Drage žene,
molim vas da podijelite sa mnom svoja iskustva. Vidim da vas je puno doživjelo spontani, netko se bolje nosio s tim neko lošije. Rekla bih da ja spadam u ovu drugu kategoriju. Osim tuge radi gubitka, imam problem u odnosima sa partnerom. Udaljila sam se od njega, njegovo prisustvo mi stvara nervozu i teško mi je i gledati ga. S obzirom da je tako na emocionalnom dijelu, o seksu ne moramo niti pričati…
Ne znam zašto je tako i pitam je li se kome još događalo? Koliko je trajalo? I je li uopće prestalo?
'Nikada ne znaš koliko si jak, sve dok biti jak ne postane jedini izbor koji imaš.'
Draga moja, zao mi je sto si morala to dozivjet
…Hm da imala sam i ja tih problema, naime kad god bi pogledala dragog odmah su mi suze na oci krenule i manje vise vladala je tisina, makar on se trudio i zezao tj nasmijavao i mene i sebe samo da ne razmisljamo o tome. Je da sam imala u 3 mj trudnoce spontani, ali nakon 2 godine truda da zatrudnim to se desi poludila sam, nisam znala kak da se ponasam, sta da radim, svi su me manje vise tjesili, a ja se kao fol drzala jaka kao ono bilo pa proslo , a u sebi plakala od muke Ali sve u svemu dragi mi je bio tolika podrska, nemogu ti opisat , znao me zezat, i tak…Nakon 4 mjeseca poceli smo opet sex prakticirat…Eto vec dvije godine je proslo od toga, al da sam zaboravila, nisam, sjetim se mnogo puta kako bi mi sad djete imalo dvije god bi trckaro po vani i tak…. ja se nadam, draga moja da se oporavis, najbolje bi bilo da sjednete i porazgovarate i bit ce sve ok
“ Ako ne možeš letjeti, onda trči. Ako ne možeš trčati, onda hodaj. Ako ne možeš hodati, onda puži. Ali, bez obzira na sve, moraš nastaviti dalje. ”
Pozdrav, evo imala sam i ja taj slučaj prije nepunih 5mj…bilo je teško, i još je uvijek…smatram da je okolini to bilo nevažno.. dok bolje razmislim nije mi niti važno šta tko misli, već da smo momak i ja sami u tome.. taj nas je događaj još jače povezao.. što se sexa tiće, ginekologica je rekla minimalno čekat mj dana, znači do prve menstruacije. ja sam čitala po netu tuđa iskustva i savjete ostalih liječnika i većina je bila kad se žena osjeća da je spremna i kad ne boli da možemo počet. e pa mi nismo dugo čekali…čak 2tj smo uspjeli. prvo je bilo malo čudno, ali poslje je sve bilo normalno. jedina stvar koja je bila užasna je prva menstruacija nakon kiretaže. dva dana sam provela u krevetu doslovce se nisam mogla ustat od boli…a i teklo je užasno.. znači ajmo reči oporavak je trajao 2mj fizički, a psihički je još uvijek dosta napeto.. ali ginekolog nam je dao zeleno svijetlo da krenemo radit na bebi od prošlog mj već.. uređeni su mi svi mogući brisevi i nema razloga zašto ne počet, ali mi smo se dogovorili od ovog mjeseca… tak da sve je u glavi više-manje. glavu gore, teško je, ali moramo živjet za budućnost!!!! i za našu buduću dječicu.. :) držim fige da sve prođe dobro…
mitakc02
pozdrav, ja sam imala dva spontana i mogu reći da mi je muž bio podrška jer sam jedino njega puštala k sebi..glavu gore i sve će doći na svoje mjesto kad bude vrijeme za to,znam kroz što prolazite i mogu samo reći da je vrijeme ključno jer kako sve više prolazi nekako se fokusiraš na sljedeću trudnoću i da sve bude u redu. naravno da i ova izgubljena je važna,normalno ali opet treba gledati naprijed :) sretno za dalje
Drage moje žene, žao mi je svaku od vas koja je to morala proći. Nije nimalo lako, ja sam isto nažalost imala spontani pobačaj prije 2 mj ☹️ u 11tj trudnoće saopćeno mi je da je bebi u 9tj prestalo srce kucati. Prva trudnoća, željna i onda taj šok, medikamentozno su me očistili…boli jako, emocije su mi pomješane skroz, jedan dan je dobro, drugi dan suze same krenu ☹️ prvi odnos kada smo imali nakon spontanog, jednostavno nisam mogla izdržati kada je završio, otišla sam do kupatila i suze su same krenule…koliko got suprug mi bio podrška, i pokušava me i nasmijati i oraspoložiti da ne mislim previše o tome svemu, toliko mi je i teško imati odnose trenutačno ☹️
Sortiraj odgovore
Najstariji