Jako dugo sam željela biti mama i kad sam mislila da mi se želja neće ostvariti, ostala sam trudna, a pred 3 mjeseca sam prvi puta ugledala moje malo zlato :-) Prvi mjesec je bio težak. Dolazak iz rodilišta, zbunjenost, neispavanost, noćna buđenja, plač... Sada već dosta dobro funkcioniramo :-) Sada je bebač u fazi gugutanja i otkrivanja stvari oko sebe, tako da mi je svaki dan s njim sve zanimljiviji. To je jedna neopisiva, neraskidiva i nadasve bezuvjetna ljubav 
Koliko me rođenje moje anđelčice promijenilo? Uh, 100%. Dobro, možda ne baš toliko, ali jako puno. Čak su one svakodnevne fizičke stvari ( manje sna, više obaveza, nema izležavanja, bolovanja, čitanja knjige u jednom danu...) potpuno zanemarive naspram unutarnjih. Jedan poprilično novi pogled na život i na mene samu. Otkrila sam kako je velika granica mog strpljenja, snage, volje, kako me jedan prijatelj zove "mama lavica". Prije sam se zamarala sa ludorijama, tko je šta rekao, svaki stres na poslu me je duplo ubijao, manjak novca, kredit. Sad se sve nekako posložilo, sve je sjelo na svoje mjesto. Ona je prioritet. Probudila je davno usnulo dijete u meni i sad nekako bezazlenije uživam u životu. Naravno tu je i pojačan strah kojeg prije nije bilo, strah radim li sve kako treba, strah za njenu budućnost, zdravlje. Ali kad me pogledaju njene pametne okice i ti strahovi se umanje. I da ne zaboravim jednu bitnu stvar. Otkako sam dala život počela sam više cijeniti svoj. ( da ne pomislite da se nisam cijenila, ovo je sad samo drukčiji pogled na mene)
hm...moja bebica je tek mjesec i pol pa zasad mogu reci da mi se ona uobicajena rutina svakodnevnog zivota nije uvelike promijenila...puno spava, ne place pa imam zasad vremena za sve... nisam se ni ja puno promjenila, samo mi je uvela jednu novu dimenziju ljubavi u moj zivot. volim je beskrajno jos od momenta kad sam ju vidjela na UZ da se mice prvi put. osjecam se kao super majka, iako sam ja antimajcinski tip oduviiek bila,i nikad nesto nisam petljala oko male djece, od prvog trena kada sam ju primila u ruke, sve je doslo samo od sebe, i briga za nju, i hranjenje, i presvlacenje, imala sam osjecaj da sam stoput promijenila pelenu, a ne da mi je prvi put. eto, sjedne to sve na svoje, i da, na neki nacin te obogati, postanes bolji covjek jednostavno.
Sortiraj odgovore
Najstariji