Dogodilo mi se ono čega sam se najviše bojala. Mislim da sam si sama kriva. S obzirom na to da i inače imam problema s kralježnicom, trebala sam uredno i svakodnevno vježbati kao u prvoj trudnoći. Ali nisam i sad mi se to vratilo
Duboka je noć. Nigdje nikoga, svi spavaju, sve je tiho. Ali ne i ja. Probudila se i od razmišljanja nisam mogla zaspati pa sam ustala.
Na moju žalost dogodilo mi se upravo ono čega sam se najviše bojala. Počeli su strahoviti bolovi u kralježnici. Već dva tjedna ne izlazim iz kuće sama jer ne mogu. Hodam teško i polako. Bolovi su toliko ponekad jaki da mi od kuhinje do sobe šetnja umjesto tri sekunde, traje 10 minuta. Jedina tableta koju smijem je paracetamol, ali to je kao igla u plastu sijena. Od donedavno aktivne trudnice, s puno šetnji i hodanja, pretvorila sam se u kućnu trudnicu, sporu i gegavu. A sve zbog kralježnice.
Mislim si da sam si sama i kriva. S obzirom na to da i inače imam probleme s istom trebala sam uredno i svakodnevno vježbati kao u prvoj trudnoći. Ali ne. Nisam bila tako disciplinirana kao prvi puta i sad mi se vratilo. Slabi mišići, velik trbuh i negdje se moralo odraziti. Ima to i svoje dobre strane, nije sve tako sivo. Primjerice, više odmaram, spavam tijekom dana, manje radim po kući, ljenčarim. I što je najbitnije, kako-tako, ali hodam. Jer uvijek može biti gore. Moja čaša je napola puna.
Ne bojim se trudova
Zašto ne spavam? Jer me uhvatio strah ili bolje rečeno panika kako ću roditi? Na leđa apsolutno ne mogu leći jer su bolovi nepodnošljivi. Što će biti nakon poroda? Hoću li se moći ustati iz kreveta? I tako... pitanja bez odgovora i jedna jedina nada - da će sve biti u redu sa mnom. Za bebu se ne brinem, osjećam da će s njom biti sve u redu. Velika je vjerojatnost da na porodu neću niti osjetiti bolove u kralježnici zbog trudova, ali koliko je to dobro?
Tatić je "odradio" trudnički tečaj i može ići sa mnom na porod. Sama ta pomisao da će biti uz mene, boriti se i brinuti za mene, umiruje me.
> Partner na porordu smanjuje potrebu za lijekovima
Trenutno se najmanje na svijetu bojim bolnog porođaja vezano za trudove. Kako dođe, tako i prođe. Samo netko se za moju bebu mora i brinuti nakon poroda, a za to majka treba biti sposobna. Sve je u Božjim rukama.
Sad kada sam natipkala svoje strahove i prebacila taj osjećaj na ovaj virtualni papir, idem spavati. Sutra je nova borba.
Zabava za bebin dolazak
Adrian je najdivnije malo stvorenje. Toliko brige i empatije u njemu za mene da mi suze navru na oči. Kad se god penjem stepenicama, što traje i traje on se spusti do mene da mi ruku i vodi me polako i pažljivo, jednu po jednu stepenicu. Rekao mi je : "Mama ja ću ti uvijek pomoći." I tko se ne bi rasplakao.
Svaki me dan pita je li počeo listopad. Jer, kako kaže, "Bit ćemo jaaako sretni, u listopadu nam dođe moja beba i ja ću biti najbolji braco na svijetu". Odlučila sam mu napraviti malo slavlje za dolazak brace/seke. Ispeći ćemo mu tortu da proslavi sa svojim prijateljima što je postao braco, čim se ja malo oporavim. Napravit ćemo pravo malo slavlje gdje će on pokazivati svoju seku/bracu, puhati svjećice za bebu i dobiti male poklone. Ipak će to njemu biti velika životna promjena, neka mu ostane zapamćena kao nešto predivno, kako smo ga i pripremali. Neka bude sretan i ponosan što je on veliki BRACO.
Akupunktura za bezbolan porod
Krenula sam s akupunkturom. Bila sam na prvom tretmanu. Bezbolno i opuštajuće, to je moj dojam. Sad moram redovito do poroda jednom tjedno na tretman. Cilj je tzv. bezbolan porod. Naravno da on neće biti bez boli, ali trebalo bi pripomoći da kraće traje, da ne bude komplikacija, da ne dođe do rezanja/pucanja. Zašto ne probati, kažem ja.
> 'Dvaput sam rodila bez boli zahvaljući akupunkturi'
Bila sam i na redovitoj kontroli. Sve je u apsolutnom redu. Nisam ni sumnjala. Osjećam i vjerujem svom tijelu.
Žao mi je što kod nas nema u praksi poroda kod kuće. To bi bilo predivno. Ostaneš u svom mirnom i toplom okruženju, dođe ti babica, nema strke i frke. Na žalost mi još nismo spremni na takav pomak. Trebat će dugo vremena da se to uvede i kod nas kao što je normalno u drugim zemljama. Iza mene je i zadnji UZV. Sve je u redu, bebolinjo okrenut prema dolje. I ono najvažnije, ne znamo ni dalje spol. Uspjela sam izdržati a da ne saznam.
> Kada se sa sigurnošću može znati spol djeteta?
Pitao me Adrian kuda beba ide van. Rekla sam mu da će mama dobiti poseban tunel između nogu da beba može doći na svijet. A on me pita: "Tunel kao Sv.Rok?" Ne volim izmišljene priče koje mogu biti zbunjujuće za djecu. Mislim da ih treba prilagoditi njihovoj dobi, da ih jednog dana ne zaprepasti da bebu ne nose rode i slično. Tako je on prihvatio "mamin tunel" kao nešto normalno i prirodno.
I tako smo nas troje u iščekivanju četvrtog nam malog člana obitelji. Imamo sve spremno-puno ljubavi, nježnosti i veselja za još jednu malu prdilicu.
