Ono za što sam mislila da nikada neću prestati voljeti je omiljeni crni napitak. Početak dana jednostavno nisam mogla zamisliti bez šalice kave... Spasila me moja prijateljica Marina koja mi je donijela na poklon kutiju Bianke
Nekome se to dogodi neplanirano – eto tako, neko planira, a netko poput mene se itekako dobro pomuči i to nekoliko godina. Put nije bilo nimalo lagan - bilo je tu nebrojeno puno pregleda, pokušaja, neuspjeha, suza… Ali zahvaljujući vrhunskim doktorima i ljubaznim sestrama s klinike Vuk Vrhovac i ja sam napokon uspjela ostvariti svoj san i ostati u drugom stanju.
U mojoj glavi vladao je potpuni kaos od emocija. Kroz glavu su mi prolazila pitanja: “Je li to ovaj put stvarno? Zar se i meni osmjehnula sreća?” Najradije bi iz sveg glasa poput Mladena Delića vikala: “Ma je li to moguće ljudi moji?”.
Svoje trudnoće sam itekako postala svjesna kada sam dobila prve prave simptome o kojima sam godina slušala. Osjet mirisa se toliko pojačao da sam ponekad poželjela da mi je nos barem malo zaštopan. Jutarnje mučnine. Ma koje jutarnje? One ne pitaju ni za vrijeme, a ni za mjesto. Kad bolje razmislim bile su sve samo ne jutarnje.
Trudnoća me prisilila i na promjenu navika, a prvenstveno prehrane. Hrana koja mi je prije bila omiljena više to nije bila, a teško sam nalazila ono što mi odgovara. Zapravo ništa mi nije pasalo, sve što bi stavila u usta nakon kratkog vremena bi izašlo iz mene, što možda nije loše jer kažu da tako tijelo čuva bebu od svih mogućih štetnih namirnica koje unosimo u sebe.
Ono za što sam mislila da mi se nikada neću prestati voljeti je omiljeni crni napitak na koji sam bila “navučena”. Pa zar je moguće da je moje tijelo kavu stavilo na listu nepoželjnih? Početak dana jednostavno nisam mogla zamisliti bez šalice kave. To je bila navika, ritual. Stalno sam slušala: “Nije dobro piti kavu u trudnoći. Sada moraš misliti i na bebu koja raste u tebi, a ne samo na sebe”.
Spasila me moja prijateljica Marina koja mi je donijela na poklon kutiju Bianke. Bianka?! Pa to je nešto na što sam zaboravila.. Prisjetila sam se doručka iz djetinjstva i mame koja mi je umjesto kave pripremala Bianku, a ja sam bila uvjerena da pijem kavu.
Pomislila sam: „Pa to bi mogla biti dobra zamjena... moram je testirati da vidim kako će mi želudac reagirati...“
