Vozili smo bicikle po kvartu do mraka, spontano zvonili prijateljima na vrata i radili stvari od kojih bi se današnji roditelji vjerojatno uhvatili za glavu.
Ako ste odrasli 90-ih ili početkom 2000-ih, velika je šansa da ste djetinjstvo provodili vani bez mobitela, lokacije, poruka svakih pola sata i stalnog roditeljskog nadgledanja.
Vozili smo bicikle po kvartu do mraka, spontano zvonili prijateljima na vrata i radili stvari od kojih bi se današnji roditelji vjerojatno uhvatili za glavu.
Donosimo aktivnosti koje su obilježile odrastanje generacije 90-ih, piše Parents.
Lutali smo kvartom bez da je itko znao gdje smo
Djeca 90-ih često su doslovno nestajala iz kuće na satima.
Roditelji su uglavnom znali samo jednu stvar da se moraš vratiti kući prije mraka ili kad te netko dozove kroz prozor.
Bez mobitela, GPS-a i poruka „javi kad stigneš“, djeca su imala puno više slobode, ali i puno manje nadzora.
Kod prijatelja smo dolazili bez najave
Nije bilo dogovaranja tjedan dana unaprijed ni roditeljskih WhatsApp grupa.
Jednostavno bi pozvonio na vrata prijatelju i pitao: „Može li van?“
Danas to mnogima zvuči gotovo nezamislivo jer se dječja druženja puno češće unaprijed organiziraju i koordiniraju između roditelja.
Pili smo vodu iz vrtnog crijeva i preživjeli
Djeca 90-ih nisu nosila personalizirane bočice za vodu ni pazila na temperaturu napitka.
Kad bi ožednio/la tijekom igre vani, jednostavno bi pio/la vodu iz vrtnog crijeva ili s prve pipe na koju naletiš.
I nekako smo svi to smatrali potpuno normalnim.
Vozili smo bicikl bez kacige i nestajali kilometrima od kuće
Danas većina roditelja teško pušta djecu samu nekoliko ulica dalje, no klinci 90-ih često su biciklima odlazili daleko od kuće bez da je itko znao gdje su.
Kacige, štitnici i lokatori uglavnom nisu bili dio priče.
Većina roditelja danas nikad ne bi dopustila djeci stvari koje su roditelji u '80-ima dopuštali svojoj
Vozili smo se u košarama za veš niz stepenice
Da, i to je očito bio oblik zabave.
Mnogi se i danas sjećaju spuštanja niz stepenice u košarama za rublje, vrećama za spavanje ili kartonskim kutijama — aktivnosti koja je tada izgledala potpuno normalno, a danas bi završila hitnim pozivom roditelja.
Igrali smo se na igralištima koja danas vjerojatno ne bi prošla sigurnosnu provjeru
Metalni tobogani užareni od sunca, zahrđale penjalice i tvrdi beton ispod ljuljački bili su sasvim normalan dio djetinjstva.
Današnja dječja igrališta puno su sigurnija i prilagođenija djeci, no mnogi roditelji 90-ih priznaju da su upravo takva „nesavršena“ igrališta bila mjesto najboljih uspomena.
Grickalice su bile pune šećera i boja
Djeca 90-ih odrasla su uz grickalice i sokove koji danas vjerojatno ne bi prošli pola roditeljskih provjera sastava.
Šareni sokovi, ultra slatke žitarice i grickalice pune umjetnih boja bili su potpuno normalan dio odrastanja.
Sami smo išli u školu, dućan i pekaru
Djeca su puno ranije dobivala samostalnost.
Mnogi su još u nižim razredima sami hodali do škole, odlazili po kruh ili trčali u dućan po „nešto sitno“.
Danas bi mnogi roditelji teško pustili dijete iste dobi samo preko ceste.
Nitko nije previše razmišljao o vremenu provedenom pred ekranom
Televizija i videoigre često su trajale satima, posebno vikendom ili tijekom praznika.
'Parental control' gotovo da nije postojao, a mnogi su još kao djeca na prespavancima gledali filmove koje današnji roditelji vjerojatno ne bi pustili ni tinejdžerima.
Djeca su imala više slobode, ali današnja djeca imaju više sigurnosti
Iako mnogi s nostalgijom gledaju na djetinjstvo 90-ih, stručnjaci ističu da današnji roditelji nisu „previše zaštitnički“ bez razloga.
Sigurnosni standardi, više informacija o dječjem razvoju i drukčiji način života promijenili su način na koji djeca danas odrastaju.
No mnogi roditelji ipak priznaju da bi voljeli da današnja djeca imaju barem dio slobode, spontanosti i bezbrižnosti kakvu su imali klinci 90-ih.
