
Da...ja bi najvise poludila kad bi on kasnio s posla, a ja svaku minutu gledam na sat kad ce doc da mogu malo odahnut...danas sam bas bila popizdila.
uspavam malog, cekam muza ispred kuce da mi pomogne spustit kolica jer je rekao za 5min. Jos je puhalo. Proslo 15 min, on se vuce s noge na nogu i prica na mob, i onda stane ispod stepenica i glasno prica i probudi malog. Svadta sam mu izgovorila, zamalo je dobio mob u glavu. Frajer si je otisa kupit marendu i malo procakula, a ja s kolicima NA MJESTU cekam. Da sam imala barem se negdi voziti pa ajde, ovako je samo bilo pitanje kad ce se probudit. I tako je i bilo.
https://lb1f.lilypie.com/gXYTp2.png?VqgGn73u
Mobitel je nešto što zaslužuje posebnu temu s obzirom na to koliko ga ne volim i koliko je moj muž vezan za njega...toliko puta mi je došlo da ga:
a) tresnem mobitelom u glavu
b) da mobitel zalaufam preko balkona van.
Ali, najveći biser...mala dobila akne, mi nemamo pojma da su to dojenačke akne. Panika, hoćemo li je dermatologu, pedijatru, u dom zdravlja ili bolje privatno jer je vikend i jedino možemo nešto privatno nači. Vijećamo, brinemo, strepimo i ja vidim da on gleda na mobitel i kažem mu da ću mu baciti taj mobitel. Tad je moj super strpljivi muž skoro pukao, ali se skulirao i pokazao mi da traži gdje možemo malu voditi da vidimo što joj je.
Naravno da sam se rasplakala shvativši koja sam ja ljuta i nepravedna krava.
A ja i dalje ponosno okolo pričam kako me hormoni nisu pucali i da sam baš normalna...i vjerujem u to. Ahahahah!
Ahhh mobitel...moj je vec poceo bebi pustat crtane..to ce bit poseban rat vec vidim
https://lb1f.lilypie.com/gXYTp2.png?VqgGn73u
da malo podignem temu....
moja priča u kratkim crtama ide ovako: 8 godina braka iza nas u kojem smo vrlo dobro funkcionirali, imali smo vrlo slične stavove, želje i konačno se dogodila dugo željena trudnoća. I sve je bilo skladno do prije pola godine. Beba danas ima 18 mjeseci, ja sam se vratila na posao odmah nakon 6 mjeseci zbog financijskih razloga, tata je ostao sa bebom do njenih navršenih 16 mjeseci. Kako ju je on prestao čuvati za njega se život vratio u normalu, kakav je i bio prije djeteta. Na mene je pala briga vožnja djeteta na čuvanje i preuzimanje, hranjenja, kupanja, šetnji, uspavljivanja, ma sve. Curka je u fazi 100%mama i zalijepljena je za mene stalno tako da ja doslovno doma ne mogu ništa napraviti, ali apsolutno ništa. Muž oko djeteta ne radi više ništa (jer kao on je svoje odpradio), ne želi ju čak ni van izvesti. Muž me u kontinuitetu stalno kritizira kako sam neorganizirana, handrasta, kako mi se cijeli dan vrti oko djeteta....Istina je da naše komunikacije više nema, svedena je na minimum jer kakva god komunikacija bila završi svađom i to mi se stvarno više ne da. Curka uopće više ne želi tati jer iz moje perspektive on sa njom ima uglavnom grube igre koje joj vidim idu na živce. Moj život "domaćice" kreće iza 21:30h kada bih trebala nešto skuhati, opeglati, pospremiti, počistiti i naravno baviti se mužem i ujutro se ustatu u 6h spremiti dijete i sebe i krenuti u novi začarani krug. Da napomenem trenutno sam jedini hranitelj obitelj, a moj muž kao radi i uz to meni stalno prigovara. Iskreno, na zadnjim atomima snage sam, bojim se da krećem u smjeru odustajanja od braka jer ne mogu više normalno funkcionirati u atmosferi u kojoj se nalazim, neprestanom prigovaranju, osjećaju da sam loša majka i žena....
Ima li koja slično iskustvo da me utješi, jer iz moje perspektive ovo brdo ne znam da li mogu osvojiti i ne znam želim li ga osvojiti, umorna sam i neutješna....
Moj odnos se strasno promijenio.Moja prica pocinje s tim da sam se porodila jos dok je on bio vani(u stranoj zemlji) na crno,radio! .. Od poroda je proslo skoro dva mjeseca,jos nije dosao da vidi svoje dijete.Komuniciramo normalno,preko neta,saljem mu slike i videe naseg djecaka,ali jos ne dolazi.. ja sam razocaraana.On bi kao volio doci ,ali "gleda da zaradi vise para".. jeb** sve pare ako mene pusta samu sa bebicom koju svaki dan nesto drugo muci po citav dan se ja brinem,letim na sve strane..za sta?za pare!! Pare su uvijek bile proklete a ja ih sad vise proklinjem,jer sam ja njega jednostavno prestala voljeti,razocarala se.Kad dodje kuci znam da cu jedva docekati da ponovo ode jer sam vec navikla biti sama sa svojim djetetom,a to dijete ima samo ednog roditelja.Mene! Muz mu je bioloski otac,ali nije u jednom vise smislu nego tako.Uzasno,ne zn sta da radim,jedva da mu se javim.. zamrzila sam ga zbog toga..jos me nikada nije upitao kako sam ja ,oporavljam li se,i ostala pitanja koja pitas porodjenu zenu.Ne ,nije me pitao ni kako je prosao porod,nista!Sama sam se patila,i sve te pare,sad su cijena mrznje prema njemu,i vjerujem da ce on kad tad placati griznjom savjesti sto nije prosao prve dane sa svojim PRVIM sinom!Ne znam vise..i kao svaka zena na kraju ovolike price..- NEMAM RIJECI.
Sortiraj odgovore
Najstariji