Otkako sam ju rodila, pokušavam sve stići na vrijeme, i kuću i posao i odgoj i aktivnosti, ne ljutiti se, biti odmjerena u izjavama i reakcijama, bla bla bla... Iskusne mame, pogađate? Ne ide, naravno da ne ide
Ili, kako moja kći kaže: 'Mama, jesi ti super heroj mama?'. Nisam, dijete, nisam, super heroji ne postoje, ljudi su ono što je stvarno. Čitala sam na jednom blogu kako mama kaže da, kad nastane frka u kući, ona zamišlja da je super heroj i tako savladava konflikte. Nagnalo me to na razmišljanje imam li ja koju karakteristiku super heroja.
Otkako sam ju rodila, pokušavam sve stići na vrijeme, i kuću i posao i odgoj i aktivnosti, ne ljutiti se, biti odmjerena u izjavama i reakcijama, bla bla bla... Iskusne mame, pogađate? Ne ide, naravno da ne ide.
Nakon četiri godine pokušavanja, prag tolerancije za stvari koje je idu 'po špagi' mi je bilo toliko nizak da sam bila u stanju eksplodirati na, doslovno, sve. Što je, opet, druga krajnost.
Dakle, što bi bila zlatna sredina?
Zaključak proizašao iz spoja mog teoretskog znanja i iskustva zaposlene majke četverogodišnjakinje je da je potrebno biti čovjek. S malim dozama super heroj mame. Ne uvijek, samo kad je velika frka.
Iako, naša djeca su odraz našeg unutrašnjeg raspoloženja tako da, ono što hoću reći je da super heroj mama treba biti onda kad je nama samima u nama najgore. Kad smo umorni, nervozni, neispavani. Teško i, meni, u određenom (sva sreća manjem) broju situacija, neizvedivo. Nadam se da ste vi koji ovo čitate još uspješniji od mene.
Zašto je beba nervozna baš kad je vama najteže?
Jer, kad sam rastrojena i nervozna, i meni bi trebao jedan super heroj. A nemali broj puta moja prva reakcija su povišeni ton i neka neutemeljena izjava poput 'jedva čekam da te ostavim u vrtiću pa neka se netko drugi bavi s tvojim dramama.'
Na svu sreću, nije često. No, ako se već dogodi, moj cijeli radni dan je prazan i bezvezan jer, naravno, mi je žao zbog moje izjave. I jedva čekam da idem po nju u vrtić.
A kad ju konačno ugledam, prvo joj kažem da mi je žao i razlog zašto sam, zapravo, bila nervozna. I zagrlimo se najjače na svijetu. Divno je što djeca imaju toliko velika srca da opraštaju u roku odmah.
Stvarne super-heroj-mamske moći rastu do neslućenih visina
Da, znam, daleko sam od super heroj mame. Bar od one super herojice iz filmova. No, ako sam dobro sa sobom, stvarne super-heroj-mamske moći rastu do neslućenih visina, mislim da se zovu Ljubav i Razumijevanje. A moja kćer tada u meni vidi cijeli Svemir. A to je još više od super heroj mame.
Vježbajmo biti pravi, stvarni heroji našim mališanima, ovi iz filmova su ionako izmišljeni. Pokažimo im kako je dobro biti - dobro. I dobar. A super heroje ostavimo mašti. Ionako im je tamo mjesto.
