Očinstvo donosi velike promjene, ali o tome kako ih doživljavaju sami muškarci još uvijek znamo znatno manje nego o iskustvu majki. O prvim godinama očinstva i istraživanju posvećenom upravo očevima piše Dora Glavaš, mag. psych., doktorandica na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani.
Rođenjem djeteta ne rađa se samo dijete – rađa se i otac. I dok se o iskustvu majčinstva danas mnogo govori, istražuje i piše, iskustvo tranzicije u očinstvo puno je manje zastupljeno.
Posljednjih desetljeća sve se više istražuje uloga očeva u životu djece, no oni su i dalje znatno manje zastupljeni u istraživanjima roditeljstva nego majke. Primjerice, sustavni pregled 667 istraživanja o roditeljstvu i dječjoj pretilosti pokazao je da su očevi činili samo 17 posto uključenih roditelja, dok su rezultati za njih zasebno prikazani u samo 10 posto istraživanja.
Noviji radovi također upozoravaju na nedovoljnu zastupljenost očeva te potrebu da ih se sustavnije uključuje u istraživanja roditeljstva.
A upravo je njihovo iskustvo važno. Postati otac velika je životna promjena. Uz radost i uzbuđenje dolaze novi zahtjevi, odgovornosti i očekivanja. Mijenja se svakodnevni ritam, količina slobodnog vremena, odnos s partnericom i vlastitim roditeljima, ali i odnos prema poslu i životnim prioritetima.
Uz pozitivne emocije mogu se pojaviti umor, frustracija, nesigurnost, strah i stres. Zato očinstvo nije samo pitanje koliko je muškarac uključen u brigu o djetetu. Jednako je važno pitanje kako se osjeća u svojoj novoj ulozi i kako doživljava samoga sebe kao oca.
Otac se ne postaje preko noći
Očinski identitet i odnos između oca i djeteta razvijaju se tijekom vremena. Prve godine djetetova života posebno su važne jer se kroz svakodnevni kontakt razvija emocionalna povezanost, a otac postupno pronalazi svoje mjesto i način na koji želi sudjelovati u životu djeteta.
Istodobno, upravo prve godine očinstva mogu biti razdoblje povećanog stresa i psihološke osjetljivosti.
Roditeljski stres može se javiti kada roditelj osjeća da su zahtjevi roditeljske uloge veći od njegovih mogućnosti da se s njima nosi. Kod očeva se on, među ostalim, povezuje s usklađivanjem roditeljske i poslovne uloge, promjenama u partnerskom odnosu, nedostatkom vremena za sebe, umorom i nesigurnošću u novoj ulozi.
Neki očevi tijekom prijelaza u očinstvo mogu doživjeti i značajnu razinu anksioznosti, a istraživanja pokazuju da više od deset posto očeva doživljava depresiju i anksioznost tijekom perinatalnog razdoblja. Psihološke poteškoće pritom mogu otežati i uspostavljanje kvalitetne povezanosti između oca i djeteta.
Sve to pokazuje zašto očinstvo treba promatrati puno šire od tradicionalne slike muškarca koji treba biti „jak“, osiguravati obitelj i jednostavno se prilagoditi novoj situaciji.
Ne zanima nas samo što otac radi, nego kako se osjeća u toj ulozi
Upravo iz potrebe da se bolje razumije iskustvo muškaraca u ovom važnom životnom razdoblju provodi se znanstveno istraživanje „Tranzicija u očinstvo i uloga relacijske obiteljske terapije u iskustvu prvih triju godina očinstva“, u sklopu doktorskog rada na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, smjer Bračne i obiteljske terapije.
Cilj je bolje razumjeti iskustvo ranog očinstva te psihološke, emocionalne i relacijske čimbenike koji mogu biti povezani s prilagodbom očeva tijekom prvih godina djetetova života.
Drugim riječima, ne zanima nas samo što otac radi, nego i kako doživljava ono što radi i kako doživljava sebe u toj ulozi.
Zato se u istraživanju promatra nekoliko međusobno povezanih područja.
Jedno od njih je osobnost. Svaki muškarac u očinstvo ulazi sa svojim osobinama, potrebama, načinom razmišljanja i uspostavljanja odnosa s drugima. Važna je i emocionalna regulacija, odnosno način na koji se nosi s vlastitim emocijama, posebno u trenucima umora, pritiska i stresa.
Kakvu ulogu ima odnos s vlastitim ocem?
Važno mjesto zauzima i iskustvo odnosa s vlastitim ocem tijekom djetinjstva. Način na koji je muškarac doživljavao svog oca može postati dio njegove slike o tome što znači biti otac.
Nešto od toga možda će poželjeti prenijeti vlastitom djetetu, dok će se od nekih iskustava željeti svjesno ili nesvjesno udaljiti.
Istraživanje se bavi i partnerskim odnosom jer se on dolaskom djeteta mijenja. Prijelaz iz partnerskog u roditeljski odnos može biti zahtjevan, a istraživanja upućuju na to da tijekom tranzicije u roditeljstvo može doći do privremenog pada kvalitete partnerskog odnosa i povećanja konflikata.
S tim je povezano i pitanje coparentinga, odnosno načina na koji partneri surađuju kao roditelji.
Osjeća li otac da su on i partnerica tim? Kako zajedno donose odluke o djetetu? Osjeća li njezinu podršku? Kako rješavaju nesuglasice?
Sve to može pomoći u razumijevanju iskustva muškarca nakon što postane otac.
U istraživanju se uzimaju u obzir i karakteristike djeteta, poput dobi i spola, kao i religioznost te drugi aspekti života koji mogu biti povezani s iskustvom očinstva.
Jer način na koji će muškarac doživjeti očinstvo ne određuje samo jedan čimbenik. To je rezultat ispreplitanja njegovih osobnih karakteristika, iskustava iz vlastite obitelji, odnosa s partnericom, odnosa s djetetom i šireg životnog konteksta.
Zašto je važno čuti očeve?
Istraživanja pokazuju da su očevi važni za razvoj djece, a kvalitetan odnos oca i djeteta tijekom ranog djetinjstva povezan je s različitim aspektima djetetova socioemocionalnog razvoja.
Unatoč tome, očevi su i dalje manje zastupljeni u istraživanjima roditeljstva od majki. Zato ih je važno izravno pitati kako oni doživljavaju ovo razdoblje.
Važna su iskustva različitih očeva – oženjenih i rastavljenih, onih koji se osjećaju kompetentno u svojoj ulozi i onih koji se još uvijek traže, onih koji u očinstvu uživaju, ali i onih kojima ono predstavlja velik izvor stresa i utječe na njihovu dobrobit.
Možda vam je očinstvo došlo prirodno. Možda ste se dugo tražili u novoj ulozi. Možda uživate u svakodnevnoj brizi za dijete, a možda vam je teško uskladiti roditeljstvo s poslom.
Možda ste vrlo bliski sa svojim ocem, a možda je upravo iskustvo vlastitog odrastanja utjecalo na to kakav otac želite biti. Možda se s partnericom osjećate kao pravi tim, a možda je dolazak djeteta otvorio neke nove izazove u vašem odnosu.
Sva su ta iskustva vrijedna.
Poziv očevima djece do tri godine
Upravo zato u istraživanje se pozivaju očevi djece u dobi od 0 do 3 godine. Važna su različita iskustva – bez obzira na to je li vam očinstvo došlo prirodno ili ste se dugo tražili u novoj ulozi, osjećate li se sigurno kao otac ili vam roditeljstvo ponekad predstavlja velik izvor stresa.
Sudjelovanje je anonimno i dobrovoljno, a ispunjavanje upitnika traje približno 15 minuta. Podaci se koriste isključivo u znanstvene svrhe i obrađuju na grupnoj razini. Istraživanje je odobreno od etičkih povjerenstava u Hrvatskoj i Sloveniji, a od sudjelovanja se može odustati u bilo kojem trenutku.
Ako ste otac djeteta u dobi od 0 do 3 godine i želite podijeliti svoje iskustvo, istraživanju možete pristupiti putem poveznice:
Sudjelujte u istraživanju o očinstvu
Bolje razumijevanje iskustva očeva može dugoročno pridonijeti razvoju kvalitetnijih oblika podrške muškarcima, partnerima i cijelim obiteljima – podrške koja neće pretpostavljati da svi roditelji kroz roditeljstvo prolaze na isti način.
Očinstvo nije samo nova uloga koju muškarac dobiva rođenjem djeteta. Očinstvo je iskustvo koje se tek tada počinje graditi.
