Tata Animator priča najljepše bajke i izmišlja najljepše priče. Uz njega nema dosade! Pročitajte priču o Mariju Žuveli, finalistu u kategoriji 'Tata Animator' i glasujte za svog favorita!
Posljednjih tjedana pažljivo smo tražili Supertatu! Tko je on? Supertata je tata koji priča najljepše priče, tata koji u parku radi akrobacije sa svom djecom makar se boji da se ne ozlijede, tata koji od sendviča napravi mali gastro doživljaj, tata koji ne traži pohvalu, ali se rastopi kada je čuje. Supertata od kamenčića napravi pravi mali znanstveni eksperiment i u jednom hipu tješi dijete, nabavlja sve što treba i u isto vrijeme pjeva ‘Nije lako bubamarcu’.
Tražili smo tatu koji može živjeti od najvećeg zagrljaja jednog malog ljudskog bića, vas smo pozvali da prijavite omiljene očeve za prestižnu titulu SUPERTATE u četiri kategorije: Tata Praktičar, Tata Animator, Tata Aktivator i Tata Kuhar.
Tata Animator priča najljepše bajke i izmišlja najljepše priče. Uz njega se pjesmice uče stalno. Svojoj djeci može izraditi igračku od bilo čega, a od malo zemlje i kamenčića će napraviti pravi mali znanstveni eksperiment. Uz njega nema dosade!
Pročitajte priču o finalistu u kategoriji Tata Animator i pomozite nam da odaberemo Supertatu!
Za tatu Marija glasujte klikom na Like!
Mario Žuvela
Priča kojom je nominiran:
Naš tata Maro... oduvijek je najbolji tata na svijetu. Pola života živimo bez njega jer je pomorac. Onaj tko nema tatu pomorca ne zna kako je to. Ne vidiš ga po pola godine, ali svaki put ga željno očekuješ jer znaš da je negdje na drugom kraju svijeta i da se topi u valovima samo da bi mi bili sretni. Neopisiva sreća je kada vidiš tatu na vratima s osmjehom, širom raširenih ruku koje čekaju naš dječji zagrljaj. Nikad nismo dobivali skupe poklone. Jedva smo čekali da se tata odmori i da počne zabava. Jednom prilikom stavio nam je štapiće za uši između prstiju i glumili smo Spidermana. Obiteljske večeri, društvene igre, crtanje bojama za ruke, napravio nam je ljuljačke i male golove za nogomet... većinu stvari je napravio sam. Sreća je uistinu u malim stvarima. Iako sada imam 20 godina i još uvijek se glupiram s tatom kada dođe s broda.
Prije sedam mjeseci moj tata dobio je unuku. Iskreno se veselim njihovim igrama i Nikinom osmijehu kada vidi nona Mara da ulazi u kuću s onim istim osmijehom i širom raširenim rukama.
