Uz dužno poštovanje vama, autoru članka i njegovom emotivnom doživljaju bolnice i prvih dana po dolasku bebe doma (očito je da ste bili prilično emotivno izbezumljeni pa pretpostavljam da ste i s takvim emocijama i napisali članak). ALI:
Moj sin je rođen 14.8. znači u sam cik ljeta, godišnjih odmora, perd blagdan Velike Gospe i „nesnosnih“ vrućina, u bolnici Sveti Duh, u Zagrebu. Od lipnja sam hodočastila gore na redovite, završne trudničke preglede i kako su već krenuli godišnji odmori, gotovo svaki put me je pregledavao drugi ginekolog, ALI svi su stručno i profesionalno odrađivali svoj posao. Kako je moj termin bio 4.8. a moj sin odlučio doći na svijet nešto kasnije, svaka dva dana sam odlazila na preglede u predrađaonu, pa čak i subotom i nedjeljom, i doista ne znam o čemu pričati. Cijelo ljeto, i lipanj i srpanj i kolovoz u bolnici su radili sposobni i osposobljeni timovi doktora, sestara i babica i ni u jednom trenutku nisam stekla dojam da nešto ne štima.
I da i ja sam na redovitim pregledima u čekaonici gledala i slušala žene u trudovima (dok ih ne bi zaprimili na odjel, ali ne zato jer ih namjero puštaju da čekaju nego zato jer u rađaoni i predrađaoni uvijek ima posla). S trudovima s žena ne bori kao što je očito bio vaš doživljaj, nego se trudovi dišu i jedino tako si žena može olakšati cijeli taj proces u kojemu svakim trudom biva sve bliže svojem djetetu. Vjerujte mi to pouzdano znam jer sam u trudovima i to tako jakim da sam imala podljeve na rukama i nogama sam bila 7 sati sve dok mi nisu omogućili „obezboljeni porod“ tj epiduralnu. ( i ne nisam morala platiti niti ikoga podmitit za to. Kako mi je sestra na jednom od pregleda objasnila, ako su kod rodilje zadovoljeni uvjeti za epiduralnu i ako ona to želi, može se primijeniti bez ikakvog problema). Zašto mi liječnik to nije ponudio ranije? O da ponudio mi je epiduralnu 4 sata ranije ali ja nisam bila sigurna da li to želim ili ne. (znači moja greška).
Moj porod je započeo 14.8. u 7:30 u jutro puknućem vodenjaka a završio u 14.8. u 23:45 carskim rezom.
Znači, u bolnici sam bila cijeli dan i uvjerila se da i ljeti, i za blagdane postoje timovi liječnika koji brinu o trudnicama i rodiljama i da tu nema stanke. Stoga mi se u najmanju ruku čini da pretjerujete s tvrdnjama o nerađanju vikendom, ljeti praznicima. (Prijateljica je rodila troje djece u istoj bolnici, dvoje djece je rođeno na Badnjak a jedno 22.6. –ljeto i praznici i blagdan i to uz normalno iskustvo iz bolnice).
Također, već u rodilištu naučite držati bebu, tako da vam to ne mora pokazivati patronažna sestra pa ste i tu malo „zabrijali“ a da ne spominjem dojenje gdje postoje sestre koje to svakoj mami pokazuju već u bolnici tako da vam ni za to nije potrebna patronažna sestra. Osobno sam sestru za dojenje zvala nekoliko puta dnevno radi nesigurnosti i ta „sestra za dojenje“ ni u jednom trenutku nije negodovala radi toga. Mene su doma pustili 4 dana nakon poroda i to carskim rezom, jer smo i ja i beba bili dobro, bila je srijeda. Patronažna sestra koja radi u mojem dijelu grada je bila na godišnjem, ali ju je mijenjala kolegica. Došla je u petak i ništa se spektakularno nije dogodilo do njenog dolaska jer već u bolnici naučite kako se brinuti o djetetu ( povijati ga, hraniti ga i držati) ako vam to već ne dolazi prirodno. Pazite, ovo vam piše osoba koja je rodila carskim rezom i kojoj osim supruga nitko nije došao pomoći (ili smetati ovisno kako se uzme, a pritom mislim na mamu ili svekrvu) oko bebe jer je to doista nepotrebno.
Stvar je u tome da ako ste mislili da će vas na porodu netko držati za ruku, varate se. Ako ste mislili da će netko drugi odraditi trudove osim vaše žene, varate se. Porod je nešto što treba odraditi žena, uz pomoć supruga u najboljem slučaju. Liječničko osoblje je tu da vas uputi, asistira i da reagira u problematičnom situacijama (kakva je naposljetku ispala moja pa sam zato i poslana na carski rez, ali poslije 12 satnih trudova, dripa i epiduralne). Liječnički tim nije tu da vas drži za ruku i tješi ili da odrađuje porod umjesto vas.
Stoga, premda je bio praznični kolovoz, ljeto, godišnji odmori i baš sve ono radi čega vi prigovarate je osobno nemam ni jedan prigovor (iako se moj porod karakterizira kao težak) na osoblje bolnice, na njihov rad i pristup pacijentu. Također nemam prigovor ni na na rad patronažne sestre ili tempiranje njenog dolaska, a ako živite u Zagrebu, barem pedijatara imate na odabir.
Zaključno, autoru članka je očito trudnoća, porod i dolazak bebe doma bilo prilično stresno iskustvo pa radi toga i pretjeruje u svom članku.
Rodila petkom na blagdan…i bilo super nema gužve strke ,pon išla kući i bila sam prezadovoljna jer nije bilo djece na praksi ,na stažu kad sam ih vidila kako ulaze u pon ujutro u sobu jeeedva sam čekala da idem kući…
A što se tiče patronažne,što se mene tiče više mi je odmogla nego pomogla….
Svaki tvoj osmijeh u mom oku stvori suzu radosnicu! Hvala Ti,Boze na mom anđelu!
Sortiraj odgovore
Najstariji