Jesu li Vama izmjerili zdjelicu prije poroda? (Carski rez)

Drage moje, htjela bih s Vama podjeliti svoju priču s poroda. Vjerujem da nas ima više sa ovakvim iskustvom u porodu. pa bih htjela da ispričate i Vi Vaše iskustvo.
Prije svega, prvorotka sam. Nisam se previše bojala poroda, malo straha je bilo,naravno.., kako, koliko boli, da li ću izdržati. K'o kaže da ga nije nimalo strah, laže. Prije negoli počinjem priču, bila sam zdrava trudnica, znači nisam imala nikakve probleme, ni šećer ni išta drugo, jedna obična trudnoća…
Naime, 5 sati ujutro, pukao vodenjak, oko 6:30 sam stigla u bolnicu, išlo je sve svojim tokom, mogu reći brz porod, što nisam očekivala jer sam prvorotka, u 10 sati je porod već počeo, glavica bebe se već vidjela, bila je na pola puta…te nakon nekih 40 minuta bebi su padali otkucaji srca, ne jedan put, već više puta, u međuvremenu se i pokakala. Doktori su išli metodom “bacanje na trbuh” ili “ stiskanje trbuha” da bi beba izašla. No, ništa od toga, bilo je toliko strašno da mi je u mislima bilo “bolje umrijeti” nego da se još jedanput baci na mene, jer sam osjećala da beba neće izaći koliko god da oni to radili a mene boli. Na kraju u 11:20 sati rodila sam hitnim carskim rezom. Od ovog zastrašujećeg poroda, kojeg nisam opisala u potpunosti jer ga previše toga, rekla sam da roditi više neću.
U otpusnom pismu nisam dobila neki njihov razlog zašto nije bilo prirodno ili zašto je točno bio hitni carski rez. Već otprije tj. negoli sam uopće ostala trudnica sumnjala sam da imam usku zdjelicu. Prije trudnoće sam svog ginekologa molila da mi izmjeri zdjelicu, jer me strah carskog reza i ne želim carski rez. a ako bi već i morao biti CR da se barem pripremim na to. No, rekao je da će mi to sve uraditi kad stignem u bolnicu. Mislite da jesu?! - Ne, jer nebi do ovoga ničega ni došlo da jesu. 
Koliko je kriv moj ginekolog, u bolnici su još više, jer bi oni trebali izmjeriti svaku trudnicu, (primjer) mogu ja biti krupnije građe kad sam iznutra uska. Te da bi nakon par mjeseci poslije poroda otišla ginekologu i ispričala mu sve kako je bilo, i još uvijek nakon 5 mjeseci nakon poroda nije želio izmjeriti zdjelicu. Nakon duge priče sa njime, popustio je i izmjerio. Naravno, bila sam u pravu !!! Uska sam, i to je premalena riječ za to, jer sam toliko uska da ne mogu roditi dijete od 2,5 kg a moja malena imala je 3,5 kg. Ona je sad zdrava curica i nema nikakve posljedice, no moglo je biti svašta radi njihovog nemara ili nešto… Rekao mi je ginekolog da se sad mogu smiriti, ako ću imati drugo dijete da ću ići na carski rez. Baš sam se smirila ;) Mogla sam to saznati i prije samog ovog poroda da su ti ljudi radili svoj posao, i bila bih pripremljena na to. A možda bi i sad planirala drugo dijete…no ovako ne znam da li bi ja to psihički podnjela, zbog takvog prvog poroda.
Mame, da li ima koja od Vas isto ili slično iskustvo? Molim mame i koje su drugi puta bile na carskom rezu da opišu kako je nakon drugog CR. Zanima me kako je, kakav je osjećaj biti budan na CR, dal je bolje biti budan ili spavati? 
Hvala Vam svima koji ste pročitali moju priču, dali savjete i podjelili sa mnom Vaša iskustva