Pomoć u kuhinji

Moj mali dečkić oponaša sve živo i želi sve što mama radi tako da najčešće kuha drvene kockice u lončićima sa kuhačom dok ja radim ručak jer je premali da bi mu nešto "ozbiljno" dala obzirom da sve završava u ustima. Ali imam dvije nećakinjice koje mi stižu za Uskrs i obavezno samnom mijese kruh i slatke pletenice, boje jaja i modlama izrezuju kolačiće. Bude tu brašna po cijeloj kući, prepiranja koja će ljepše i bolje, ali bitno da se mijesi i da su pregačice na mjestu ;) Ponekad bi se one uhvatile i ozbiljnijih kulinarskih aktivnosti i pranja suđa al taj dio ipak zasad preskačemo.

Ooooo da, ništa bez dječice. Dok mama kuha, dečkić (1.g.) iznese sve moguće lonce i poklopce iz kuhinje koje može dokučit i fino ih rasporedi po cijeloj kući doslovno, tu bude lončića i žlica od hodnika do balkona..... cijeli trag ostavi za sobom, a curica (8.g.) mi itekako dobro dođe u kuhinji. Želi pomoći i ima volju čak i kuhati, samo da ne mora pisati zadaću. Nedavno smo pravile krafne, i ja sva smetena od lonaca i poklopaca po podu, krenila sam ih puniti odozgora pekmezom, a ona će na to: "mama, pa one se pune sa strane, tako da se rupica ne vidi".... tako da mi  itekako zna biti od pomoći.

Naravno da pomaze.. obozava pripremai palacinke samnom i koace od jabuka. Vec vidim da ce biti odlicna domacica i jako vrijedna cura.

Moja curica Hana ima 12 godina.Ona samostalno zna lakša jela pripremati i najviše voli špagete sa tunjevinom.Što se tiče kolača ja joj dopustim da napravi kolač sa piškotama i kremama i bude super.Voli da gleda kad ja kuham i da mi pomaže.Ja je podržavam.

Moj je sin već sa dvije godine počeo "motati" se oko pećnice i lonaca. Naravno prvo me moj nagon tjerao na oprez da si nekako ne naudi (opeče se i slično), no u principu radovalo me to što ga priprema jela zanima i pobuđuje mu toliku pažnju. Samoj sam sebi protumačila da je to neki predznak što bi mogao biti kad odraste, iako znam da je daleko i preuranjeno donositi takve zaključke, no golicalo je moju maštu. Da, za svog ću sina učiniti sve samo da bude sretan, bez obzira kakve će mu biti želje i odluke! Da se vratim na kuhanje, sin mi i sada kao golobradi mladić pomaže u kuhinji, pa čak i samostalno priprema neka jednostavnija jela i recepte. To mu očito godi i potiče mu kreativnost, jer svaki dan ima neku novu ideju što bi mogli pripremiti za ručak ili večeru. Ako ništa drugo, barem sam kod njega razvila potrebu i osjećaj za zdravom i uravnoteženom prehranom i odvratila ga od tzv. junk food-a, koji je toliko razorno privlačan njegovim vršnjacima i drugim dobnim skupinama.

Moj maleni sin pomaze mi svaki dan, posebno u izradi valstitevecer prije nego utone u san.. omiljeno mu je pohanje mesa, tijesto za palacinke on rado mijesa.. suhi kolaci i kiflice i odmah navuce veliki osmijeh na lice..ako niste zanali ima 4 godina i curu,pa bi njoj poklonio ovu knjigu da zajedno podju u djecju,kuharsku,avanturu;))

moj dječak od 5 godina, kad se peku ribice on ih mora očistiti od ljuskica i izvaditi crevca(kak on to kaže) i onda ih mora uvaljati u brašno i tek onda ja mogu preuzeti posao oko pripreme ručka. Tak je za Božić ispod bora prva kitija koju je uzeo bila sa namjernicama za kuhanje(krumpir,luk,vegeta,hrenovke ,tijesto..) otvori klinac kutiju i oduševljeno kaže .."mama kak je djed mraz znao da ja volim kuhati,pogledaj šta mi je doneso, alaaa ne mogu vjerovati !!!!" . a ja isto tak ne mogu vjerovati njegovoj reakciji na dobiveni poklon i kak se djete veseli svojim namjernicama za kuhanje !

Naravno! Uz njihovu pomoć je sve veselije i slađe! Kad god mogu uključim svoju šestogodišnju curicu u pripremu, a ona se jako veseli što može staviti svoju šarenu pregaču i pomoći, npr. u pripremi kolača, i još se poslije hvaliti svima kako je samljela kekse ili orahe, izvagala šećer ili brašno, dodala sastojke u zdjelu, ili naribala sir i posložila sve sastojke po tijestu za pizzu. Čak smo nedavno uzele jednu bilježnicu u koju ona zapisuje recepte koje vidi na televiziji, to mi je bilo jako zabavno. Jer, kad već mama ima svoju bilježnicu s receptima, zašto je ne bi i ona imala. Budući da se sjećam kakav je to osjećaj sam pripremiti nešto jednostavno i iznenaditi roditelje, ponekad joj čak i na internetu pronađem neki sasvim jednostavan recept koji ipak još uvijek zajedno sprovedemo u djelo.