Prema Obiteljskom zakonu, osobe koje nisu u braku također mogu posvojiti dijete, a iz Udruge Adopta doznajemo koliko samaca je trenutno u registru potencijalnih posvojitelja, na koje probleme oni najčešće nailaze u procesu posvajanja te je li im teže posvojiti dijete nego parovima
Može li osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici u Hrvatskoj posvojiti dijete? Prema članku 133. Obiteljskog zakona, dijete mogu posvojiti bračni drugovi zajednički, jedan bračni drug ako je drugi bračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta te jedan bračni drug uz pristanak drugog bračnog druga te osoba koja nije u braku. Iako u novom zakonu nisu napravljene značajne izmjene koje bi se odnosile na posvojitelje samce, iz Udruge Adopta kažu da se ipak išlo na to da se samcima, barem legislativno, olakša posvajanje. Naime, u zakonu koji više nije na snazi pisalo je da dijete može posvojiti osoba koja nije u braku "ako je to od osobite koristi za dijete", dok je u novom zakonu taj dio ispušten. No svi koji su u procesu posvajanja znaju koliko je teško posvojiti dijete, a ako je to teško parovima, postavlja se pitanje je li samcima još teže.
"U Hrvatskoj je značajno manji broj samaca u registru potencijalnih posvojitelja nego što je parova. Brojka je oko 40 i to isključivo žena. Ne traže se uvjeti drugačiji od onih koje trebaju ispunjavati parovi. Dob također mora biti sukladna onoj koju propisuje Obiteljski zakon", kaže Ivana, članica Udruge Adopta te objašnjava:
"S obzirom da timovi koji odlučuju o realizaciji posvojenja imaju diskrecijsko pravo u odlučivanju, a ne postoji praksa povratnih argumentiranih informacija potencijalnim posvojiteljima o razlozima odbijanja, gotovo je nemoguće saznati koji su elementi prevagnuli u odluci o posvajanju".
Sve što trebate znati o postupku posvojenja djeteta
Prema podacima Udruge Adopta, u 2013. bile su samo dvije posvojiteljice samci (ukupno je posvojeno 107 djece), a u 2012. niti jedna (a posvojeno je 111 djece). Iako prema Zakonu samci mogu posvojiti dijete kao i parovi, samci često nailaze na drugačiji "tretman" u Centrima za socijalnu skrb.
Imaju li ipak parovi prednost?
"Samcima se ponekad otvoreno komunicira da parovi imaju prednost jer neki stručnjaci iz nekih centara smatraju da svako dijete treba živjeti u obitelji koju čine i otac i majka smatrajući da je to jedina prirodna okolina", kaže Ivana te dodaje da se na ovu temu može jako puno debatirati s obzirom da je pogrešno zaključiti da su sva djeca koja žive s mamom i tatom sretna ili pak da su djeca koja žive samo s jednim roditeljem nesretna ili zakinuta. No ističe da u mnogim centrima ipak smatraju da i samci mogu ravnopravno sudjelovati u procesu posvojenja.
"I sami vjerojatno poznajemo kvalitetne osobe koje su stjecajem okolnosti odrasle kao biološka djeca samo jednog roditelja. Mi u Udruzi smo stava da je svakom djetetu puno kvalitetnija opcija da ga posvoji samac nego da provede život u domu ili udomiteljskoj obitelji. Naravno da će paru biti lakše podijeliti obveze i aktivnosti vezane uz dijete, ali to ih ne čini nužno boljim roditeljima. Svi samci koji žele postati roditelji posvojenjem dobro su promislili o svojoj odluci i svjesni su da ih čekaju naporni, ali i nagrađujući trenuci koje će ostvariti sa svojim djetetom", objašnjava 40-godišnja Ivana koja je i sama potencijalna posvojiteljica bez partnera i trenutno u procesu traženja djeteta. Svjesna je da samci obično čekaju na posvojenje barem jednako dugo koliko i parovi, ali obično i dulje.
"Taj proces se rijetko završi u nekoliko mjeseci, obično se radi o periodu od nekoliko godina, a za onoga tko želi posvojiti godina dana je već jako dugo, a taj proces može potrajati i značajno dulje", kaže.
'Iako je teško, ne treba odustati'
"Svi oni potencijalni posvojitelji koji su dobili pozitivno mišljenje o podobnosti za posvojenje ušli su u registar potencijalnih posvojitelja u času kada je zaživio, polovicom 2012. godine. Treba napomenuti da se u njega uvode i nove rubrike poput onih o željenom djetetu i slično te je dobro da se svi potencijalni posvojitelji obrate svojim centrima kako bi se dogovorili u vezi popunjavanja i tih podataka. Također, sve važnije postaju edukacije za potencijalne posvojitelje, a na kraju krajeva i zakon to zahtijeva. Njih ne treba shvatiti kao formu već vrlo koristan alat za pripremu za posvajanje. Naša Udruga održava vrlo kvalitetnu edukaciju koja mi je u mnogočemu otvorila oči, opremila me znanjem i nadasve optimizmom", kaže Ivana i priznaje da samci potencijalni posvojitelji nailaze na iste probleme kao i potencijalni posvojitelji u paru.
"To su dugo čekanje, nelogičan sustav u kojem potencijalni posvojitelji trebaju kontinuirano zvati sve centre i skretati pozornost na sebe pitajući ima li djece za posvojenje, nepostojanje jasnih pravila pri odlučivanju o podobnosti posvojitelja i slično. Pa ipak, primijetili smo da se centri za socijalnu skrb češće javljaju samcima u slučaju da postoje djeca s pretpostavkama za posvojenje, a koja imaju posebne potrebe. Što je kontradiktorno jer je za pretpostaviti da samac neće može ostaviti posao kako bi djetetu s posebnim potrebama pružio adekvatnu skrb, dok je to u paru izglednije. Također, samci su rijetko prvi izbor za bilo koje dijete. Pa, ipak, to nije razlog da se odustane!", kaže i iskreno progovara zašto se ona odlučila na posvajanje kao samohrani roditelj.
"Različiti su razlozi zašto se osobe odlučuju za samostalno posvajanje: želja za roditeljstvom unatoč neimanju partnera, nemogućnost ostvarivanja majčinstva i obitelji biološkim putem i tako dalje. Ja osobno osjećam da nije 'potrebno' rađati dijete da bismo ga smatrali svojim, a znamo da nas ono negdje već 'čeka'. I da sam u paru, mislim da bih razmišljala jednako. U svakom slučaju, to su intimne odluke o kojima samci možda i rjeđe govore nego osobe u paru koje se za posvojenje u velikom postotku odlučuju zbog neplodnosti", kaže.
Pročitajte što kažu žene koje žele dijete, a nemaju partnera
