Potpomognuta oplodnja vol. 10

Ja sam zadnja dva postupka imala prirodni fet.. dobila štopericu i nakon tjedan dana je bio transfer.. nakon transfera dobila progesteron i ostale lijekove.. a za ovo ako izostane ovulacija, ne znam.. nadam se da će ti netko tko je bio u toj situaciji znat više reć.. sretno dalje!

Ja sam imala prirodni fet bez stoperice..pratili smo ovulaciju i nakon transfera su mi uveli utrogestan. Prije transfera sam dva puta vadila hormone (izmedu ostalog progesteron) 

Ja sam isto išla u prirodni FET - bez lijekova i bez štoperice i uspjelo je iako je ovulacija kasnila tjedan dana. 
Prije 3 godine sam dva ciklusa bila bez ovulacije i tada se ne vraca zametak, cekas novi ciklus. 
Sretno! 🍀

Draga Jeli, slucajno sam usla u ovu temu i vidim ovaj post. Dusa me zabolila citajuci jer sam to i ja prosla sa svojom trudnocom nakon vise spontanih. Bila sam istraumatizirana, imala sam i u ovoj jedinoj uspjesnoj trudnoci krvarenje na pocetku. To je takva kolicina stresa da mi se tijelo od duse odvajalo, mislila sam da cu pregorit.
U jednom tremutku sam sebi rekla da ne mogu vise ovako, da cu obolit, i da ce biti sve kako treba biti. Da ja ne mogu na nista utjecati, a da taj stres sigurno nista dobro ne moze donijeti. 
Za sad je sve okej, idi dan po dan, pregled po pregled. Fokusiraj se na danasnji dan. Danas si trudna, sve je kako treba i probaj sebi dopustit bar mali kolacic srece , reci naglas ja sam trudnaaaaaa predobro. 
Pa kad dodjes do dana pregleda, okej dopusti si opet brigu al do tad stvarno probaj uzivati u sreci. Meni je takvo razmisljanje pomagalo.
Ne znam tvoju pricu od prije jer nisam citala temu ni sto se dogadja, al evo ako ti moje iskustvo moze pomoci..nisam prosla kroz ivf, al jesam kroz vise spontanih i ostecena sam mentalno na taj nacin😅

Tako sam ja prolazila prva gotovo tri mjeseca trudnoće, nisam mogla spavati, imala sam noćne more zbog kojih nisam ni htjela leći u krevet navečer, ma sve to što opisuješ. Malo mi je pomagao razgovor s psihologom i psihijatrom, najviše nekako s prijateljicom i šetnje okolo(to mi je ginekolog savjetovao svaki put kad osjetim da će me uloviti panika ili tjeskoba) da si skrenem misli. Po internetu sam iskreno tražila samo pozitivne statistike i priče, nisam čitala svoje nalaze i pokušavala sam to preživjeti. Fakat je užasno kad nakon svega dođeš do trudnoće i onda ma što napravila(ili ne napravila) imaš osjećaj da će ti iskliziti i da ništa ne možeš, o tome se radi, taj osjećaj bespomoćnosti je jednostavno užasan. Nekad bih bila toliko psihički iscrpljena od svega da bih si pomislila, Bože oprosti, ali ajde da više završi samo da nisam u ovoj agoniji. Osjećaj mi se smirio, ali ne i nestao, kad sam počela osjećati pokrete. Intenzivno je to sve i stresno, daj si malo oduška, počasti se s nečime, budući da moraš mirovati, priušti si neki kućni spa, ono napravi piling, sredi stopala, zivkaj ljude okolo, naruči neku finu hranu ako možeš jesti, proći će. I stvarno nema smisla da se uspoređuješ i sa kime, meni su prva i zadnja trudnoća bile dijametralno suprotne, s čovjek bi rekao ista žena i sve. Niti su se bebe pratile rastom, ma kažem ti, totalna razlika. 

E i kao što si napisala, sada si VEĆ 6+5, za dva dana je to 7.tjedan, halo, kud vrijeme ide :D i sve ovo što ti je Mango gore napisala, trudna si, predobro! 

Sve što su cure rekle. Nemoj se uspoređivati to je najgore što sebi sada možeš da radiš, pa jedna žena nema dvije iste trudnoće kamoli dvije žene da imaju istu. U ovom trenutku jedino što ti možeš da učiniš za svoju mrvu je da se probaš maksimalno opustiti, razmišljati o lijepim stvarima, jesti redovno i piti dosta tečnosti jer bebane sve osjete i ne vole ni one da im je mama pod stresom. Skreni si misli filmovima, serijama, knjigama, ako treba zabrani si internet i guglanja o trudnoći kakva treba biti jer je svaka za sebe. Slušaj samo svog doktora i već si se potrudila i učinila sve u svojoj moći. Vjerujem da je sa mrvom sve u redu i da ćeš se osvrnuti na ovaj period i reći da si se nervirala bez potrebe 🫂❤️

Draga jeli, s anksioznoscu se tesko boriti sam jer dugo traje, savjetujem ti da popricas s nekim bilo psihoterapeut ili tko god ce ti odgovarati.
Mene su spasavale tehnike skretanja misli 5,4.3,2,1 i duboko disanje za instant pomoc, a drugo sta mi je pomagalo su setnje na zraku i razgovor s prijateljicom koja me slusala i plakala sa mnom.
Ja nakon gubitka ne znam koje emocije ce me docekat ako ikad ponovno ugledam pozitivan test, ali bit cu sretna jer sam trudna! 
Otkako sam napraila IUI samo sam setala, svaki dan 7,8 km da mi misli ne lutaju, i evo sinoc prvu noc da me uvatija nemir koji opisujes jer znam da dolazi vrijeme testiranja. Ali sam istovremeno sretna i spremna na sve.

Znam da je tesko, i da te nase rici vjerovatno nece umiriti, ali zelim ti da si nades neki nacin koji cete malo opustiti da lakse prode ovaj period. 🫂

I nemoj se usporedivati, svaka trudnoca je razlicita, i ishod ne ovisi o krvarenjima, i dalje sve moze biti u redu i biti ce! Sta cure kazu, evo te vec u 7mom tjednu! Mazi svoju mrvu i sve ce biti dobro ❤️

Draga Jeli, žao mi je da ti je tako i da sve više ne uživamo u trudnoći. Koliko god bilo teško, probaj ne guglati sve i ne uspoređivati se s tuđim trudnoćama. Svaka je slučaj za sebe. Postoje savršene trudnoće koje su ipak prestale iz nekog razloga, a postoje rizične koje su na kraju završile rođenjem zdrave bebice. Nažalost (ili nasreću) ne možemo puno utjecati na ishod same trudnoće. Kao što su ti cure rekle, probaj ići dan po dan i slaviti svaki dan koji je prošao i u kojem se nisu javili loši simptomi. Probaj raditi nešto što inače voliš i što te opušta, npr čitanje, filmovi, serije, šetnje, druženje bilo šta samo da si malo ispuniš vrijeme. 
Što se tiče straha, mislim da nikada neće nestati. Prvo sam mislila kad vidim prvi uzv bit ću opuštena i bila sam, ali nakon par dana opet krenu brige, dođe drugi uzv, opet sam par dana sretna i onda opet brige i tako u krug. Naravno sretna sam većinu vremena, ali ulove me trenutci u danu gdje mi mozak počinje postavljati glupa pitanja i ići u brigu. Samo se pokušavam smiriti da se trenutno nemam razloga brinuti, da ne mogu ništa promijeniti i da će sve biti u redu. Drži se ❤️ kad te uhvati briga, pojadaj se ovdje i dan po dan ❤️🍀

Mislim da ne postoji osoba na ovoj temi koja se ne brine oko trudnoce, narocito ako ima krvarenje kao ti…evo meni je danas pregled, jutros nisam oka sklopila od 2-6. Sto je rekla frequency to se tako vrti u krug, budes par dana mirna i onda krece novi val briga. Ako te to previse obuzelo mozda je najbolje da potrazis strucniju pomoc, vjerujem da bi bilo ucinka. Svakako ti zelim puno snage da izdrzis i da ti trudnoca bude uredna do kraja 💛

Jako mi je žao što to sve prolaziš...
Meni je tako od prvog dana i svaku trudnoću mi je bilo tako i uvijek su neke komplikacije i krvarenja tako da stvarno razumijem tvoj strah...
Kad sam vidjela pozitivan test bojala sam se hoće idući biti tamniji jer je prošli postupak u prvom mjesecu bio biokemijska, onda strah do bete, pa strah do UZV.
Mislila sam kad napokon vidim UZV i srce da će mi biti lakše i da ću malo odahnuti ali...
Sreća nije dugo trajala, tjedan dana nakon prvog uzv mi se pojavila sukrivca i naravno panika i strah i suze, taman je bio Uskrs, na kraju sam išla na hitnu gdje su rekli da je sve ok da srce kuca da nema hematoma nema vidljivog aktivnog krvarenja...
Ali ta sukrvica traje i dalje ja se i dalje sekiram zašto to ne prestaje, pa se malo smanji pa mislim možda prolazi onda dođe dan da je malo jača onda opet umrem od straha...
Prošli tjedan na UZV mi je gin rekao isto da je beba za nekih 4 dana manja pa me s tim dodatno istresirao i samo sam o tome razmišljala iako srce kuca i sve je i dalje dobro ali evo sad je plod manji i ja ne znam razlog, a svi kažu da je do +/- 7 dana kao normalno i da nema razloga za brigu pogotovo jer je on taj UZV radio preko trbuha pa da to nije tako precizno...
Ja sam malo usporila ali nije da ležim cijele dane jer se tako samo psihički još više ubijam, pokušavam se okupirati i skrenuti si misli na nešto drugo i to mi pomaže.
Sama sebe pokušavam smiriti, trudna sam, beba je tu, srce kuca i tako si ponavljam. Ponovim si da mi je i u prethodne dvije trudnoće tako bilo pa smo na kraju izgurali do kraja, pogotovo prva trudnoća koja je doslovno bila 9 mjeseci konstantnog straha, krvarenja, problema i svega.
Još sam se prošli tjedan jako razbolila pa opet strah što ako ovo, što ako ono...
Nažalost mislim da nemamo tu sreću da uživamo u trudnoći bezbrižno i da će nas nekako taj strah i briga stalno pratiti samo ne smijemo dozvoliti da nas to skroz preuzme. Moja prva trudnoća je doslovno bila 9 mjeseci kontstantnog straha, panike i suza a evo curica je jučer napunila 6 godina živa i zdrava i sad kada to gledam voljela bi da nisam toliko strahovala i plakala i to me sada drži da se maksimalno potrudim da ne dozvolim da me taj strah preuzme i da pokušam imati nade da će sve biti dobro i želim i tebi isto, želim da barem malo predahneš od tog straha i da se barem malo opustiš❤️

Hvala ti draga ❤️

Sretno cure ❤️