strah od odvajanja

Mene izluđuje kad ljudi ne shvaćaju reakciju mojeg malog miša na nepoznata lica, pa čak i rodbina koju nije vidio neko vrijeme.. Nisam do sad bila bezobrazna, ali s nekima valjda ne možeš drukčije. Često su to oni koji su i sami nekad imali bebicu pa mi nije jasno kak ne mogu shvatiti?! Taman kad se smiri, krenu opet, a on opet udri u plač, pa makar i doma bili..

Sjećam se takvih reakcija, pa nikako da shvate kad je dosta, da djeca zaborave na ta lica a neka nisu uopće ni vidjela, pa kakvu bi reakciju trebao imati, odmah smiješak od uha do uha, sasvim je normalno da tako reagira, ja sam isto kuhala u sebi i smješkala se ali kad sam pukla isto sam rekla dosta je, čekajte da se prvo dijete prilagodi novoj osobi, polako, a ne da odmah svi nahrle na njega i očekuju da se odmah nasmije, ma užas, mislila sam da je to bila faza onda kad sam ja rodila, ali evo još uvijek ista priča....

Da, da, točno te situacije. Nas sin je tek prihvatio lica bliskih ljudi-muževe i moje bliže obitelji, i ponekad mu treba i na njih prilagodba. Ali kad dođu potpuno nepoznati ljudi, unose se djetetu u lice i čekaju neku super reakciju poludila bih. Mislila sam da samo ja šizim zbog toga, ali evo, lijepo je znati da nisam izoliran slučaj iako nije super situacija.

Moj M nije puno plakao kao beba, ali kada bi mu se netko nepoznat unio u facu zacrvenio bi se od vristanja. A ljudi ko ljudi ne kuze ili kuze ali ne mare :-(

moja mala se smije svima i kod svih se voli cuvati....