Nije lako kad nas ulove na djelu dok radimo nešto što ne bismo smjeli. I nije problem ako nas ulove službene osobe, platit ćemo kaznu. Ali kad nas ulove naša djeca…
Koliko dječjih crteža i raznih umjetničkih djela čuvaš? Niti ne znaš broj, znamo, ali znaš da je tog – puno. I svako toliko jednostavno moraš napraviti reviziju i neke od crteža… učiniti da nestanu. Neke rješavamo čak i svakodnevno, jer druge nema, budući da je hiperprodukcija „umjetnina“ u kući s, na primjer, dvoje djece uistinu svakodnevna pojava.
I mi znamo da je jedina realna opcija – riješiti se radova koji nisu, hm, smijemo li to napisati, baš neki spektakl? Koji nisu vrijedni čuvanja? Uh, dobro je da klinci ne znaju čitati! Jer bacanje njihovih umjetničkih djela, pa makar se radilo i o mrlji od soka popraćenoj raznobojnim žvrljotinama, je uistinu jedan od gorih „zločina“ roditeljstva.
E, pa jedna je mama ulovljena u tom zločinu! I podijelila je u obliku videa važnu lekciju koju je naučila pospremajući dječju sobu, upravo o umjetninama svoje kćeri. Claire Jopson iz Buckinghamshirea na svom je profilu na TikToku i Instagramu, pod nazivom @twinperspectives, objavila video u kojem je pokazala kako je dospjela u nevolju sa svojom malom kćeri Olive.
„Čistili smo Oliveinu sobu kako bismo je uredili i pronašli smo vrlo staru hrpu 'umjetnina' u staroj torbi,“ rekla je mama Jopson za Newsweek. „Bacila sam te papire u kantu u našoj spavaćoj sobi da kasnije odnesem dolje jer imamo njezina umjetnička djela po cijeloj kući i ne trebamo ih više izlagati.“
Ulovljena!
No, jake snage reda nikad ne spavaju! Tako je njezina kći Olive otkrila mamin zločin i nije bila sretna! Iako su to bili radovi koji, uh, smijemo li to reći, često nastaju čak i slučajno, tek malo prošarani papiri, neki s ostatcima hrane, Olive to nije vidjela tako. Papir na kojem je bila nalijepljena stara kokica nije za bacanje, odlučna je bila Olive. „Nemoj to stavljati u kantu, to nije smeće,“ upozorila je mamu.
Mama je za portal rekla da je ovo specifično umjetničko djelo završilo ponovno u Olivinoj sobi na jedan dan, a kad je mama primijetila da je izgubila interes za umjetninu, riješila je to odlaganjem u vanjsku kantu za otpad. „Ne mogu reći da je ponovno tražila, pogotovo komadić kokica zalijepljen za komad papira - ostatak je pojela,“ rekla je mama.
Iako nam je svima itekako poznato ovo što se dogodilo mami i iako stvarno volimo svoju djecu i njihove radove, iako ih stvarno želimo čuvati – jednostavno je nemoguće sačuvati sve radove proizašle iz ateljea naših mališana. No, neki roditelji u komentarima nisu bili tako suosjećajni s mamom. Oni su bili na strani Olive.
„Vau, kako bezdušno! Stavljati crteže svog djeteta u kantu,“ glasio je jedan komentar, dok je drugi bio sličan: „Zamislite da bacite bilo koje umjetničko djelo svog djeteta u smeće.“
Mnogi razumiju problematiku
No, drugi su, ipak, bili realniji i suosjećali s mamom: Ovi komentari su suludi, kao da čuvam neke vrhunske umjetnine svoje djece, ali komadić kokica zalijepljen na komad papira… Ne.“
Jedna je mama predložila svoj način rješavanja ovakvih situacija: „Uvijek kažem svom sinu 'je li ovo posebno ili može ići u limenu vilu' (tako zovemo kantu za smeće) tako da ne bacim nešto što je njemu posebno. On rado ponekad nahrani limenu vilu.“ Treća je bila čak pomalo okrutna, ali razumljiva: „Mojoj kćeri je bila dopuštena jedna slika na hladnjaku i morala je birati kada ju je mijenjala. Ostale smo reciklirali.“
Mama Jopson komentirala je kako je ovo definitivno bila lekcija koju je itekako dobro usvojila, ali ipak ne tako što više neće bacati umjetničke radove nikad više. „Uvijek bacajte dječja 'umjetnička djela' u kantu za smeće na otvorenom,“ napisala je. „Ne bih učinila ništa drugačije idući put. Osim što bih bila opreznija da ga sljedeći put ne nađe.“
