Od toga da djeca ne bi smjela spavati s otvorenim vratima sobe do upozorenja o igračkama, hrani, vodi, bazenima i vožnji automobilom – roditelje danas sa svih strana zasipaju savjeti o tome kako zaštititi svoju djecu. No što kada svih tih upozorenja postane jednostavno previše?
Svaki dan na društvenim mrežama roditelje dočekuju nova upozorenja o mogućim opasnostima za djecu – od požara i utapanja do skrivenih rizika u svakodnevnim situacijama. No može li stalna izloženost takvim sadržajima imati i suprotan učinak? Upravo o tome piše dr. Edith Bracho-Sanchez, pedijatrica u Columbia University Irving Medical Centeru u New Yorku i voditeljica podcasta Healthy Children Američke pedijatrijske akademije, koja upozorava na sve češću pojavu koju naziva "zamorom od sigurnosnih upozorenja".
I sama je, priznaje, nedavno zastala nakon što je na društvenim mrežama pogledala video vatrogasca koji je objašnjavao kako zatvaranje vrata dječje sobe tijekom noći može povećati šanse za preživljavanje u slučaju požara. Savjet se temeljio na stvarnim istraživanjima, no umjesto da odmah promijeni navike svoje obitelji, shvatila je koliko je iscrpljujuće svakodnevno donositi odluke nakon još jednog viralnog upozorenja.
Roditelji nisu neodgovorni, nego iscrpljeni
Bracho-Sanchez kaže da se sličan osjećaj javlja kod sve većeg broja roditelja koje susreće u svojoj ordinaciji.
"To nisu nemarni roditelji. To su iscrpljeni roditelji", piše pedijatrica za CNN.
Objašnjava da je "zamor od sigurnosnih upozorenja" stanje u kojem roditelji postaju toliko zatrpani upozorenjima, onima koja su doista važna, ali i onima koja pretjeruju ili izazivaju nepotreban strah da ih s vremenom počnu ignorirati.
"Količina upozorenja postane toliko velika da više ne uspijevamo razlikovati ono što je doista važno od onoga što nije. Na kraju počnemo zanemarivati i upozorenja koja bi nam zapravo trebala privući pažnju", upozorava.
Zašto nas neki rizici plaše više nego što bi trebali
Pedijatrica ističe da savjet koji je čula od vatrogasca nije bio pogrešan. Naprotiv, istraživanja pokazuju da zatvorena vrata mogu usporiti širenje vatre i dima te tako povećati sigurnost tijekom požara.
No problem je, kaže, što roditelji često počnu vjerovati da su upravo takve rijetke situacije najveća prijetnja njihovoj djeci.
Psiholozi objašnjavaju da ljudi često precjenjuju opasnosti o kojima često slušaju ili gledaju na društvenim mrežama, iako su one u stvarnosti vrlo rijetke.
Dva pitanja koja si vrijedi postaviti
Kad procjenjuje koliko je neka prijetnja stvarna, dr. Bracho-Sanchez kaže da si uvijek postavlja dva jednostavna pitanja:
- Koliko se često to doista događa djeci?
- Koliko vremena, novca ili svakodnevnog stresa zahtijeva mjera kojom taj rizik možemo smanjiti?
Objašnjava da se isplati napraviti sve ono što predstavlja jednostavnu, jednokratnu zaštitu – poput postavljanja ispravnog detektora dima ili sigurnog spremnika za oružje. S druge strane, upozorenja koja od roditelja zahtijevaju stalnu budnost i izazivaju svakodnevnu tjeskobu ponekad vrijedi promatrati s više odmaka.
Na društvenim mrežama najglasniji nisu uvijek i najstručniji
Jedan od razloga zbog kojih se roditelji osjećaju preplavljeno jest i to što se savjeti na društvenim mrežama šire nevjerojatnom brzinom, bez obzira na to tko ih iznosi.
Bracho-Sanchez podsjeća na istraživanje koje je pokazalo da je većina zdravstvenih tvrdnji u najpopularnijim TikTok videima o roditeljstvu bila netočna ili obmanjujuća. Štoviše, oko 80 posto takvih dezinformacija dolazilo je od influencera i drugih roditelja, a ne od zdravstvenih stručnjaka.
To, naglašava, ne znači da liječnici uvijek imaju pravo ili da roditelji nemaju vrijedna iskustva, ali znači da algoritmi nagrađuju sadržaj koji izaziva snažne emocije.
"Algoritam je osmišljen tako da potiče angažman korisnika, a strah je jedna od emocija koja najviše privlači pažnju", piše.
Zato roditeljima savjetuje da uvijek provjere tko stoji iza nekog savjeta.
"Zapitajte se dolazi li informacija od pedijatra, stručnjaka za zaštitu od požara ili toksikologa – osobe koja ima znanje i odgovornost za ono što govori. Postoji li izvor ili se sve svodi na upozorenje popraćeno dramatičnom glazbom?"
Na što bi roditelji zapravo trebali usmjeriti pažnju
Prema riječima pedijatrice, roditelji često dolaze zabrinuti zbog vrlo rijetkih bolesti ili opasnosti o kojima su čitali na internetu, dok se mnogo rjeđe razgovara o rizicima koji su daleko češći.
Kao primjere navodi nepravilno postavljene autosjedalice, opasnost od utapanja male djece te sigurno čuvanje vatrenog oružja u kućanstvima u kojima ono postoji.
Naglašava da cilj nije dodatno uplašiti roditelje, nego ih potaknuti da svoju energiju usmjere na nekoliko provjerenih mjera koje doista spašavaju živote, umjesto da pokušavaju pratiti svako novo viralno upozorenje.
Dobar roditelj ne može učiniti baš sve
Na kraju autorica podsjeća da roditeljstvo ne znači neprestano dodavati nove mjere opreza.
"Dobar roditelj ne mora imati mjesta za još jedno upozorenje i još jednu mjeru opreza. Ni vi ni ja ne možemo učiniti baš sve."
Savjetuje roditeljima da odaberu nekoliko sigurnosnih navika koje štite od najčešćih i najozbiljnijih opasnosti te ih se dosljedno pridržavaju. Ostalo, kaže, ponekad treba svjesno pustiti.
U vlastitom domu njezina obitelj ima aparat za gašenje požara i s četverogodišnjim sinom uvježbala je plan izlaska iz kuće u slučaju požara. No vrata njegove sobe i dalje ostaju otvorena tijekom noći jer se, kako zaključuje, odluke o sigurnosti ne bi trebale donositi pod pritiskom algoritama, nego na temelju provjerenih činjenica i onoga što je najbolje za svako dijete i obitelj.
