
Ja sam s prvim djetetom dojila samo 6 mj a mogla sam da sam tada znala i duže,pedijatrica mi je davala krive savjete i krenula sam AD i gotovo..od tada sam imala veliku želju dojiti,s drugim djetetom druga priča..od trena kad je izašla iz mene ona je dojila,jako sam se trudila uspostaviti pravi položaj,što je po meni najbitnije jer nema ragada i svega šta uz ragade ide..isto tako bitno je da dijete sisa koliko želi i kada želi,paziti na unos tekućine i dobro se hraniti ali i strpljenje kao i ogromna količina ljubavi i još veća želja<3Mi dojimo 6 i pol mjeseci bez ikakvih poteškoća samu sebe sam iznenadila koliko je to ovaj put uspješno...a kad se sjetim sebe prvi put nema šta me nije snašlo,šteta što onda nije bilo Klokanice:)
Bravo cure za trud, ja sam eto malo ponoci posustala zbog umora ali zato smo po danu super i nadam se uskioru izbacit taj zadnji nocni obrok, jer dojenje je zaista predivno i sretna sam kad mi beba tak ljepo papa
Tekst onaj iz knjige je ljep i istinit.. Treba se trudit to se slazem sa svima vama, nadam se da cemo i mi uskoro eliminirat nocni obrok..
zebrica
Idemo u pobjedu sa dojenjem, puno strpljenja i snage i vjerujem da cemo uspjet
zebrica
Sortiraj odgovore
Najstariji