Naša cura ima sad nešto više od dvije i pol godine, već dosta dugo može izabrat što će obući. Ako baš ne izabere nešto prigodno za godišnje doba, onda sugeriram što bi mogla drugo obuć. Vodim ju u kupovinu hlača, majica, cipela, najbolje mi je da sama odabere nešto što joj se sviđa. Ima svoj mali novčanik, pa kad idemo u dućan zna da može sama jednu stvar odabrat i to kupit. Većinom sama odabire između dvia il tri ponuđena doručka/večere. Mislim da na taj način bolje funkcioniramo kad ona sama odluči, radije onda i jede, radije se sama obuće :)
Mama sam 9 godišnje princeze. Mala se aktivno bavi karateom 5 godina i jahanjem 10-tak mjeseci tako da nam je tjedan ispunjen sa obavezama. Obzirom da imam klinca od 4 i pol godine pokušavam u njoj probuditi što veću samostalnost i odgovornost pri izvršavanju njezinih obaveza. To kreće od slaganja kreveta, hranjenja psa i zamorca, pranja zubiju do samostalnog rješavanja zadaća dok netko od nas dvoje dođe kući. Naučila je da kada tako postupa joj ostaje više vremena za igru i druge aktivnosti. Potičem ju da snosti odgovornost za njezine odluke, ali isto tako joj svjesno dopuštamo i da pogriješi jer nema boljeg učenja od učenja na greškama. Ponosna sam na činjenicu da je vrlo skromna, pristojna te da nemamo problema sa odlaskom u dućan, ali također da hrpu stvari rješavamo kvalitetnim razgovorima i da je svjesna da mi se o svemu može povjeriti
najčešće dajem svom djetetu da odabere između dvije opcije. ima tek tri godine pa mislim da je prerano da sam odluči što će obući ili jesti (jer bi to uglavnom bili slatkiši), a ovako ima osjećaj da je i njegovo mišljenje bitno i da i on može odlučivati samostalno, te se osjeća ravnopravnim s nama,roditeljima.
mama sam curice koja ima tek 2.godine,a po njezinom stavu bi joj dala 18! Ona bi sama odlučivala što bi obukla,ali hvala Bogu uspijemo se nakon dugo razgovora dogovoriti što da si obuče,jer ne može po zimi nositi haljine,itd…! uglavnom,ona je uključena u sve jer je kao policajac sveprisutna,sve mora znati i čuti!
Moja cura je još premala za donošenje ikakvih samostalnih odluka :) Ali, dosta razmišljam o tome kako će biti kad poraste, nadam se da ću tad moći ostvarit sve što sam zamislila i pomoći joj da izraste u samostalnu i odgovornu osobu. A to je najbolje postići puštanjem da sama donese neke odluke, poput odabira odjeće koju će obući za vrtić, koji će crtić taj dan pogledati, da li će za doručak jabuku ili krušku.. Sad, da li dobro razmišljam, to ne znam.. Zato bi mi knjiga baš dobro došla :)
Iskreno svojoj dijeci nezelim nista braniti niti ih prisiljavati na bilo sta.Ako ce htijeti nesto trenirati a da se meni nesvida, necu im braniti.Podrzat cu ih da se bave onim sta vole.U odabir odijece im se nezelim mijesati, ali svakako im uvijek dam savijet ako vidim da odabir odijece nije kako treba:)..Shvatila sam da moje stalno gundanje i nagovaranje na nesto sto se meni svida nevodi nikamo.A posto je meni bitno da su oni sretni tako sam odlucila da cu se i ponasati prema njima, ali naravno sve ima svoje granice..
Naše dijete, s obzirom na svoje godine, može samo odlučiti koji će crtić pogledati, čime će se igrati, što će jesti, koju priču želi prije spavanja. No, ukoliko mi kao roditelji mislimo da neke odluke nisu dobre (npr.ne može za ručak jesti čokoladu i sl.) onda mu objasnimo zašto ne može tako i nastojimo ga navesti da razmišlja u pravom smjeru, da zna zbog čega je nešto dobro, a zbog čega je to loše. Mišnjenja smo da dijete treba uključiti da se izjasni oko stvari koje se njega tiču. Ponekad se i mi preispitujemo jesmo li ga potaknuli na razmišljanje time što nismo njegovu odluku prihvatili i je li takav način ispravan.
Happy mama puta dva <3
Sortiraj odgovore
Najstariji