Znanstvenici su razvili novi genetski test koji već u najranijem djetinjstvu može otkriti povećan rizik za prekomjernu tjelesnu težinu kasnije u životu – i time roditeljima dati prednost u stvaranju zdravih navika na vrijeme.
Zamisli da već s tek nekoliko kapljica krvi ili slinice možeš saznati ima li tvoje dijete veći genetski rizik za buduću prekomjernu tjelesnu težinu. Znanstvenici su razvili test, poznat kao poligenetski score (PGS), koji otkriva kako kombinacija brojnih gena može utjecati na BMI i to već kad dijete ima manje od pet godina. To ti daje vrijeme da usadite zdrave navike prije nego što situacija izmakne kontroli.
Kako funkcionira test?
PGS se izračunava na temelju genetskih varijacija povezanih s BMI-jem. Znanstvenici su analizirali podatke više od 5 milijuna ljudi kako bi razvili precizniji model – i tvrde da je novi PGS dvostruko precizniji od postojećih.
Test je provjeren na stotinama tisuća ljudi iz različitih baza podataka, u kojima su genetski podaci i BMI praćeni tijekom života, prenosi SienceAlert.
Evo što su otkrili:
Kod petogodišnjaka, PGS je objasnio 35 % razlike u BMI-ju kad su postali tinejdžeri.
Kod odraslih Europljana taj udio iznosi oko 17,6 %.
U nekim populacijama, kao u ruralnim područjima Ugande, rezultat je bio znatno niži (2,2 %) — vjerojatno zbog manjka genetskih uzoraka iz tih skupina i veće genetske raznolikosti.
Zanimljivo je da su osobe s većim genetskim rizikom za viši BMI bolje reagirale na programe mršavljenja — u početku su izgubile više kilograma, premda su kod mnogih ti kilogrami i vraćeni kasnije. To potvrđuje da genetika nije sudbina — promjene u načinu života mogu i te kako pomoći.
Što to znači za roditelje?
Šansa za rano djelovanje – kad bolest nije još „u igri“, navike se lakše grade.
Nije sve genetika – iako genetski rizik postoji, ono što jedemo i koliko smo aktivni i dalje su ključni faktori.
Nije zamjena za zdrav razum – BMI nije jedini pokazatelj zdravlja, pa treba gledati cijelu sliku, a ne samo broj na vagi.
Kako su poručili autori studije, uključujući genetičarku Ruth Loos, ovo je veliki korak prema tome da genetsko testiranje postane klinčki korisno — ali samo ako ga koristimo mudro i odgovorno.
