Jakooo veliku ulogu ima tata u nasoj obitelji! Kod nas se poslovi ne dijele na"musko-zenske" pa tako nas tata radi sve sto i mama, kad mama ne stigne,a sada treba i roditi, tata pere prozore, glaca rublje, ide sa sinom u setnju, budi se po noci odvesti sina na wc, strpljivo slusa mamu kako"kuka" jer je debela pa joj pomaze obut se, masira je i sl. Ali, tata uci sina i kako sarmirati cure, cemu sluzi koji alat. Bude tu i drugih muskih prica koje mama ne smije slusati :-). A mama i tata zajedno sudjeluju u odgoju i jedno su drugom i najbolji prijatelj i podrska u svemu!

Kod nas su obaveze oko djece jednako raspoređene, ovisno o dnevnom rasporedu. Tata odvozi i dovozi djecu iz vrtića, obavlja kupnju, kuha, čisti, hrani i kupa djecu, piše zadaće, sportske aktivnosti.... Znači sve se dijeli i radi zajedno. Nema muških ili ženskih poslova i na taj način odgajamo i sina i kćer.....

Voljela bih da mogu kazati drugačije, ali nas tata je malko drugačiji od opisa tata i muževa iz gore navedenih komentara. Od rođenja našeg djeteta je stav - "za dijete se treba brinuti supruga", a i kod podjele kućanskih poslova je slično. Razlog moje prijave za ovu knjigu jest da mu ja i sin za Božić poklonimo knjigu u kojoj muškarac, muž i otac ima malo drugačiji stav od ovog njegovog, pa kako je Božić blagdan obitelji, ljubavi i novih životnih odluka, možda i do njega dopre naša poruka!

Nas tata je nekada kako vjetar puhne :).Nemogu reci da se o dijeci nebrine,vodi u setnju i sl. ali kada smo oboje kod kuce vidim da zna iskoristiti priliku i vecinu stvari prepusti meni.Bilo da je to mjenjanje pelena,hranjenje,voznja u vrtic i sl.Ja mu uvijek kazem mozes ti i vise,makar smo oboje kod kuce malo se ti vise pobrini za dijecu jer mene ceka i kuhanje,peglanje i sl.sto znam da on nebude napravio..A kad je utakmica na televizuru bolje da i negovorim kako me onda uopste nedozivljava..

Imamo troje djece i sa prvim djetetom (djevojčicom) tata je bio nesiguran i sa puno izbjegavanja obaveza (jer on to ne zna). Naredne su godine donijele niz sretnih i nesretnih trenutaka koje su nas oboje ponešto naučile. Danas imamo još dvoje sinova, a tata ne dopušta da ijedan dan prođe a da svojoj djeci barem jedan put ne kaže "volim te" ili "da li ti znaš koliko ja tebe obožavam?". Obveze shvaća kao dragocjeno vrijeme koje provodi sa najvažnijim osobama u svom životu i baš uživa. Meni kao mami je to najdragocjeniji dar - da moj suprug potiče našu djecu, a ne sputava ih ograničenjima života; vodi ih svuda sa sobom jer želi da u svakom trenutku znaju da smo obitelj i neprestano dokazuju da su mu na prvom mjestu.

Na vaš sam portal naletila prvi puta evo upravo tražeći web-om ovu knjigu u želji da ju poklonim prijateljima koji odbrojavaju zadnje tjedne. Nisam osoba koja bih se prijavila i komentirala u raspravama, no pročitavši jučer prvih 12 ružičastih postova (prije Mate) nisam mogla a da se ne osjetim pozvana reći nešto sasvim drugačije:
Divno je čuti ili čitati kako ova ili ona majka nema baš nikakvih poteškoća sa svojom novom ulogom i kako ima svestranu pomoć svog muža i okoline. No drage čitateljice roditeljskih foruma i tema „muž mi pomaže i sve obaveze dijelimo“ morat ću vas malo podsjetiti da dok pišete o hvala bogu vašoj sreći ne zaboravite koliki je postotak samohranih i „samohranih“ majki na čijim je leđima apsolutno sve!!! (Da je na njima apsolutno sve reći će vam i žene pomoraca, sezonaca, ptsp-ovaca, žene onih koje poslodavci upregnu 0-24 i žene invalida, bolesnih muževa kao i krivo odgojenih razmaženaca, a takvih je, što zahvaljujući situaciji, što kulturi što tradiciji ipak VEĆINA).
Nedavno objavljeni podaci stručnog istraživanja o muško-ženskoj podijeli poslova u Hr (Kamenov, Bartolac) lijepo pokazuju kako su kućanske obaveze u 75% slučajeva potpuno na ženama. Nemojte mi odgovoriti s „da, ali 80% muških se brine o autu“ jer je to nešto što ukupno oduzima jedan-dva dana godišnje. A kućanstvo za recimo četveročlanu obitelj 6 sati dnevno! Dovoljno je pobrojati očeve na dječjim predstavama, roditeljskim sastancima, u pedijatrijskim čekaonicama ili parkićima.
Citiram Jurasić iz Večernjeg lista: Da je to tako u odgovorima su se složili i muškarci. To i ne iznenađuje kad i oni muškarci koji se vole pohvaliti da doma imaju ravnopravne partnerice, a ne kućanice, javno govore da kad god stignu pomažu supruzi u kući, nesvjesni da su s tom riječi \"pomažu\" sve rekli o svom shvaćanju ravnopravnosti.
Budući da je u našoj kulturi i čitanje literature za novopečene roditelje nešto što će vjerojatno većina naših muškaraca odbiti ili „površno odraditi“ samo zato jer im je žena tutnula u ruku ili netko rekao kako trebaju biti obazrivi prema supruzi u drugom stanju – od srca zahvaljujem autoru na trudu i nadam se da će dobrim izborom naslova i naslovnice, samom činjenicom da kao Irac apriori ima simpatije onog dijela naših muškarčina koje vole pivo i nogomet – svojim duhovitim tekstom doprijeti do ponekog od njih i potaknuti ga da odgovornije prihvati roditeljstvo – prvenstveno da se ne srami uloge koju preuzima rođenjem djeteta.

Drage mame i tate, hvala na sudjelovanju u nagradnom natječaju. Dobitnici knjige "Ja, tata iz Irske" su b1nikola i mata, a bit će obaviješteni i e-mailom.
https://klokanica.24sata.hr/roditelji/tatina-zona/ja-tata-iz-irske-kako-je-to-postati-otac-u-hrvatskoj-963

Pozivamo vas da nam i dalje pišete koja je uloga tate u vašoj obitelji, a vaše komentare objavit ćemo u našoj temi s foruma.

Moram se pohvaliti da je moj suprug od prvog dana rođenja naše četvero djece uvijek bio uz mene ....Pomagao mi je i kod kupanja bebe,pospremanja,....Ma kod svega! isto tako moram reći i kad sam rodila naše prvo djete on je preuzeo brigu o svemu jer ja sam imala nekakve strahove da mi ne padne ili slično.Bili smo mladi i neiskusni no on je imao praksu od svojih nećaka jer ih je on više puta čuvao i vodio brigu o njima pa se to lako ne zaboravlja.Dalje je išlo sve kao po špagi jer smo uvijek bili potpora jedno drugom iako nam je bilo i više puta teško.Djeca moraju imati istu pažnju i od oca baš kao i od majke te se ne smije raditi razlika baš zbog djeteta.No to je samo moje mišljenje.