Pozz, planiram roditi u Vinkovačkoj bolnici.. Da li netko ima iskustva?

Pozdrav.. još ni sama ne znam gdje bih rodila-opcije su Osijek i Slavonski Brod pa vas ovim putem molim ako netko ima svježa iskustva i preporuke da se javi.. hvala unaprijed 

Koliko sam ja čitala,ona ti je već trebala odraditi carski ovaj tjedan

Rodila sam 26.10. u Petrovoj i evo napokon sam uhvatila vremena da podijelim s vama svoje iskustvo.
Prvo moram naglasiti da bih definitivno opet rodila u Petrovoj!
Porod kao porod je bio težak i bolan ali to nije do osoblja i bolnice nego do mog tijela tako da... 
Nego, od ulaska u boks vodio me mladi dr Juras, koji me na kraju i porodio, zašio i sve ostalo. Vrlo ugodan, zezali smo se odmah nakon izgona i pri šivanju. 
S obzirom da je moj porod jaaaako dugo trajao, većinom me obilazila babica Ivana, predivna, draga, mlada ženskica koja mi je maksimalno izašla u susret. Naime, rodila sam u 15:55, a posjete su u 16:30, dakle nije bilo teoretske šanse da muž vidi bebu do drugi dan. I tako se ja pojadala babici Ivani odmah nakon poroda (haha, o čemu sam razmišljala, tek rodila a gledam na sat kad su posjete), kaže ona da zovem muža nek brzo krene pa će mu ona pokazati bebu na hodniku prije nego nas prebace gore na babinjače. I tako sam se ja mazila sa svojom Zrinkom, zašili me, sredili, kad odjednom ulazi moj muž u boks, babica zatvara vrata i nas troje ostali sami.... Pustili su nas dobrih 45min da se mazimo i družimo na miru. Ne znam je li im to uobičajen potez, ali mene je oduševio! 
Oko 18h me voze na 2. kat. Da, fulala sam večeru koja je u 17:30. Sve sam fulala za pola sata razlike  Ovo pišem jer sam u rodilište stigla prethodnu noć u 4:30 ujutro. Srećom sam se sjetila reći mužu kad je dolazio da mi donese nešto za jesti, mada sam imala kekse u torbi ali bila sam gladna kao vuk a doručak je tek u 8 ujutro.
Beba prvu večer nije bila sa mnom, ostale dvije jest. Ujutro na vizitama je standardno dr Blajić, ekspresno brzo gotovo. Sestre za mame većinom ok, korektne, pitaju treba li nešto protiv bolova, većinom ljubazne. 
Sestre za bebe... Druga priča. Zrinka se jednu noć derala iz petnih žila, molila sam ih da ju odnesu da se malo odmorimo i ja i cimerice jer su cure stigle tu noć i njihove bebe nisu još bile s njima (jedna je morala biti šivana pod općom anestezijom, baš se namučila), na što mi je sestra rekla da to nije hotel i da moramo istrpjeti. Vratila se nakon 15min i šutke odvela Zrinku jer je ova toliko urlala da je već jadna promukla. Jednom riječju, koza. Baš me to naljutilo 
Druga priča o sestrama za bebe je vezana uz mlijeko. Naravno da mi je napravila ragade odmah u rodilištu, zovem sestru da mi ju stavi pravilno na bradavicu i žalim se kako ne vuče... Ona pritisne dojku i kaže da mi je kolostrum pregust i previše ljepljiv, da to nikad nije vidjela i da zato mala ne može dobro povući?!?!?! Pitam što da radim, da se izdajam pa bacam, ona mi govori da će se tako samo opet napraviti takvo pregusto mlijeko... Plače Zrinka, plačem ja... U to dolazi druga sestra, opet me pritišće za dojku i kaže da je to sve normalno. Opet, plače Zrinka, plačem ja...
Sve u svemu, bolnica kao bolnica, jedva čekaš doći doma. Na doktore, babice i sestre za mame nemam nikakvih zamjerki. Zaista su bili fer i korektni, ali sestre za bebe... Nemam riječi. 
Meni je taj rooming in bio strahovito naporan, dijete mi je stalno plakalo i taj specifičan plač iz bolnice više nikad ne želim čuti. 

Evo, kako sam i sama nedavno tražila iskustva o zabočkoj bolnici (Bračak), pišem ovdje ukratko o svom iskustvu. Došli u bolnicu u 7 ujutro jer je još tijekom noći puknuo vodenjak. Nakon pregleda i klistira doktorica me pustila da šećem jer mi je jednostavno tako bilo lakše izdržat bol. Izdržala hodajući negdje do 11 h kad su me poslali na loptu. Negdje oko 12 priključili su me na infuziju i na kraju dali drip. Sporo sam se otvarala tako da su samo pojačavali drip. Supruga su pustili zadnja dva sata da bude sa mnom i dobro da jesu jer me na kraju on podsjećao da dišem (više nisam znala za sebe). Malena se rodila u 15:05, s njom sve super. Al su mene toliko izrezali da mi je doktorica pjevala dok me šivala samo da ne mislim na to koliko dugo je trajalo i koliko šavova trebalo. Za sestre na odjelu imam samo riječi hvale. Jedino me smeta to što sestre za bebe nisu dale buditi ih da ih nahranimo - sve dok mi zadnju večer nisu rekle da nas ne puštaju doma ako beba još padne na težini, pa su mi one budile bebu svaka 2 sata da ju nahranimA dan prije sam ih molila neka joj probaju dati dohranu jer da mi se čini da neman dosta mlijeka, pa ipak nisu... no, na kraju su nas ipak pustili doma treći dan i od kad smo doma dobili smo pola kg (dojim).
I još jedan savjet - ako vodite nekoga sa sobom u rađaonu, očekuje se da se nešto donese babicama. Dok su mislile da spavam nakon poroda jedna se pitala jesu li nešto dobile, al dobro pa se suprug sam sjetio i donio prije negoli su ga pustili meni u boks.
Ako nekoga još nešto zanima, nek se slobodno javi, jer znam kako je kad ideš nekamo prvi put i ne znaš kamo i kako. Sad žurim jer se bebolina budi.