Nije uvijek lako reći djetetu „ne”, ostati dosljedan ili ga pustiti da nešto napravi samo. No upravo su to neke od stvari koje mu mogu pomoći da jednog dana postane samostalna i odgovorna odrasla osoba.
Svi želimo svojoj djeci pružiti najbolje, ali to ne znači da im baš uvijek trebamo ispuniti svaku želju. Djeci su potrebne granice, a koliko god se ponekad bunila protiv njih, upravo im one pomažu da nauče što je prihvatljivo ponašanje i da ne može baš uvijek sve biti po njihovu.
Američka pedijatrijska akademija (AAP) savjetuje roditeljima da postavljaju jasna i razumljiva pravila, mirno objasne što se događa kada ih dijete prekrši i, što je posebno važno, budu dosljedni. Pritom ne treba zaboraviti ni pohvaliti dijete kada se dobro ponaša.
Uz postavljanje granica, važno je i postupno učiti dijete samostalnosti. Iako nam je ponekad najlakše sve napraviti umjesto njega, cilj je odgojiti osobu koja će se jednog dana znati snaći i bez naše pomoći.
Evo koja tri pravila u tome mogu pomoći.
1. Postavljaju jasne granice odmalena
Budimo realni, malo koje dijete oduševljeno prihvaća pravila. Pranje posuđa nakon večere ili dogovor da se kući mora vratiti do određenog vremena nisu baš stvari kojima će se veseliti. A ponekad će roditelje zbog takvih pravila doživljavati i kao prestroge.
No granice nisu tu samo zato da bi dijete slušalo roditelje. One mu pomažu da razumije što se od njega očekuje, nauči kontrolirati svoje ponašanje i preuzimati odgovornost za ono što radi.
Kako navodi Haven Psychology Group, jasne i dosljedne granice djeci pružaju strukturu te im pomažu da se lakše nose s emocijama i vlastitim postupcima.
S druge strane, ako dijete uvijek dobije sve što poželi i nikada ne čuje „ne”, može naučiti da će dovoljno upornim inzistiranjem na kraju ipak biti po njegovu.
Primjerice, ako za rođendan dobije mobitel koji nije željelo pa napravi scenu, a roditelji mu odmah kupe drugi kako bi ga smirili, dijete može zaključiti da se takvo ponašanje isplati.
2. Drže se onoga što su rekli
Jedno je postaviti pravilo, a drugo ga se zaista držati. Pogotovo kada dijete negoduje, plače ili uporno pokušava postići svoje.
Zamisli da dijete stalno baca igračku, iako si mu već nekoliko puta rekla da prestane. Ako mu objasniš da ćeš igračku maknuti na neko vrijeme ako nastavi, važno je da to i učiniš.
Na taj način dijete postupno uči da pravila vrijede čak i onda kada mu se ne sviđaju.
Prema Psych Centralu, roditelji koji primjenjuju autoritativni stil odgoja postavljaju jasna pravila, ali istodobno djeci pružaju podršku i pomažu im da ih se pridržavaju.
Pritom nije poanta u prijetnjama ili strogim kaznama. Važno je pohvaliti dobro ponašanje, pružiti podršku i primjenjivati pravedne posljedice kada dijete prekrši dogovor.
3. Potiču djecu da budu samostalna
Roditeljima je prirodno željeti zaštititi dijete i pomoći mu kad god mogu. No jedan od važnih dijelova odgoja upravo je naučiti kada se malo povući i pustiti dijete da nešto napravi samo.
Kako odrastaju, djeca trebaju sve više prilika da sama donose odluke, preuzimaju odgovornost i uče se snalaziti u različitim situacijama.
Jer koliko god nam bilo teško zamisliti taj trenutak, jednog će dana odrasti i krenuti svojim putem. A upravo ih za to postupno pripremamo.
Odlazak odrasle djece iz obiteljskog doma roditeljima može teško pasti. Neki tada osjećaju tugu i usamljenost, što se često naziva sindromom praznog gnijezda. Kako navodi Psychology Today, to razdoblje može donijeti i priliku da se roditelji ponovno posvete sebi, svojim interesima i izgrade drukčiji odnos s odraslom djecom.
