Ah, to (divno) kopanje nosa!

Moram priznati da nisam mislila pisati kolumnu o ovako bitnoj temi, ali eto, kako to obično biva (bar kod mene), uvijek se dogodi neka životna zgoda koja mi nabaci inspiraciju. Pa sam tako nedavni komentar drage prijateljice Željke i sliku njenog sina kako blaženo spava s prstićem u nosu, shvatila kao poruku Svemira da ova tema naprosto mora biti obrađena na Klokanici!

Sram te bilo!

Često u očima odraslih osoba vidim zgražanje kada njihovo umilno dijete s guštom gurne prst u nos, napravi blaženu grimasu, izvadi "baukača" i mljacne ga u usta! Istina, malo djece će doći do ovako slobodne faze kopanja nosa ikada, jer ih roditelji vrlo uspješno obeshrabruju pri prvim primjećivanjima dotične rabote. 

Komentari kojima potomče lišavamo užitka zvuče ovako nekako:
To je fuj! Nije lijepo kopati nos! Rugat će ti se druga djeca! Sram te bilo! To ne rade prostojna djeca! Nos je pun bakterija! Razboljet ćeš se! I tako dalje i tako bliže...

Da, u današnjem kodeksu ponašanja stoji da je kopanje nosa, na javnom mjestu i pred drugim ljudima nepristojno. I da se to ne radi! I OK, donekle se s tim mogu složiti, jer ni meni se ne mili od pogleda na nosnice drugih ljudi i prstiju zarinutih u nosne šupljine. Ali kada pričamo o tome da je to fuj i da se toga trebamo sramiti i kada to pokušavamo naučiti svoju djecu, što mi to zapravo radimo? 

Znate što? Nešto potpuno neprirodno i licemjerno. Oh, da, da se ne bi previše uzrujali na ovu opasku, reći ću vam samo jednu činjenicu. Da 90 posto vas, koji sada čitate ovaj tekst, u stvari, povremeno s guštom kopate nos!

Tuthankamonove brige

Nitko ne zna tko je bio prvi čovjek koji je "uhvaćen" u kopanju nosa, jer se to dogodilo očito prije nego su ljudi naučili pisati, ali prvi povijesni zapisi o kopanju nosa datiraju iz doba faraona Tuthankamona. Naime, faraon je imao svog osobnog slugu čiji je zadatak bio čeprkati po božanskom nosu! 

Kako se to dogodilo? Vrlo jednostavno. Nosnice "božanskog vladara" proizvodile su "baukače" (uostalom, kao i nosnice svih ostalih smrtnika). I dok je faraon udisao i izdisao zrak, ti baukači su postajali hrskavi i počeli su iritirati "božanske nosnice". A sve ostalo je povijest. 

U slijedeće 3000 i nešto godina, do današnjeg dana, nije se puno toga promijenilo, osim da danas sami kopamo svoje noseve. I odrasli i djeca. Razlika je jedino u tome što djeca to čine potpuno prirodno, otvoreno, ponekad strasno, ponekad zamišljeno, a ponekad samo onako usput... Dok se mi odrasli gledajući ih zgražamo, i onda tražimo skrivene kutke ne bi li mogli nesputano činiti "nepristojne" stvari. 

Činjenice

Ako mi još uvijek ne vjerujete (ili jednostavno ne želite priznati), postoje pisane znanstvene studije koje su istraživale koliko odraslih ljudi kopa nos. Rezultati su pokazali da:
Preko 90% ispitanika kopa svoj nos.
Oko 10% je tvrdilo da nikada ne kopa svoj nos.
Oko 25% ih je reklo da kopaju nos SVAKI dan.
A oko 10% ih je reklo da jedu svoje "baukače". 
I šta ćemo sad?

Priče o bakterijama

Danas možete čuti razne teorije o kopanju nosa i zdravim/nezdravim posljedicama. Od toga da je to opasno jer se u "baukačima" nalazi leglo bakterija pa nije najpametnije taj sadržaj papati, do potpuno oprečne teorije da je to, dapače, zdravo jer se tako jača imunološki sustav, naročito kod djece. Nisam medicinske struke i ne bi se upuštala u takve rasprave. 
Jedino što iz svog iskustva kao osobe koja kopa nos (uglavnom u svojoj privatnosti, makar mi se ponekad omakne i u javnosti) i majke dvoje djece koja isto tako obavljaju dotične radnje mogu reći, kopanje nosa je najnormalnija stvar. 
I ako vam dijete kopa nos, nije smak svijeta!

Sloboda kopanja

I apsolutno nema razloga da zbog prsta u nosu nepotrebno posramljujemo svoju djecu. Sram je ubojica života, i većina nas se kao odrasli ljudi sramimo nekih dijelova svoje osobnosti, pa pokušajmo čim manje posramljivati svoju djecu. Pokušajmo napraviti čim manje štete. I dati im istu slobodu koju želimo i za sebe same. 

Neka uživaju i kopaju. A s vremenom, kako budu odrastali, i sami će to početi raditi u svojoj intimi. Bez da im mi to naglašavamo. Ono što možemo napraviti, kao što sam ja zamolila svoju Lucku je, da ne lijepi dotični sadržaj iza kreveta i pod stol, nego da ih ipak baci u maramicu ili smeće. I da mi ne donosi iskopano blago pred moju facu, jer ne moram biti upoznata sa baš svim detaljima njene intime. A sve ostalo je sloboda osobnog izbora.

Problem je nastao jedino u trenutku kada smo kopanje nosa, iz raznoraznih razloga, proglasili društveno neprihvatljivim ponašanjem. I tako sami sebe doveli u konflikt. Jer teško je objasniti djeci zašto nešto ne bi smjeli raditi, kada je toliko prirodno, i kada i sami to radimo. I u stvari, pravog razloga, nema! Samo smo ga nekada davno izmislili i usvojili.

I za kraj, jedna poučna: 
Koja je razlika između "baukača" i brokule? Velika. Razlika je u tome što djeca neće jesti brokulu!

Na Zdravoj Kravi saznajte koje su najbolje metode za čišćenje ušiju!