Odnos s partnerom nakon poroda

Da, osječa se ugroženo i to posebno jer je L imala do sada cjelodnevne kolike pa se naš odnos uvijek mogao vrtiti samo oko nje…poslije si toliko iscrpljen da se samo srušiš, a ne da ti je do sexa. Ajde hvala, malo si me oraspoložila , probat ću opet popričati s njim…

imam i ja jednog takvog doma..doduše njemu je 25 godina, ali opet… raspravljali sm ose nešto i kaže on meni..ja radim i nemoram više ništa napravit doma…MOLIM?! rađe će igrat na karte ili igrat igrice na kompu nego išta drugo , a kamo li da shvati da sa i ja umorna po cile dane sa L, al ne njemu je uvijek teže i jadan on… tako da te u potpunosti razumin

Joj ti muški i njihove igrice…pa što se nisu u djetinjsktvu dovoljno izigrali? Ne kužim kako im to ne dosadi… Znači ima ih još takvih . Ja sam se sad malo primirila i trudim se ne uzrujavati jer to jako utječe i na malu pa je i ona nervozna sirota.

oni će uvijek bit dica koliko mi god tupile drugačije…

Jedva sam dočekala da odem raditi, da nisam otišla raditi ranije rastali bi se, bacila bih ga kroz prozor skupa sa stvarima iz ormara ;) ovako je malo ipak drugačije, mene mali izmori više nego posao pola dana

Mary36

Joj ti muški i njihove igrice…pa što se nisu u djetinjsktvu dovoljno izigrali? Ne kužim kako im to ne dosadi… Znači ima ih još takvih . Ja sam se sad malo primirila i trudim se ne uzrujavati jer to jako utječe i na malu pa je i ona nervozna sirota.

I meni je odnos bio jaaako los. Mi srecom nismo imali kolike, no desilo se to da bi on dosao s posla oko 18, a dijete ide spavati u 20.00. Ja bi da se on igra s njim, da ga nuna, on bi na pivu. Nije svaki put, ali dosta cesto. Isto je nezreo - isto sindrom mame. No takav je bio i prije braka, a ja sam htjela da odjednom postane odgovoran…ne ide to tako. Kad sam se pomirila s tim postalo mi je lakse.
nasa svada se svodila na to da ja ne zelim tv u sobi, pogotovo u sobi s bebom. Ispizdio bi me s tim u trudnoci, tresla sam de od bijesa, nikako mu dokazati, no nismo ga kupili.

Kasnije me jako smetalo odgadanje stvari, ta nezrelost, igra “tate”, cinjenica da nigdje nismo sami ja i on i beba. Sitnica na sitnicu,hormon na hormon, i eto svade i prijetnje razvodom 3x dnevno…mislim da sam u jednom trenu i zagrebala u depresiju..onda sam se pomalo trgnula, naucila manje ocekivati, starci su otisli ca i ostali smo sami…sad mi cak i nije lose cijeli dan bit sama s bebom. Al' sam se toliko ispsovala i izvrijedala ga u prva 2 mjeseca da je to cudo. Gadarije koje sam govorila…uzas.

…Mi smo se eto umalo rastali ta prva tri mjeseca, odnos nam je bio prestrašan. Kako je L prestala stalno plakati sve je došlo na svoje: on je puno više doma i uživa s njom dosta, igraju se, plešu, inzistira da ide s nama u šetnju i da je on nosi u nosiljci čak!!! Tako da mu je očito trebalo da se privikne, a i kolike su učinile svoje. Sad kada su prošle tek vidim kroz kako teško razdoblje smo prošli, baš smo bili na rubu ludila koliko je ona plakala. Zato sad imamo preslatku malu zaigranu smijuljicu za nagradu !

Mary36

…Mi smo se eto umalo rastali ta prva tri mjeseca, odnos nam je bio prestrašan. Kako je L prestala stalno plakati sve je došlo na svoje: on je puno više doma i uživa s njom dosta, igraju se, plešu, inzistira da ide s nama u šetnju i da je on nosi u nosiljci čak!!! Tako da mu je očito trebalo da se privikne, a i kolike su učinile svoje. Sad kada su prošle tek vidim kroz kako teško razdoblje smo prošli, baš smo bili na rubu ludila koliko je ona plakala. Zato sad imamo preslatku malu zaigranu smijuljicu za nagradu !

Tako je! :) sve razumijem, tocno mogu sve to zamislit…i onda mi dode presmijesno kad citam tekstove tipa “rodenje djeteta zblizava partnere” bla bla bla. Mozda kasnije kad beba pocinje reagirati i pod uvjetom da je dijete zdravo!

I da, mislim da je odnos gori ako zena doji.

ma taj period nije lagan ni u najidealnijim uvjetima. Moj muž je jako smirena, staložena osoba i pokazao se i po rođenju djeteta, kao i u čitavoj teškoj trudnoći, kao stvarno dobra, zrela podrška.
Ali, ja sad kad se osvrnem na ova tri mjeseca, tek sad vidim koliko sam ja bila živčana i teška.  On je htio pomoći oko male, ali kako on puno radi a ja sam bila užasno napeta, jako me je sve umaralo i jedva sam čekala da dođe sa posla i pomogne mi…a kad bi jadan kasnio, blagi bože, koje sam ja scenarije u glavi imala. Ni ja nisam neki brzopleti tip pa mu nisam pola toga rekla što sam znala pomisliti (sva sreća), a svejedno stvarno mu jesam često prigovarala i kritizirala ga iako je čovjek stvarno bio ok. A kad bi mi rekao kako ga stalno kritiziram ja bih se uvrijedila i rekla mu da mi on nabija osjećaj krivnje. A od tih muka po dojenju sam bila posebno luda i jadna. 

 Uprkos svemu, toga uopće nisam bila svjesna nego sam sve vrijeme ponavljala kako sam normalna i kako me ne pucaju uopće hormoni.