S drugom trudnoćom bolje znam što me čeka

Nakon osam godina, evo me opet u trudničkoj pustolovini. Već bliže 40-toj nego 30-toj. Možda jer već upadam u onu skupinu „starijih rodilja“, ili zbog razloga što „mala ima kose“ ili „što je žensko, pa mi tijelom kruži više ženskih hormona“, mučnine su nas ovaj put prilično izmorile. Kako ne radim hvala bogu u državnoj firmi, nedostatak je ipak što u nas privatnika bolovanje zbog komplikacija u trudnoći u vidu cjelodnevne muke, žgaravice i drugih želučanih tegoba, nije opcija. Stranke čekaju, ročišta na sudu se zakazuju, emailovi stižu, pa što se stiglo napraviti između trčanja u wc, stiglo se. Što nije, sutra će. 

Stoga ne čudi da sam jedva jedva dočekala taj presudni 12. tjedan i kraj mojih muka. I naravno, reći će svi koji me imalo znaju pa znaju i moju doslovnu ovisnost o pakiranju torbe, ukrcavanju i kretanju, dolazak tog prijelomnog tjedna proslavila vikend-odlaskom s curama na Jahorinu. Ma samo nek se ide, samo nek se kreće... bilo gdje i bilo kad. I stvarno, odmah mi je bilo bolje.

Puštanje preko reda 

Dok još traje drugo tromjesečje koje je u našem slučaju stvarno opravdalo reputaciju najljepšeg i najaktivnijeg razdoblja trudnoće, nismo stali s pustolovinama. Otišli smo par dana u Dubai za proljetne praznike, a dugi vikend krajem svibnja iskoristili za odlazak u Rim. Standarna ekipa: Marko, baka, mama i još jedna mala curica u mami. 

I mogu vam reći, putovanja u drugom tromjesečju su meni super opcija, i to iz više razloga. Kao prvo, ljudi te uglavnom puštaju preko reda. Check-in za avion, ukrcaj, duuuuugi redovi za wc u blizini glavnih atrakcija, blagajne u dućanima. Ne znam jel to tako svugdje, ali u Italiji, točnije u Rimu, definitivno je. Pomaže naravno ako odjenete nešto malo uže da se vidi blaženo stanje i umiljato se nasmiješite svima u redu koje ćete preskočiti, pritom držeći ruku, ili obe ruke, na svojoj okruglici. 

Ogorčena trudnica posramila putnike u vlaku

Putovanja su mi duševna hrana

Drugo, koliko god nekima putovanje bilo naporno, mogu srećom reći da ne spadam u tu skupinu. Meni je to jedna od duševnih hrana. Kako ono kažu, čovjek vrijedi onoliko koliko je dobrih djela napravio, onoliko koliko ima prijatelja, onoliko koliko govori jezika, onoliko koliko je knjiga pročitao, a ja dodajem i onoliko koliko je različitih mjesta, kultura, vjera i doživljaja doživio. To nije čak toliko ni pitanje standarda, koliko pitanje načina života. To je zaraza, ovisnost, radost i jedna posebna energija. Ne mora to biti egzotična destinacija ili prekooceanski let (iako što dalje, to bolje). Dovoljno je barem na jedan dan promijeniti sredinu i pogledati svakodnevicu nečijim tuđim očima, u novom okruženju, dalje od svojih ukalupljenih obrazaca. Putovanje je jednostavno stanje uma. 

Foto: Privatni album

Osim toga, jaaaako me raduje da ponekad, pa bilo to tri dana ili deset dana, ne moram spremati, čistiti kuću, kuhati, ići u dućan po namirnice i sve to naravno poslije cjelodnevnog radnog dana u uredu... Posebno u trudnoći (a jer je tata pomorac i odsutan je već od sredine siječnja, znači otkad smo zapravo saznali za blaženo stanje, bude li sreće možda ga vidimo prije poroda), kad je malo teže podići usisivač, nositi lavor pun mokre odjeće od perilice do balkona, tegliti vrećice s namirnicama na četvrti kat zgrade bez lifta i sve ostalo što nas raduje u kućanskim poslovima. Ajme gušta, sjesti u restoran, naručiti po izboru, kasnije ne morati prati suđe, nakon šetnje naći hotelsku sobu pospremljenu, čak i one male šamponiće složene uz netom očišćeno ogledalo. A tek buđenje u nepoznatom gradu po mom izboru, pa hotelski doručci. Aaaa....

Sloboda kretanja će mi uskoro biti ograničena

I konačno najveći faktor koji je meni presudio za priličan broj zrakoplovnih milja i u prvoj i u drugoj trudnoći, a u drugoj još i više jer sad bolje znam što me čeka (blaženo li je bilo ono neznanje prije devet godina), je činjenica da vrlo dobro znam da tko zna kad ću opet moći sjest u avion i krenuti u nepoznato. Samo saznanje da će moja sloboda kretanja uz najljepši mogući poklon i iz najljepšeg mogućeg razloga, biti ipak prilično ograničena u sljedećih par godina, pa i više, daje elana za onaj unutrašnji poriv - amo još vamo, amo još tamo, još ovo putovanje, još onaj koncert ili ova predstava.

Foto: Privatni album

Naime, sve mame znaju da sljedeće barem dvije godine ne mrdamo nigdje bez kolica, pune torbe pelena, papica, šuškalica, grickalica, bočica, a u glavi samo želja da samo u miru prošetamo i ispraznimo glavu dok se naše čedo ne pobuni i ne počne zahtijevati ovo ili ono, a uglavnom je teško pogoditi isprve što im to točno fali.

Večernje i noćne izlaske naravno možemo zaboraviti bez prethodnog planiranja i opcije b/ ako se ipak budemo morali vratiti kući jer ga/ju nitko drugi ne može smiriti. Pa kad mi u sljedeće dvije-tri godine počnu stizati ne email last-minute ponude ludilo putovanja ili jeftinih avio-karata, vjerojatno neću izdržati barem koju ne otvoriti, pa neku i rezervirati.

Pripremajmo živce, zalihe sna i unutrašnjeg mira

Ali činjenica jest da će raspored biti drukčiji, ovisan o curinom spavanju, rasporedu papanja i njenim raspoloženjima i karakteru. Been there, done that, s Markom prije njegovog polaska u školu „oplovila“ dvoznamenkasti broj zemalja. Svaki put nam je bilo više ili manje fantastično, ali ipak ovisno o njegovim dnevnim zahtjevima.

Zato, drage moje mame-trudnice, ako možete i ako imate volje i energije, iskoristite svaku slobodnu sekundu svoje trudnoće, posebno drugog tromjesečja, da uživate u slobodi kretanja bez kolica, pelena i ostalih asesoara koji će vam biti neizbježan suputnik u narednim godinama. Uživajte u malim stvarima kao što su dugi razgovori s partnerom, čitanje knjiga, sjedenje na kavi s prijateljicama, gledanje serija, neometanim šetnjama, pa eto tko voli i u putovanjima. Iskoristimo to kao našu osobnu pustolovinu i dograđivanje svoje osobnosti prije nego uplovimo u besane noći, dojenje, mijenjanje pelena, pogađanje jel joj/mu sad ovo ili ono, zašto već ovoliko plače. Pripremajmo živce, zalihe sna i unutrašnjeg mira. Trebat će nam u pustolovini koja slijedi.