Megan Moore je majka dvoje dječaka i blogerica. Za Scarrymoomy je podijelila svoju priču o prijeteljstvu koje je jednostavno nestalo kada je saznala da je drugi put trudna. Njenu priču donosimo ti u cijelosti
Samo devet mjeseci nakon što sam rodila, saznala sam da sam opet trudna. Moj suprug je blistao od sreće, a ja sam sjedila na rubu kade i držala pozitivan test za trudnoću u ruci, a suze su mi se slijevale niz obraze.
"Ljubavi, pa to je super! Zar nisi sretna?!"
"Ne baš. Jesi li ti sretan?"
"Ma naravno! To je sjajno! Dušo, bit će sve u redu; budi sretna! To je sjajna stvar."
Dok sam gledala suze radosnice u njegovim očima željela sam biti sretna, ali jednostavno nešto mi nije dopuštalo. Jesam li htjela još jedno dijete? Da, bez sumnje. Bila sam toliko zaljubljena u majčinstvo da sam željela milijun više.
Ali nisam bila jedina.
Jedna od mojih najbližih prijateljica, Jane, također je željela drugo dijete. Ali za razliku od mene, mjesecima je pokušavala bez ikakve sreće. Prije dva tjedna dok smo slavili njezin rođendan u jednom kafiću, samo sam spomenula kako mi kasni. I dok sam dizala sa stola da zagrlim svog muža, čula sam samo njezin glas koji mi još uvijek odzvanja u glavi.
"Ako si trudna, ubit ću te!".
Moj suprug je poznavao Janeinog supruga Chrisa, još od srednje škole; bili su dosta bliski prijatelji. Predložio je kako će nazvati Chrisa da ga oraspoloži i da vidi što se točno događa.Nazvao je Chrisov broj i izašao iz kupaonice. Sjedila sam na WC-u i slušala. Čuo sam Chrisove odgovore dok su njih dvojica razgovarali. Uzbuđeno je ponavljao: "To je sjajno, čovječe!" Tako sam sretan zbog vas!"
Sljedećeg smo dana Chris i ja smišljali koji je najbolji način za reći Jane za trudnoću. Napisala bih joj poruku tako da se ne bi morala pretvarati da je sretna - poštedjela sam je da ne kaže nešto zbog čega će kasnije požaliti i da mi ne slomi srce netko koga sam zvala najboljom prijateljicom. I tako sam joj poslala poruku, a prošlo je nekoliko sati dok je odgovorila. I kad je telefon napokon zazvonio, osjetila sam da je plakala. Tiho mi je rekla kako je sretna zbog nas i da mora ići sada.
Poklopila sam slušalicu s pomiješanim emocijama i osjećajem krivnje.
Sljedećih mjesec dana izbjegavali smo temu moje trudnoće. Kad bi se slučajno dotaknuli te teme, davala bi okrutne primjedbe i predstavljala ih kao šale. Kad bi bila zajedljiva, samo bi govorila "Barem si trudna".
Mjesec dana kasnije sve se raspalo.
Jane i Chris organizirali su zabavu i mi smo došli ranije kako bi im pomogli. Nas četvero je bilo u kuhinji kada je Jane uzela vrećicu i izvadila haljinu. Kupila ju je za nadolazeće vjenčanje i pitala me da li mi se sviđa. I sviđa mi se. Tog smo ljeta imali devet vjenčanja i naravno, razgovor se pretvorio u raspravu o tome što ćemo obući. Zatim sam, ne razmišljajući, rekla nešto zbog čega sam odmah požalila:
"Znam. Dugo sam razmišljala o tome što ću nositi na svim tim vjenčanjima, a za tri vjenčanja ću biti s trbuhom do zuba."
Bilo je to kao da je netko isisao sav zrak iz sobe. Jane je bacila haljinu. Lice joj je postalo crveno, pogledala me je u oči i povišenim glasom brzo reagirala.
"Pa, danas sam dobila i menstruaciju, tako da je to je**** !"
Izašla je iz sobe, a Chris je otišao za njom.
Suzdržala sam se od plakanja i molila svog muža da ode sa mnom. Unatoč mojim molbama, uvjerio me da ostanem. Kad se Jane ponovno pojavila 30 minuta kasnije, pravila se kao da se ništa nije dogodilo. Sjedila sam u tišini - u kući u kojoj sam se jednom osjećala dobrodošlo - pretvarajući se da je sve u redu, razmišljajući o krivici koju sam osjećala otkad je Jane saznala za trudnoću, razmišljajući o tome koliko sam željela drugo dijete i koliko sam sada požalila.
Taj trenutak i teške dvije godine koje su uslijedile, pokušavajući pobjeći od Janeine ljubomore i toksičnosti naše veze, bile su moja prva velika lekcija u odrasloj dobi - i briga o sebi.
Odrastanje i zrelost teški su na više predvidljivih načina, ali mnoge poteškoće proizlaze iz spoznaje da nije ono što smo mislili da će biti; to nije jedinstveno odredište na koje čarobno stižete sa svim odgovorima, savršenom sigurnošću i najčudesnijim sustavom podrške. To je beskrajni niz faza i nivoa koje ćeš proći ili možda nećeš. To je putovanje koje moraš izdržati dok sa sobom nosiš gomilu prtljage u obliku usranih prijatelja, veza koje si prerasla i nezdravih veza za koje si previše pristojna da bi ih prekinula.
Uvjetovani smo da se brinemo za druge i zaobilazimo sebe - ostajemo tu, stalno govorimo da i dajemo šansu 3, 4, 55 puta. Za mnoge od nas gotovo je nemoguće zamisliti da se sami oslobodimo tih tereta jer jednostavno ne razmišljamo o sebi. Ali briga o sebi je bitna i važno je da shvatimo da je to više nego režim njege kože. Briga o sebi je učenje kako se izvući iz toksičnih odnosa, prepoznati kada trošite nezdravu količinu energije tražeći dobro koje ne postoji, znati kada predahnuti ili reći ne, slušati svoje tijelo i živjeti iskreno.
