Neki profesori na učenike jednostavno ostave dubok, snažan utisak i sjećanje za cijeli život. Profesor Janjić, sigurni smo, jedan je od njih i učenici su mu to na rastanku dali do znanja.
Učitelji(ce) i profesori(ce) nas oblikuju i pripremaju za život. Svi to rade najbolje što znaju, ali neki se ipak ističu po svemu i odskaču od drugih. Neki nam se urežu u sjećanje i u našu osobnost zauvijek, pa ih se sjećamo još godinama, pa čak i desetljećima nakon što napustimo školske klupe. To su oni koji nas ne pripreme samo za školu, nego i za život.
Mnogi će se sjetiti profesora koji je nedavno jednostavno oduševio Hrvatsku svojim izjavama tijekom gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2. Profesor Ivan Janjić govorio je o svom pozivu, o svojim učenicima, o djeci koju odgaja i podučava, ali i o generacijama koje trenutno sjede u školskim klupama s toliko ljubavi i toliko mudrosti, kakvu odavno nismo čuli. I to što je govorio bilo je iskreno i iz srca.
Znaju to i njegovi učenici, sigurni smo, pa ne čudi da je oproštaj maturanata s profesorom Janjićem prošao itekako emotivno. Na profilu emisije Nedjeljom u 2 objavljena je snimka iznenađenja koje su priredili učenici 4. c razreda profesoru Janjiću i na tu će snimku rijetko tko ostati ravnodušan.
Nakon što je profesor Janjić ušao u razred, učenici su zakoračili na stolove i pljeskom mu odali počast za sve što ih je naučio kroz prethodne četiri godine. Divna je njihova poruka koju su mu poslali:
„Poštovani profesore,
hvala Vam na svemu što ste nas naučili, ne samo iz knjiga, već i o životu. KROZ svaki zadatak i ispit, gurali ste nas naprijed kad smo htjeli stati. "Gurni me, treneru" postalo je naše interno geslo. Iako nije uvijek bilo lagano, uz Vas smo shvatili da smo ipak lagani.
Živjeli, profesore!
Hvala Vam još jednom na trudu, strpljenju i inspiraciji."
A onda je uslijedila pjesma, i to ne bilo koja. Svi zajedno u zagrljaju otpjevali su „Tamo, tamo da putujem“ i suze su se same spuštale niz obraze – svima. A sigurni smo da je isto i s onima koji snimku gledaju, jer – znamo kako je…
I komentari su bili divni i pokazali koliko je profesor srca osvojio:
Koliko si velik pokazuju suze ove djece! Koliko bi obrazovanje bilo ljepše da je barem svaki drugi profesor takav, srčan!
Uf! Naplakah se! Toliko dobrih mladih ljudi, samo im treba netko kao ovaj profesor, da ih povede i dovede!
Tako to bude kad je zanimanje istovremeno i poziv... Tako to bude gdje god da se biva i radi, a osobito kad su mjesta gdje se formiraju životi djece i mladih ljudi. Svaka pohvala profesoru, ali i mladim ljudima koji su nagradili njegov trud, volju, napor i sebedarje u postizanju plemenitog cilja... Pomoći mladim ljudima da lakše "odšetaju" u daljnji život.
