i ja znam par žena koje ne žele više djece zbog iskustva na porodu, nisam nikada pitala za detalje ali mora da su bili grozni porodi.. naravno opet ne razumijem da valjda znaju te žene da drugi porod ne mora biti ni blizu loš kao prvi, dapače da obično ide sve brže i lakše, uostalom već otprilike znaš kaj te čeka.. kao što sam rekla moji porodi su meni bili izuzetno bolni, možda bi nekome to bio mačji kašalj, ali evo, razmišljam o trećoj bebi već i spremna sam na rizik poroda, bolnog, dugog, brzog i sve ostalo..

Ja sam starija mama i moja reprodukcija je završena. Uskoro bih mogla postati i baka. U svakom slučaju ukoliko bi neko od moje djece morao na porod učinila bi sve, naravno kada bi željeli moju pomoć da im to olakšam jer jednostavno u 21. stoljeću mislim da žena ne mora 10 sati ležati u porođajnim mukama. Svim budućim mamama želim jednostavne, brze porode i najvažnije zdravu dječicu. Svako dobro svima.

Uh ja sam imala sva a tri poroda jako teskaali kad su mi stavili djete na prsa sva se bol istog sekunda zaustavilanikad necu zaboravit tu bol ali od toga imam nesto najljepse na svjetui oni su pokretac mog zivota..,.

ja vam još svoju priču s poroda nisam napisala ali hoću, nije horor porod ali nije ni divan i krasan nazalost. bio je posve prirodan, i nakon samo nekoliko sati od poroda ja sam se pitala "Bože kako ću se ikako odlučit na drugo dijete", iako je rano o tome razmišljat ali sad još uvijek nemam pojma,prošlo je dva i pol tjedna od mog poroda ja svaku noć sanjam da sam trudna i umirem od brige kako ću rodit, očito je porod na mene ostavio jak utisak, ne porod već ta količina boli.
zato se slažem sa ninom kad je rekla da bi trebale žene imat izbor, ja se slažem trebale bi.
I još nešto bez da se itko naljuti ali nije mi jasno zato uvijek kad su rasprave o porodu i boli netko mora reći nije bitno koliko boli i koliko traje, bitno da je moje dijete živo i zdravo??? pa naravno da mi je najbitnije da mi je dijete dobro, ali to ne znači da moram imati katastrofa porod od 24 sata mučenja. To mi je kao da miješaš kruške i jabuke, znači ne priča se o zdravlju dijeteta, o komlikacija niti o nečemu desetom, već o boli na porodu, mogu reći podrazumjeva se da bi svaka majka baš sve žrtvovala da joj je dijete dobro..

moj porod je trajao 36 sati...bio je bolan i tezak a najgore od svega mi je bilo sto je bio dug... ali ne dijelim misljenje s onoma da je kolicina boli na porodu razlog za ne imati jos djece...
uglavnom i svatko najbolje zna za sebe... a sto se tice samog poroda... ne mora uvijek nuzno drugi i svaki iduci bit laksi od prvog.. moja sestricna je recimo prvi put rodila za 2 sata,a drugi put je imala teske komplikacije i porod je trajao 10 sati.. i na kraju su ju jos uspavljivali jer joj se posteljica zalijepila..

uglavnom moj komentar na temu je taj da se ne treba bojat poroda kakav god bio jer se na laksi ili tezi nacin rodit mora,a ako se jos k tome rodilja boji strah je samo jos veci,a i bol sigurno dolazi s tim..

Kao prvo, carski rez je operacija, I ukoliko nije nuzan predstavlja veci rizik po majku I dijete nego vaginalni porod, ukoliko nema nikakvih komplikacija I zato doktori Iinzistiraju na vaginalnom porodu ukoliko nema indikacija za carski rez. Kao drugo, nadam se da ste bile na operaciji bilo koje vrste I da ste upoznate sa procesomoporavka, koji moze biti brz I relativno bezbolan, ali dosta ovisi o tome kako cete reagirati na samu narkozu I koliko cete krvi izgubiti ili necete tokom operacije. Da ne kazem da mozete imati vise istih operacija I potpuno razlicite tokove istih, te takoder nebo I zemlja oporavaka. Kao trece, situacija u zdravstvu je takva kakva je I jednostavno je nemoguce ostvariti pravo na izbor carskog reza, pocevsi od manjka strucno osposobljenih za izvodenje carskog reza, te sredstava koji idu uz samu operaciju. Da imamo pravo na izbor, dogodilo bi se da mozda u tom trenutku u kojem su svi zauzeti udovoljavanju necijih zelja za carskim, nekome uistinu bude nuzan za spas bebe, ali ga ne moze ostvariti jer bi netko htio "bezbolno" roditi. Situacija je takva da u zdravstvu nemaju novaca za pretrage ljudi sa odredenim bolestima, da ljudi kojima treba operacija moraju cekati mjesecima termin da bi ih se operiralo, I da ne kazem jos sto. Bez uvrede ali u takvoj situaciji u kakvoj se nalazimo je po meni sebicno traziti pravo izbora poroda, mislim na izbor izmedu carskog I vaginalnog.  Ima toga jos, I da, meni je isto doslo nakon poroda u misli kako cu ja opet roditi, ali mi je brzo  to preslo u kad ce se financije posloziti da mogu imati jos djece,  jer jako zelim jos jedno dijete I rado bi pretrpila svu bol ispocetka, ali ne mogu, jer kako je I nina rekla, novac igra veliku ulogu, novca nema. 


Tina, slazem se sa svim sto si rekla.

Samo se želim nadovezati, nisam iskusila prirodni porod, vjerujem da koliko god jaka ta bol je taj dan i trenutačna je što se tiče najvećeg praga boli kod samog izgona, vjerujem da se može i sjesti i hodati ali i bar malo pomaknuti svoj položaj bez obzira na trudove, kod carskog nema toga, nema micanja, nema ono što ti hočeš i definitivno nemaš baš nekog izbora ionako oni izvode operaciju i napravit će je onako kako oni žele, i zato se slažem sa tobom Luki teško se staviti u izbor dali carski ili vaginalni, ali bez obzira da mogu birati odnosno da sam mogla izabrala bih prirodno, jer to je taj dan, tih 12-24 h boli, vjerujem da je teško ali nakon carskog kad te probude onda bol tek kreće i to operativna bol koja se ne može usporediti ni sa čime, ne može se reći joj carski, sad će te nakljukati s lijekovima protiv bolova i kaj ko nova si, da da možeš si misliti, to je bol koja je prisutna i više tjedana a trebaš se brinuti za bebicu, znam da i žene koje su rodile prirodno su svašta prošle putem rađaone i vjerujem da nije lako ali uzeti si carski za izbor ne znam nije baš najbolja opcija jel operacija je operacija, i njen oporavak traje još dugo dugo nakon što je bebica vani, stoga ipak prirodno je prirodno...

slažem se da carski rez nije nimalo lagan i da je oporavak dug i bolan, ali to opet ne znači da ne bi dala pravo na izbor ženi koja rađa. da sam mogla birat izabrala bi vaginalni porod jer sam se za njega pripremala cijelu trudnoću ali sad kad razmišljam da to još jednom prođem, ne znam imam osjećaj da bi umrla od straha i da bi cjelu trudnoću provela u grču kako ću rodit. A mogu tek zamislit kako onda one žene koje su stvarno proživjele pakao na porodu, pa naravno da bi im dopustila da same izaberu jer ni jedan ni drugi način nije bezbolan, dakle sama bi birala koju će bol prolazit.
Pri tome ne mislim na sitvaciju koja je trenutno u zdravstvu već kad bi se ustrojila normalna rodilišta u kojima kad dođeš na porod sam kažeš kako i što želiš, bez da zato netko drugi bude ugrožen, da ne duljim isto onako kako je to ustrojeno u zemljama koje imaju tu mogućnost i gdje nitko zbog nikog nije zakinut. 
ne slažemo se svi da bi to trebao biti izbor ali baš zbog toga one koje neće bi mogle reći ja hoću vaginalni porod a one koje hoće bi mogle reći ja hoću carski, svako bi birao za sebe i svi zadovoljni.

ono kaj je problem u svemu tome je to da se žene od malena straši da je porod nešto najgore što će u životu doživjet da boli za umrijet itd, pa kada žena ostane trudna priprema se za porod kao za sprovod ni sa jedne strane ne dolaze do nas pozitivna iskustva pa mi recite koja će prvorotka doći u rodilište i reći da želim porod za umrijeti od boli i ne izabrati onaj za nju u tom trenu bezbolan a kasnije snađi se kako znaš.. to je po meni tužno

S tim da se žene straše se slažem....ja sam se na početku trudnoće priprmila na bol...prirodan porod koji će bolit mislila sam....i ok i šavovi i rezanje i sve...budem preživjela...i nekak me nije bila prka vaginalnog poroda...iako su me svi živi plašili..
boli jako,boli jače...ne budeš mogla sjedit ak te budu rezali,ne budeš mogla ovo,ne budeš mogla ono....još kad se sjetim da mi je sveki govorila kak je ona ležala 3 tjedna nakon svakog.poroda i da ću tak vjerojatno i ja...užas...i sad kad je beba na zadak i kad imam dogovoreni carski,s kojim sam se u međuvremenu isto pomirila,pogodite šta slušam?bolit će te šav,nećeš moći ovo,nećeš moći ono,ništa od dojenja bla bla bla...meni ta strašenja idu užasno na živce i vjerujem da će biti onak kak si postavim u glavi...ak ću ja biti slaba i izigravat patnicu koja će samo ležat pa normalno da ću morat ležat...ovak sad već pripremam samu sebe da odmah nakon prvog dizanja ide i drugo i šetnja i dojenje i briga o bebici...