Usamljenost u trudnoci

Znači, napisala sam OGROMAN komentar i slučajno izašla! 
Što ste prijateljica tiče, imam super prijateljice, ali eto, ne mogu ni ja od njih očekivati da se svaki dan vidimo. Inače, sestra i ja živimo jako blizu, pa skočim do nje kad ne radi.  Nađem si zanimaciju svakako. Do četvrtka sam i ja trenirala, ali mi je dragi zabranio  jer nisu bili treninzi za trudnice već sam išla na rekreaciju sa ženama +50, ali po njemu je i to bilo previše naporno za mene. Sada moram krenuti na trudničke vježbe. Ne znam da li pričekati slijedeći mjesec jer ovaj mjesec imamo puno obveza. Kako je vjenčanje za mjesec dana onda moramo riješiti sve do kraja.  Ali barem imam zanimaciju. Kad krenem za trudničke vježbe one su večinom ujutro (koliko sam vidjela po rasporedu na netu) tako da ću ujutro biti zauzeta. Isto tako, imamo psa, pa se idem prošetati s njom ili budemo u dvorištu. Počela sam saditi i cvijeće, pa i tu izgubim vrijeme. Isto tako, čistim stan. Srećom, pa je mali jer svaki dan bih ga trebala počistiti. Poludim kad vidim koliko vremena potratim da ga počistim da bi na kraju slijedeći dan bilo kao da nisam…. a što me tek čeka kad beba dođe!  A o odjeći za prati da ni ne pričam! Za sada nas je dvoje (još 5 mjeseci cca ) i kao da nas je 4. Bit će veseloooo! 
Popodne smo mi većinom zajedno, pa je to ok, ali ponekad i meni paše samoća, pogotovo kad je temperamentan tjedan i pun obveza.
Ja sam radila do početka 2. mjeseca, ali onda više nisam imala pravo. Radila sam preko studentskog i 3 mjeseca otkad sam diplomirala su prošla. Čekam stažiranje, ali kad ih obavijestim o trudnoći sve i svi znamo kako će to završiti, pa će to očito pričekati da prođe porodiljni. Inače, završila sam za odgajatelja, pa s djecom ne znam koliko ću smijeti raditi. 
Aurora, trebala bi popričati s dragim da provede više vremena s tobom, ali znam da se ti osjećaš usamljeno iz razloga što više neke stvari zajedno s njime i društvom ne možeš raditi. I nije lako. Ali i tome će doći kraj.
Meni su dragi i svekrva rekli neki dan da uživam u dosadi (non stop kvocam kako mi je dosadno i kako ne znam što ću sama sa sobom) jer za koji mjesec će mi to zafaliti. Prijateljica mi je rekla: uhhhh, vidjet ćeš kako je nama bilo! i još mi se smijulji…. 
Uživaj, Aurora! Uzmi vremena za sebe! (kao što svi to meni govore) Za nekoliko mjeseci bi ti sve ovo moglo nedostajati!  I onda nitko od nas neće znati gdje nam je guzica, a gdje glava! 

Dobro ti je rekla sverkva barbs - uživajte dok vam je dosadno jer vam vjerojatno više nikad neće biti! U idućoj trudnoći, i ako ne budete radile, imat ćete bar jednog klinca oko noge da vam ne bude dosadno ni 10min u danu
DOduše tema u naslovu je usamljenost a ne dosada, ali istina je da ak je čovjek zauzet ne stigne osjetit se usamljeno. A kad je čovjeku dosadno, onda o svem stigne razmišljat…..trebate iskoristit oo vrijeme da se posvetite sebi dok još ste na prvom mjestu. Jer uskoro će se to promijenit.
Ja se isto još privikavam na promjenu iz prezauzetog radnog stila života na ovaj “kući sam, bez kolege/prijatelja itd” đir i nije zabavno, ali s druge strane pokušavam izvuć najbolje iz tog i opuštat se, skupljat snagu i živce za mjesece nespavanja i iscrpljenosti koje nas čekaju. Radite što vas zabavlja, opušta, koncentrirajte se na sebe i bebicu.
A prijatelji….u nadolazećem periodu će se ionako formirati neka nova prijateljstva - počmeš se družiti (po parkovima i sl) s mamama koje imaju dijete iste starosti kao vaše, a ne nužno s kim si se prije družio. Jer slobodni mladi ljudi nemaju isti đir kao ljudi s malom djecom, to se zna

Da dobro je receno bez obzira ja sve nekako je tesko gledati drustvo kako radi stvari koje ti ne mozes mislim da je tu najveci problem ali mislim da cu se naviknuti i to ce proci.. pitao me muz sta sam radila dok ga nije bilo ja velim druzila se s curkama sa foruma hahah 

Znam da tema nije DOSADA već usamljenost, ali eto, usamljenost dođe do toga kad čovjek ne zna što da radi sam sa sobom i kad mu je dosadno, pa onda se preispituje i ima previše vremena za razmišljanje … i ja sam se na početku osjećala USAMLJENO iz razloga što sam (pogotovo ujutro i pola popodneva) bila sama doma… Pričala sam s njegovim nonićima, ali to je drugi par čarapa… nije bilo njega, nije bilo prijateljica… 
Kao što si ti, Aurora, gore ponovila, teško je kad ne možeš raditi što i drugi iz društva i automatski se ti osjećaš izolirano, ali to je samo faza! 

Mogu ti reci da te razaumijem jer je i meni tako bilo u prvoj trudnoci!Ja sama doma,on radi!I onda kad je bio doma kvocala sam da idemo nekam,makar u setnju!Ali ajde,poslusao me pa smo isli gdjegod smo mogli!A sad kad imam dvoje djecice,peseka kao obavezu,stan koji ocistim ,a drugi dan ko da nisam nis radila te svaki dan hrpetinu vesa ili za prati ili peglati…..Niti sam usamljena niti mi je dosadno!Na tvom mjestu bih se bas u potpunosti posvetila sebi!Ali i malo prigovorila muzu!😊Kad rodis ti kao ti padas u drugi plan!Odnosno,sve mi!

Ma da, idemo i mi u setnju i druzimo se ali opet ima puno posla jer smo na selu pa stalno kosnja, imamo plastenike i tak.. htjela bih i ja psica ali njegovi imaju vec krvopiju pored koje se nemre imat drugi cucak 😂 bit ce to sve dobro, ak nista imam drustvo na forumu 😘

Nisam trudnica, ali sam bila i u trudnoći mi je bilo dobro, nije mi smetalo što sam sama doma. Muž je možda samo par puta otišao nekuda bez mene i to pred kraj trudnoće kad su bile vrućine i meni se nije ni dalo nekuda ići.  Ali…. Rodila sam na carski i prvi mjesec sam se oporavljala i nisam nikuda ni mogla, osim dr., da sam i htjela. A poslije sam još mjesec bila stalno doma sama s djetetom. Tad sam se jedino osjećala isključeno od svih i svega. Mislim da sam tek u trgovinu otišla prvi puta 2 mj poslije poroda. Tad mi je nedostajalo društvo i da nekuda izađem iz kuće, ali s malim djetetom koje stalno doji (a ne znam dojiti na sjedeći) to nije bilo jednostavno. Nitko mi nije ni doma dolazio jer su ljudi imali obzira na situaciju. Znam da nedostaje društvo, netko s kim ćeš  porazgovarati, ali ako ćeš doma paziti dijete to će ti nedostajati i u budućnosti.
I da, fraza je isprazna i isprana, ali uživaj sada u miru, tišini, spavanju.

Kod mene suprotno…stalno sam na 100 strana rastrgana pa kad moj i ode negjde, ako ostanem sama…niko sretniji od mene da mogu malo odmarat…onda obićno spavam…

Aurora, skoro pa moja terminušo :) super da si otvorila ovu temu jer očito je ovo jedna od popratnih pojava trudnoće no ne govori o njoj mnogo.
Vidim da ima nas koje gubimo/mijenjamo zajednički jezik sa prijateljima. To je valjda normalno, iako ni sama nisam sigurna zašto. Za sebe odgovorno tvrdim da ne mijenjam identitet zato što ću dobiti dijete. Niti pričam o trudnoći i srodnim temama osim ako me netko nešto pita. 
Ali očito je to sudbina onih koji probijaju led. Zasad imam jednu frendicu samo koja je rodila i više smo frendice preko frendica. Ostale bliže, nitko ništa niti se nadzire na vidiku. Neke od njih još izlaze i cugaju, neke manje…ja sam ionako zadnjih par godina bila isključivo za koncerte i kućna druženja, tu i tamo kafić ako se zalomi…klubovi me duuugo nisu vidjeli onako vikendaški. Ali da, isto osjetim neku razliku u dinamici. Imala sam neka dva tjedna skoro pa u komadu da nikog od njih nisam vidjela, jednostavno smo se mimoilazile sa rasporedima i bila sam tužna za poludjeti. Zadnja tri tjedna mi se onda nagruvalo previše dogovora i iscrpilo me. Baš je jer osjetim da ulažem previše napora da dokažem sebi i nekome da sam ja ona ista osoba, a druga strana ne pokazuje neki interes za mene…opet kažem, nije da bih pričala o trudničkim stvarima…nego baš ništa ne pita. Sve se mijenja pa valjda i to.
Inače se grozim ovog koncepta da ću promijeniti krug ljudi za one iz parka sa djecom, zato što imamo djecu. Nadam se da će ipak biti neka zlatna sredina, miks jednog i drugog. A ljudi nam i inače odlaze i dolaze u životu. 
I ne daj se zatvoriti u kuću, ni od sebe niti od društva. Pa ne planinare ili ne znam što svaki put? Ako je roštilj, možeš biti s njima, čak mislim da će ti goditi više nego ikome. Piknici isto tako. Ručkovi, večere, kino…svašta možemo. Nismo još preogromne. :)
Odakle si? Gdje ćeš roditi? :)

Meni je bilo koma isto.. Prvo,sest mjeseci nisam izasla iz wc od riganja,nisam nista mogla,samo lezat i rigat niti previse tipkat po mobu, poslije sam vec lagano bila glomazna i umorna.. Ekipa mi vecinom muska a oni nisu bili za razgovor o toj temi..ali iskreno niti ja!!! Frendice nastavile svoj zivot,poso kave izlasci tako da kad bi i dosle, one bi osjecale valjda da samnom moraju o trudnoci,a ja ih nisam htjela daviti time i uporno sam okretala na neke druge teme… Ne znas kako se postaviti 😂😂😂 
Eh da,onda je doslo nesto drugo!!!! Mislila sam ajde upoznat cu nekog u parkicu i tako i onda rodim dijete koje svim srcem i dusom mrzi kolica 😂😂😂😂😂 setnje su u pocetku izgledale ovako 10 min,dodem do parka, ona urlaaaaaaaa da ju pol kvarta cuje,vracaj se doma s njom u rukama gurajuci kolica nogom 😂😂 nakon par mj sam tempirala setnje u doba kad joj se spava i onda bi setnja trajala onoliko koliko joj treba da se probudi,znaci samo po kvartu..kad se probudi opet urlaaaanjeeee…a ako bi malo pristala sa strane,ona bi osjetila da stojimo i pocela bi se budi aaahaha, znaci nema niti sjedenja na klupici s nekim dok spava ..toliko o poznanstvima u parku..
Tek sada s deset mj prihvaca voznju kolicima jer sjedi i promatra pa joj se da,ali 45 min do sat vremena 😂😂 s frendovima dalja nego ikada,narocito sto sada nemam vremena niti za dopisivanje a bome niti za pozive koje sam imala u prvim mjesecima koje je ona vecinom prespavala..tako da…iako niti tada nisam imala bas vrenena od cicanja,nosanja,grceva…naviknes se s vremenom..ima dana kada bi bas nekud malo na cugu ili nes,ali ono,odem pol sata do ducana i vec mi fali i pitam se jel mozda place muzu ili kaj,tak da, sve misli su ti upucene samo u to dijete i vise ti nista nije vazno…barem meni…
A najgore mi kad mi se netko i javi i pita-a kaj se nikad nis nis ne javis,ono jos ti krivnju nabije… E onda mi tek dode da sve poteram u pizdu materinu jer mi vise nitko ne treba!!!samo dijete i muz…i naravno forum kad imam vremena 😂