Slikarica i diplomirana modna dizajnerica Marija Afshari Krpina majka je dviju djevojčica starih dvije godine i šest mjeseci, a za svoju djecu kaže da su joj najveći učitelji
"Sa svojom djecom volim biti dijete! Volim biti spontana i dopuštati osjećajima da nas odvedu u bajke, igrokaze.. A Zagreb je idealno mjesto za te naše osjećaje – prepun parkova, starih dvorišta.. Izdvojila bih Rokov perivoj i Tuškanac. Ondje se volimo zavući i uživati u proljeću i ljetu. Cvijeću, ptičicama, mirisnom zraku, pješčanicima i ljuljačkama", kaže nam slikarica i diplomirana modna dizajnerica Marija Afshari Krpina (31), mama dvogodišnje Zibe i šestomjesečne Lejle.
Otkrila nam je kako ju je roditeljstvo oplemenilo tako da uistinu može otkrivati sve ono što je nepoznato, skriveno, zaboravljeno.
"Roditeljstvo je učenje o ljubavi, smislu života. Djeca su moj najveći učitelj. Opisala bih roditeljstvo riječima Luke Paljetka: U djetetu se čovjek rađa
U čovjeku se dijete krije
Od snova je njihova građa
I ništa jače od njih nije", kaže nam majka dviju prekrasnih djevojčica.
Omiljena namirnica zelena salata
Za Klokanicu je ispričala da joj je u odgoju djece najvažnija iskrenost jer, kako tvrdi, od nje sve polazi. A od iskrenosti proizlazi dalje poštovanje, prijateljstvo, zrelost, samostalnost i sloboda.
Marija je svoju prvu kćerkicu Zibu rodila kada je imala 29 godina, a samu trudnoću proživjela je vrlo ugodno, bez ikakvih tegoba. Ispričala nam je kako se osjećala divno kada je saznala da će postati mama, a sama pomisao da u njoj raste plod ljubavi i da će to, kako kaže, divno biće nositi u sebi devet mjeseci, ulijevala joj je neizmjernu sreću, polet, radost i mir.
Kao prava trudnica, mama Marija imala je i jednu omiljenu namirnicu koju je jela u veeelikim količinama.
"Uživala sam u velikim količinama zelene salate, Ponekad bi se budila noću i jela s takvim guštom tu salatu. Ona mi je bila glavni 'slatkiš'. Osvojila me i u drugoj trudnoći, uz sladoled", kaže nam uz smijeh.
Stariju kćerkicu, dvogodišnju Zibu, rodila je na Svetom Duhu, a kćerkicu je, kaže, čekala devet sati.
"Taj tren valjda svim mamama ostane zauvijek u srcu... Došla je mala crnokosa djevojčica i odmah su mi je dali u naručje. Lejlica je na svije došla malo brže – za samo dva sata", otkriva Marija s kojom je na oba poroda bio suprug Đamšid, 36-godišnji Iranac, a umjetnica kaže kako bi svakome savjetovala da suprug prisustvuje rođenju djeteta.
Nema brige oko prilagodbe u vrtić
Zibu je, priča Marija, dojila deset mjeseci, a nastavila ju je i još dojiti, no ginekolog joj je savjetovao kako bi bilo rizično nastaviti zbog druge trudnoće. No, odvikavanje je prošlo bez ikakvih suza i protesta jer Ziba više nije bila toliko zainteresirana za mlijeko uz svu drugu raznovrsnu prehranu. Njezinu mlađu sestru i dalje uspješno doji, a sada kreću i s dohranom.
Marijina starija djevojčica, kaže, jako voli slušati glazbu i plesati, a voli i promatrati slike i listati novine, dok se mlađa još uvijek samo jako puno smije. Zahvaljujući velikoj pomoći bake, Ziba još nije krenula u vrtić, no mamu Mariju ne brine kako će proći prilagodba.
"Ako ne prođe sve dobro na početku, to samo znači da joj treba malo više vremena. A potom slijedi uživancija ,upoznavanje jedne nove dimenzije u kojoj više nisu samo mama,tata i seka već cijela ekipa slatke,čudesne dječice", rekla nam je Zibina i Lejlina mama.
Kada smo je pitali koja joj je bila najdraža situacija s djetetom, spremno je odgovorila kako je bila jako sretna kada ih je prvi puta čula kako se smiju svojim divnim malim srcima.
