Majke rijetko imaju prostor reći da im je teško – bez osjećaja krivnje, srama ili potrebe da se opravdavaju. Upravo zato su iskreni razgovori o majčinstvu danas važniji nego ikad. O iscrpljenosti, nevidljivom teretu koji žene nose, ambivalentnim emocijama i potrebi za većom podrškom razgovarali smo s Ivanom Štulić, magistrom primijenjene psihologije i autoricom knjige 100 lica majčinstva.
Majčinstvo se često prikazuje kroz idealizirane slike sreće, ispunjenja i bezuvjetne ljubavi, no stvarnost je za mnoge žene puno slojevitija. Upravo o tim slojevima, onima o kojima se rjeđe govori naglas, u svojoj novoj knjizi 100 lica majčinstva piše Ivana Štulić, magistra primijenjene psihologije, edukatorica i mama. Kroz osobno iskustvo, svjedočanstva drugih žena i stručnu psihološku perspektivu, Ivana otvara važne teme iscrpljenosti, nevidljivog rada majki, gubitka identiteta, ambivalentnih emocija i pritisaka koje društvo stavlja pred žene nakon rođenja djeteta.
Povodom izlaska knjige, s Ivanom smo razgovarali o stvarnom majčinstvu, o tome gdje kao društvo najviše zakazujemo u podršci majkama te zašto je važno da žene znaju – nisu same i s njima ništa nije “krivo”.
1. Knjiga 100 lica majčinstva otvara teme koje se često prešućuju. Što vas je najviše potaknulo da napišete ovu knjigu?
Kad sam postala mama iznenadila sam se koliko nisam znala što me zapravo očekuje. Nitko iz moje okoline me nije „upozorio“ da će iscrpljenost biti nepojmljiva, što napravi nespavanje i 24satna briga za bebu 7 dana u tjednu. Prošla sam tečajeve za trudnice, ali nije se dovoljno (po meni) govorilo o tome što te čeka u postpartumu - ni o mentalnom zdravlju, promjenama u odnosima niti unutarnjim previranjima – krivnji, gubitku identiteta i zabrinutosti koje majke prolaze.
Zato sam odlučila kao prvo sama istražiti što se sve zapravo dogodi ženi ulaskom u ulogu majke i onda sve dokumentirati – iz osobne perspektive, uz svjedočanstva drugih žena, ali i dodati stručnu psihološku dimenziju i dati alate da se i druge majke i roditelji sa izazovima s kojima se susreću bolje nose.
2. Često govorite o “nevidljivom radu” majki (emocionalnom, mentalnom i organizacijskom). Kako se taj teret odražava na svakodnevni život žena i zašto ga još uvijek tako teško prepoznajemo?
Zato što ga podrazumijevamo. Iako živimo u modernim vremenima, uloga žena/majki je još uvijek u većini obitelji prilično tradicionalna i pod utjecajem toga kako smo stoljećima odgajane. Žena je ta koja vodi kućanstvo, više kuha, pere, čisti, organizira, planira, skrbi o djeci, educira se o odgoju, nabavlja odjeću i obuću, a onda i tješi, umiruje, ohrabruje... Što znači da žena jednom kad odradi plaćeni posao dolazi doma u „drugu smjenu“ i nije ni čudo da počne pucati po šavovima. To je preveliki teret koji još uvijek nije dovoljno raspodijeljen i na očeve. A izgubili smo selo koje smo nekad imali koje nam je pomagalo i tako da je dalo „ruku“, a i utješilo umornu mamu.
3. Koliko majčinstvo danas doprinosi iscrpljenosti žena i gdje kao društvo najviše zakazujemo?
Skrb o djetetu je zahtjevna i naravno da su žene koje postanu majke uglavnom iscrpljene. Pogotovo kad je dijete malo i majka ne spava dovoljno noću (po istraživanjima majke izgube od 44 do 133 noći sna u prvoj godini – to je trećina godine!). Tko ne bi bio iscrpljen kad tako pokušava funkcionirati na ispušnim plinovima? A nije da preko dana možeš odmarati jer beba te itekako treba, a i „kuća“ jer si ti primarno doma.
Kao društvo zakazujemo u stvarnoj podršci mamama. Od toga da se liječnici i medicinsko osoblje bolje educiraju o tome kako da komuniciraju s trudnicama i majkama, da npr. ne dozvolimo da 1 od 3 rodilje ima traumu od poroda (statistika za Hrvatsku koja je zabrinjavajuća). Da se nakon rođenja osigura majci dodatna praktična podrška, uključi više očeve u roditeljski dopust, poveća naknade i ne diskriminira majke u zaposlenju i karijernim prilikama nakon što dobiju djecu, između ostalog. Lista je dugačka.
3. Je li to knjiga u kojoj će se prepoznati svaka mama danas, knjiga koju bi uvjetno rečeno mogla 'ispisati' svaka mama danas?
Vjerujem da se u većini stvari opisanih u knjizi (a već sam puno toga izdvojila i u blogu) može gotovo svaka mama prepoznati – npr. u iscrpljenosti, opisu gubitka identiteta, primjećivanju momshaminga od strane društva, dvostrukih kriterija prema očevima u usporedbi s majkama, pojavi ambivalencije – suprotnih osjećaja koji izazivaju unutarnji nemir i sličnih fenomena, ali naravno ne vrijedi sve opisano za svaku majku – naime, ja sam u knjizi pobrojala čak 75 razloga zašto (rano) majčinstvo može biti teško. Nismo iste ni karakterom, ni odrastanjem, ni životnim uvjetima. Svakoj majci koja ima prisutnog i ravnopravno uključenog partnera, kao i članove obitelji na usluzi bit će puno lakše.
4. Prema iskustvima majki s kojima radite i koje vam se javljaju, kako majčinstvo i taj nevidljivi teret utječu na karijere žena?
Kroz edukacije i coaching uvijek čujem slične priče - majke su preopterećene, umorne i ponekad i ogorčene zbog svega što se od njih očekuje. Ponekad je taj pritisak vanjski – od okoline, ali često ga i internaliziramo pa očekujemo od sebe da sve stižemo – i ispeći kolače, i očistiti kuću, i igrati se satima s djetetom, kuhati mu isključivo zdrave obroke, a onda još i odlično obaviti svoj redovni posao i doma biti nasmijana, dotjerana, fit i za seks raspoložena supruga. To sve u isto vrijeme nitko ne može i mi smo već unaprijed osuđene na neuspjeh.
A same karijere žena pate zbog majčinstva – Claudia Goldin je dobila Nobelovu nagradu za proučavanje tzv. motherhood penaltyja (kazne majčinstva) - prosječne vrijednosti opadanja mogućnosti zaposlenja tijekom 10 godina nakon rođenja djeteta. Žene nakon što postanu majke često izgube prethodno radno mjesto, imaju manje mogućnosti napredovanja, ili same uzmu manje zahtjevne poslove ili poslove na skraćeno radno vrijeme kako bi se mogle više skrbiti o djeci što onda ima svoje posljedice na njihovu zaradu, napredovanje, a onda i mirovinu. Kapitalizam voli duge neprekinute karijere, a majčine to nisu.
5. Postoji li neko “lice majčinstva” iz knjige u kojem ste se i sami najviše prepoznali ili koje vam je bilo najteže napisati?
Očekivano najteže mi je bilo pisati o bolesti djeteta. Trenutno snimam audio verziju knjige i iako mi je sve poznato, svako malo se rasplačem... jer emocija tu ima jako puno. Već u trudnoći smo saznali za zdravstvene probleme i od tada se život okrenuo naglavačke. Sve je bilo neizvjesno, hoće li uopće preživjeti pa kad se rodila što će biti... Provela je prvih mjesec dana u bolnici, naknadno trebala na zahvat pa na operaciju... To ne bih nikome poželjela, ali život te ne pita i moraš nekako plivati. Zato sam i pisala u knjizi puno o osobnom razvoju i primjeni alata pozitivne psihologije da teška iskustva (bilo bolesti bilo samo „redovno“ majčinstvo“) se majka nauči bolje i lakše prolaziti.
7. Koliko je podrška partnera i okoline ključna u majčinstvu i zašto, prema vašem iskustvu, najčešće dolazi do nerazumijevanja?
Podrška partnera je ključna i uvelike utječe na to koliko će majka biti dobro, ili ne. Uz sav trud koji partner možda uloži u to da bude prisutan i da sudjeluje u skrbi, i dalje postoje velike razlike u iskustvu. Muškarac ne nosi to dijete u utrobi 9 mjeseci, ne rađa, ne doji... i uglavnom ne ostaje kući prvih godina da bi se intenzivno skrbio o djetetu. Život se i njima mijenja, ali ne toliko koliko ženama. Logično je da se ne razumiju, a kad su oboje iscrpljeni teško je mirno razgovarati i mnogi brakovi se nađu na kušnji. Pogotovo i zato što više nemaju vremena ni jedno za drugo, niti za sebe i sve se vrti oko bebe. Ako se još i kućne dužnosti ne raspodjele razumno, od čiste preopterećenosti majke se često ljute na očeve. Očevi se s druge strane mogu osjećati zanemareno i kao da se natječu za pažnju s bebom. Ako ne razgovaraju iskreno, s vremenom jaz raste. Očevi bi po meni trebali pročitati ovu knjigu (ili nešto slično) pa će nadam se bar malo bolje razumjeti svoje partnerice, koliko veliku promjenu one prolaze i kako da budu bolja podrška – o tome sam napisala i posebno poglavlje.
A što se tiče ostale okoline, ona se ne bi trebala previše petljati i pametovati, već savjete nuditi jedino ako su traženi i puno ohrabrivati novu majku – govoriti joj da vide njezin trud, i da vjeruju da radi dobar posao. O tome kako podržati majku ako ste baka, prijateljica ili kolegica, isto sam posvetila jedno poglavlje u knjizi. Nasušno nam kao društvu nedostaje prave empatije.
8. Što bi, prema vašem mišljenju, majkama danas najviše pomoglo, više razumijevanja, sistemske promjene ili otvoreniji razgovori o stvarnom majčinstvu?
Svo troje. Bez osvještavanja nema promjene pa je otvoreni razgovor po meni prvi korak. Da majke mogu reći kako su bez srama. Zatim više razumijevanja i prema sebi, i od okoline prema majkama može znatno pomoći da majke vide da u svojim problemima i osjećajima nisu same. A onda i sistemske promjene – zdravstvo, financije, edukacije, veća ravnopravnost – sve to bi povećalo dobrobit majki, a one su stupovi obitelji i po meni samim time i okosnica društva. Drago mi je da ima sve više edukacija i grupi podrške (a i sama organiziram radionice) koje mogu i s psihološke strane pomoći majkama da se osnaže dok dočekamo da se sve ove stvari promijene.
9. Koju bi poruku voljeli da svaka majka ponese sa sobom nakon čitanja 100 lica majčinstva?
Da je normalno ako im majčinstvo nije samo prelijepo i lagano i da su sve njihove emocije, stanja i sumnje – uobičajene. Da nisu same u svojim iskustvima, da se ne trebaju sramiti. Da potraže pomoć – i praktičnu jer ne moraju sve same, i stručnu psihološku da se bolje osjećaju – i prevencije i održavanja dobrobiti radi. Da se nastave boriti za veću ravnopravnost u obiteljima. A neispavanim majkama malih beba, da će biti lakše s vremenom kako dijete malo naraste, stvarno hoće.
A za sve koje žele čuti više i uključiti se u otvoreni, iskreni razgovor o majčinstvu, u utorak u 19 sati se održava književna večer u klub MAMA (Preradovićeva 18), gdje će Ivana pričati o svojoj knjizi 100 lica majčinstva. Kako sama kaže:
"Dok sam pisala knjigu našla sam čak 75 razloga zašto majčinstvo zna biti teško (ne samo lijepo) – od hipersenzibilnosti, teških poroda, mentalnog zdravlja, problema u odnosima, nevidljivog i emotivnog rada, neravnopravnosti u obiteljima, prijatelja koji nekako nestanu iz života… do usamljenosti, krivnje i gubitka identiteta."
Dođite na iskreni razgovor o majčinstvu – za više razumijevanja i empatije koje majke zaslužuju.
