Rodila sam svoje prvo dijete 26.2.2014. na Svetom Duhu i jako sam zadovoljna svime, cjelokupnim iskustvom sam oduševljena. Došla sam gore oko 3 popodne s trudovima vske 3 minute, zaprimila me izuzetno simpatična babica koja me prikopčala na ctg, nakon toga došla doktorica, mlada, isto simpaticna koja je napravila ultrazvuk, pregledala me i rekla nek me pripreme. Uslijedila je klizma i šetanje po predrađaoni, cijelo to vrijeme mene su trudovi jako pucali ali mogla sam normalno komunicirati i sestre  koje su cijelo vrijeme trčale na sve strane (porod za porodom je bio i svako malo se čuo plač novorođene bebice) su svejedno svako malo provjeravale stanje nas u predradaoni, razgovarale s nama, šalile se....nakon tuširanja, stavili su me na cg i morala sam lezat, ista ljubazna primalja koja mi je bila na upisu, primjetila je da imam trudove jedan za drugim i pitala me zelim li nesto protiv bolova, naravno, rekla sam da hocu, dala mi je dolantion i otada mi je sve dosta u magli jer sam imala osjecaj kao da lebdim...došla je doktorica, pregledala me i vratila se s nekim instrumentima, pitala sam šta rade, rekli su da buše vodenjak jer sam na 8 cm vec, ja presretna jer ide jako brzo. Ne znam koliko je prošlo otada (od dolantina ja sam imala dojam da prolaze sati između trudova pa sam čak i spavala) do mog vikanja ide van, ide van, ali brzo su dotrčale dvije sestre i prebacile me u rađaonu. U rađaoni se također sve odvijalo ekspresno, govorili su mi kako da dišem i kako da tiskam i u vrlo kratkom roku držala sam svoju curicu i bila šivana. Od cijelog iskustva, to rezanje i šivanje mi je bilo najnajgore i boljelo je više i od poroda i od trudova. Kako na babinjačama nije bilo mjesta, prebacili su me na patologiju trudnoće, tamo mi je sve bilo super, sestre ljubazne, vode te na wc ako trebaš, pričuvaju bebu ako treba (naravno i cimerice su tu velika pomoć), jedino su kreveti dosta visopki pa je nakon epiziotomije teško silaziti i penjati se na njega. Sestre za bebe su najdivnija stvorenja koja rade tamo, pokazuju ti kako presvući dijete, ako želiš, presvuku ga one nekoliko puta prije nego sama pokušaš, pokazuju položaje za dojenje, pomažu namjestiti bebu na prsa, ako tražiš, uzmu bebu preko noći bez ikakvih osuda (ja se prvu noć nisam mogla pomaknuti od bolova zbog reza pa sam tražila da ju odnesu jer sam mislila da ću uspjeti odspavati malo no nisam ni oka sklopila)....doktori u viziti za rodilje su odriješiti ako se žalite na bolove od epiziotomije (meni su rekli nek si popijem tabletu i da se tu niš više ne može napravit) i  trude se što prije završiti vizitu, vizita za bebe isto ništa posebno, osim zadnji dan kad bebicu temeljito pregledaju (boja kože, kukovi, itd).
Čistačica stvarno redovito obilazi sobe, hodnike i wc-e tako da nije istina da je bolnica prljava, čiste plahte možete tražiti sestre i on vam namjeste krevet, rađa se u svojoj spavaćici što me iznenadilo jer su svi po forumima govorili da rađaš u njihovoj, wc papira i sapuna uvijek ima, kao i dezinfekcijskog sredstva za ruke, hrana i nije nešto (no ja sam izbirljiva pa možda nisam objektivan sudac) - doručak je čaj ili mlijeko, 2 šnite kruha i pašteta ili neka salama, ručak je uglavnom ukusan, a večera kako kad (no 3 dana nije problem izdržati, ionako vam je hrana zadnja na pameti). Sve u svemu, divno iskustvo, svi jako simpatični i pristupačni, osim jednog doktora u viziti koji očito ne zna da epiziotomija poprilično boli, no njega sam gledala punu minutu ako i toliko pa mi nije uništio izuzetno pozitivan dojam o Svetom Duhu kao rodilištu i  kad ću drugi put rađati, definitivno idem tamo :)
I da ne zaboravim, ta prokleta epiziotomija zbog koje sam mislila da ću se osvetiti ženi koja mi ju je napravila je zarasla za 7-8 dana, a 5 dana nakon poroda sam već sjedila, tako da ni to nije onako strašno kako mi se isprva činilo tih dana u bolnici kada sam jedva ustajala iz kreveta.

Ja sam 2009 rodila u Kbc Osijek i sve je prošlo ok,voljela bi jedino da je osoblje zaduženo za dojenje malo više angažirano oko prvorotki i općenito,jer stvarno mi nitko nije bio od pomoći..došlo je do začepljenja kanalića,pa krivi položaj..pa mukotrpno izdajanje od strane sestara u bolnici strava...nadam se da su se neke eto takve stvari promjenile,jer uskoro trebam roditi (30.05) mi je termin...Jel ima netko tko se isto sprema roditi u Kbc Osijek?ili koja su Vaša iskustva?

Evo jedno pitanje za vas koje ste več prošle rađaonu. Čujem svakakvih savjeta kako se ponašati na porodu. Neke starije žene mi kažu da trebam stisnuti zube i što manje vikati i tražiti da se vrte doktori i sestre oko mene. A druge opet kažu da su vikale i psovale i da ih je baš bilo briga. Zanima me kako su doktori i sestre prihvatili to, ako ste npr. bile glasne i vikale? Ne bi htjela biti zahtjevan pacijent, ali opet šta da radim ako će me tako jako boljeti...