Mama bez mame

u pravu si, boli kad se obitelj ne slaže. moja baka (mamina mama) ima još 3 živa sina i uspjela ih je “zavaditi”. umjesto da svojoj djeci savjetuje da se druže i održavaju odnose, ona ih sustavno razdvaja. grozno za gledati. 
okruži se ljudima koji te vole, oni su važni. nije bitno da li su ti u rodu ili nisu. ja živim na taj način. nitko nikad neće zamijeniti moju majku, nitko nikad neće popuniti prazninu u mome srcu, odagnati bol. ali pozitiva drugih, pomoć, potpora, ljubav… čuvaj ove koje imaš, i njima je teško. 
mene uvijek tješi da je moja majčica uz mene. da bi voljela da sam sretna, pa tako i nastojim živjeti.

i našoj djeci ćemo pričati o onima koji nisu više s nama. pričat ćemo jer dokle god žive u našim sjećanjima i pričama, neće zaista umrijeti. 

Meni su oba roditelja poginili kad sam imala godinu dana..al eto, baka mi je super oslonac. I imam super svekrvu pa se nemam sta zalit. Nadam se da moja beba ce imat super obitelj i podrsku :) potrudit cu se

Ja sam svoju mamu izgubila u 21. godini..Otišla je kada mi je bila najpotrebnija :(
 Sada sam trudna s prvom bebicom i u isto vrijeme sam i sretna, a i tužna jer ju ona nikada neće upoznati. Bila je supruga,mama,baka za poželeti..ponekad se osećam tako usamljeno,da to ne može popraviti ni svekrva,ni strina ni niko..samo ona! Svojoj curici ću stalno pričati o njoj,toliko je zaslužila..<3

Nemam mamu od 4-te godine. Imala sam maćehu (bolje da nisam). Ustvari, život mi se tako posložio da nemam žensku osobu na koju se mogu osloniti, pitati za savjet.
 Hebiga, kako je tako je. 
Znam samo da sam od loših žena u svom okruženju naučila to:  da se neću nikada tako ružno ponašati prema ikome, jer na vlastitoj koži znam kako to boli. 

Život me dosada naučio da se oko svega samostalno pripremim i sve dobro naučim, sagledam svaku situaciju sa svih mogućih strana i znam da bez obzira na to uvijek ima neočekivanih situacija. U svakom slučaju, svjesna sam koje su pogreške radili ljudi dok sam bila dijete i koje sam ja pogreške radila kao dijete, adolescenti.

Sada gledam pogreške koje neke moje prijateljice rade dok odgajaju svoju djecu, ne mješam se iz razloga toga što niti je moje pravo niti nisam bila u takvim situacijama i ne znam da li ću i sama tako postupiti kada dođem u njihove cipele.

Meni je mama ziva i zivi svega par km od mene, ali ona ima svoju obitelj i nismo u kontaktu godinama,povrijedila me je kao sto nitko nikad nije nit bude i psihicki i fizicki. Sad kad sam trudna i uskoro cu rodit fali mi ali nikad joj to necu dati do znanja jer je stranac i to ce i ostat. trudna i uskoro cu rodit fali

Moja mama je umrla brzo nakon sto sam rodila, nakon sto je vidjela svog unuka. Cijelu trudnocu borili smo se s njenom bolescu i nije bilo lako :(
Svekrva nije ni priblizno ono sto je mama. Baka mi pomaze iako zivi daleko, ali mamu nitko ne moze zamijeniti.

Moja mama je umrla nedavno, ja sam bila trudna par mjeseci… Veselila se unučetu i toliko je htjela biti baka, i voditi to dijete u šetnje…
NEMA JE… i toliko nisam svjesna još svega jer je prošlo 2 mj, ali mi fali… u situacijama sad kad mi treba podrška ili kad starci od muža imaju eskapade da ju čujem jer ona nije bila takva…
Fali mi jer znam da bi me ona podržala makar se ne slagala samnom, fali mi jer je bila odlična osoba i puno je radila na sebi, fali mi jer je stavila nas na prvo mjesto, fali mi jer bi se mogla vratiti k njoj da mi je teško…. fali mi njen savjet , fale mi svađe s njom, fali mi sve loše i dobro…

I moja mama se veselila i trudnoći, svekrva se ne veseli jer može biti svašta, ona se bu veselila kad se dijete rodi … i ljuta sam i jadna sam …

ILove cats jako mi je žao…  Točno znam kako se osjećaš jer imam sličnu situaciju u životu, jedino je moja mama umrla sada već ima 6 godina. Ali to je nešto što nikad ne preboliš i nikada ti ne prestane faliti, posebno kada dobiš svoje dijete.  Sve ovo što si nabrojala prolazi i meni kroz glavu ovih mjeseci…Rekla mi je jedna dobra starija prijateljica da kada izgubiš mamu izgubiš jedinu osobu na svijetu koja te zaista voljela i koja je uvijek uz tebe. To je takva istina…ali sada mi imamo naše male bebe i postajemo nekome toliko važne koliko su one bile nama. Zato sam baš sretna da sam žena, jer nema druge tako divne i duboke poveznice kakvu imaju majka i dijete.

Uf… to su stvari koje ne biraš, nažalos
Nije mi sjelo da je nema, znam ja da je nema ali to nije na onoj razini kak bi trebalo biti…
Ali tješim se…ona me sad pazi na gore i radi za nas :)

Moja trudnoća i smrt moje majke desile su se u razmaku 15-20-tak dana…Živjele smo u različitim gradovima ali bi se čule 2-3 puta na dan i viđale što smo više mogle. Nije saznala da će postati baka…umrla mi je na rukama u besvijesnom stanju, bila je u bolnici… Bila sam van sebe, kao da lebdim iznad svega u nekom sivom košmaru. Bilo je to prije 5 godina i još se sjećam svake minute i za mene tada nemoguće odluke. Bila sam u crnini, i u duši i izvani i onda sam saznala za trudnoću. Imala sam noćne more da bebicu stavljam u crnu kutiju. Proplakala sam sate i sate i na kraju “razgovarala” sa mamom i izvinjavala se i plakala i objašnjavala satima da se ne mogu natjerati više obući crno. A znam ju i to njoj ne bi bilo bitno al kao da sam ju vrijeđala jer prošlo je tek par dana a ja u jednoj ruci držim crninu za mamu a u drugoj “nešto normalno, svijetlo” - nešto veselo za mali životić koji raste u meni—  Izgleda besmisleno ali to je bio moja muka u tom trenu, simbolika svega što se desilo tako iznenada. Dugo sam primala telefon u ruku i zastala jer više nisam imala koga nazvati. Svaki tren trudnoće i ovo vrijeme uz mog malog anđela osjećam veliku prazninu i puno sam puta plakala uz telefon jer mi je trebala pomoć, savjet ili bar mali razgovor ali s druge strane je bila samo tišina… Bilo me strah kako će ta tuga djelovati na bebicu u trbuhu i samo me to tjeralo naprijed, valjda zato sva bol tako dugo traje jer ju potiskujem od početka. Tužno je biti mama bez mame i usamljeno i nema zamjene ali pričanje pomaže, voljela bi da sam to prije shvatila…