ogromne pčelinjake na stablima. I još puno toga, ako ništa drugo neki crv koji proviri dok se tuširaš.
Ako putujete na Šri Lanku obavezno posjetite i jednu od tvornica čaja.
SMJEŠTAJ
Prvi dan bude šok, nakon 3 dana više ne primjećuješ sve te kukce, paukove i slične životinjice po zidovima. Spavaš. Ako su preživjeli svi, preživjet ćemo i mi. I jesmo. Uz more, gdje je turizam razvijeniji situacija oko toga malo je bolja. Ima smještaja od par dolara pa do par tisuću dolara, mi smo prosječno plaćali 50e noć, uzimali smo sobe s vlastitom kupaonicom i uključenim doručkom. Doručak je svugdje bio odličan. Svugdje smo imali i tzv. klimu (to je kod njih ventilator) i mreže protiv komaraca i kukaca.
Zadnje 3 noći smo bili smješteni na samoj plaži, u privatnoj vili, uz moglo bi se reći privatnu plažu, imali smo svog kuhara i boya (butlera) koji su za nas radili sve. Mi smo samo morali dignuti noge i ležati. Naravno da nam je postalo dosadno nakon pola dana, tako da ništa od ležanja, ali smo zato od njih dvoje puno naučili o životu na Šri Lanci, naučili razliku između king coconuta i običnog coconuta, šetali smo zajedno, kuhali, pričali, igrali karte, posjetili hram i pričali o njihovoj vjeri… Prijateljstvo je rođeno.
SAVJETI
- Ponesite kabanicu ili neku vjetrovku ako idete u vrijeme kišnog monsuna.
- Ako se penjete na Sri padayu (a vjerojatno s klincima nećete) obavezno visoke čarape i hlače zataknute u njih. Znam, izgleda pomalo seljački, ali vas neće napadati pijavice. I da, ako vas i napadnu malo soli na njih i otpast će same. Isto vrijedi ako hodate po džungli bilo gdje na Šri Lanki.
- Danas nekako više nije društveno prihvatljivo lokalnoj djeci dijeliti slatkiše, ali ja ću ih još uvijek dijeliti pa evo ako ste i vi na tom tragu - kupite čokoladice, bombončiće, djeca će biti sretna!
- Ako uzimate šofera dogovorite odmah cijelu rutu, doći će vas puno jeftinije. Ipak preporučujem avanturu i javni prijevoz.
- Pelena i svega osnovnog za djecu ima u dućanima, nema potrebe nositi sa sobom. Mi smo uzeli jedino našu putnu ljekarnu u kojoj je aktivni ugljen, paracetamol, fenistil, antibiotik, repelent te probiotici. Uz to imamo i malenu prvu pomoć, to je uvijek s nama. I putno osiguranje.
- Djecu obožavaju. Pogotovo plavu. Našu su vukli na sve strane, fotka tu, fotka tamo. Nisu mogli proći kraj ljudi bez da ih netko ne pomazi po glavi. To može biti malo šokantno i naporno za djecu pa ih malo pripremite na takvo ponašanje.
- Kad siđete s vlaka ili autobusa nemojte prihvatiti prvu ponudu koju vam daju vozači, uvijek je bolje malo prošetati, naći ćete upola jeftiniju ponudu. Mi smo se cjenkali za sve. To tamo tako funkcionira. Pokušajte pronaći još nekoga tko ide u vašem smjeru pa podijelite troškove za taxi. Funkcionira ok, isprobali smo.
- Kod ulaza u hramove je obavezno skidanje cipela. Ako vam je to problem, a zna biti problem radi sunca koje jako ugrije kamen, onda ubacite u torbu čarape koje navučete za vrijeme posjeta.
- Izbjegavajte veće gradove, pogotovo s djecom, nije vrijedno!
MUST DO ZA DJECU
- Posjet kornjačama u skloništu. Naši su tamo uživali 3 dana, pazili ih, mazili, puštali u more.
- Vožnja vlakom, ako ne cijelim putem onda barem dio!
- Slonovi u prirodnom staništu. Safari. I majmuni.
- Potražite nekoga da se popne na palmu i skine kokosov orah – king coconut.
- Pijesak na plaži. Puno pijeska. To je sve što djeci treba.
PLUS posjeta ŠRI LANKI
- Svi znaju engleski.
- Djecu obožavaju.
- Životinjsko carstvo i valovi. Raj za djecu. Priroda.
- Nema kriminala, mi smo se osjećali jako sigurno i prihvaćeno.
- Nije (pre)skupo.
MINUS posjeta ŠRI LANKI
- Prljavština, nehigijena i prometni kaos. Ako možete to ishendlati u glavi onda je Šri Lanka prava destinacija za vas. I ako ćete uživati vi onda će i vaša djeca.
- Gledaju vas kao hodajući dolar. Što prije se na to priviknete biti će vam lakše. Ja svima govorim - "We are from Croatia, we are poor".
NAŠI TROŠKOVI:
- Avio karte: 280e /osoba (Beograd- Colombo), kupljene na akciji, ovo je super cijena, toga više nema, sada računajte na kartu barem 500e - ovisi o sezoni. Bacite oko na Wizz air preko Abu Dabija!
- Vize 50 USD osoba, djeca do 12g besplatno. Viza se kupuje on-line, nama je došla u roku jednog dana.
- Tamo smo potrošili još nekih 2000e, uključeno sve (hrana, smještaj, prijevoz, ulaznice).
U troškove nisam ubrojila putno osiguranje, mi imamo godišnje, isto tako uvijek osiguramo avio karte zanedajBože. (Ovo su informacije iz 2017. godine, pa ih svakako treba još provjeriti i sad u razdoblju nakon pandemije)
Novce smo dizali na bankomatu kako su nam trebali, jedino prvi dan smo promijenili 100e u mjenjačnici u zračnoj luci. Ja ne volim naokolo putovati s velikom količinom novaca, i dokumenti su mi stresni, stalno provjeravam jesu tu – nisu tu, tako da uvijek koristimo bankomate i progutamo taj iznos provizije, a u današnje doba Revolut i sličnih kartica ni to više nije toliki problem. Ako mijenjate sve novce u zračnoj luci onda imajte na umu da morate zadržati potvrdu, jer vam bez te potvrde neće promijeniti eventualni ostatak rupija natrag u eure, dolare…!!
Sretan put!
Ako imate još pitanja tu smo za vas PutoKlinci - putovanja s djecom!
