Ja nemam iskustva sa epiduralnom odnosno kada sam prvi put rađala, tražila sam ju, međutim nisam ju dobila uz objašnjenje, sjećam se kao da je bilo danas : "Gospođo... pa kod vas ide sve kako treba, malo sporije ali savršeno" i nakon 10 h ja rodila...  Drugi porod mi je bio toliko brz da  ju nisam stigla ni tražiti ni dobiti . Istina je, da zaboraviš na svu svoju muku i bol kada ugledaš svoje malo čudo no zašto bi se netko patio ukoliko postoje bilo kakve naznake da će porod trajati predugo.

Ni ja, nažalost, nisam dobila epiduralnu, a rađala sam 'bebicu' od 4.200 i to 12 sati..Objašnjenje je bilo da 'dežurna liječnica ne daje epiduralnu'! Uglavnom, slažem se s PeggySue, zaista ne vidim razlog zašto bi žena satima patila i trpjela bolove, a postoji sredstvo koje joj to sve može olakšat..

moja je logika bila da nisam cijelu trdnoću pušila, pila, a bome ni jela kao prije. ni lijekove nisam uzimala kad mi nije bilo dobro pa nisam našla ni dovoljno dobar razlog da dijete par sati pred porod nadrogiram ljekovima. to je bio moj razlog protiv. da je bolilo više i trajalo druže - ne znam. možda, iako mi slim da ne bi ni treći put

Prvi put nisam znala što me čeka, drugi put je bilo gotovo za 20 min.
Treći put sam se predomišljala dali da uzmem, na kraju nisam- nekako me bilo strah, kao da izazivam sreću

Ne znam ,nekako nisam za to,prvi put nisam,drugi put odbila,a ionako je trajalo 2 sata,a sad ne znam nisam baš oduševljena mogućnošću da me bodu u kičmu,nekako mi previše opasno  djeluje to

U mojoj bolnici su ju počeli nudit,ali treba potrefit smjenu anesteziologa (moš' mislit )
Koliko čujem od iskustava oko sebe, najčešće ju uzimaju prvorotke,a onda ju izbjegavaju kad idu drugi put..A komentari su,kao i u svemu, šaroliki od 'joj,savršeno' do 'nikad više'...
Najčešći razlozi protiv su otežano otvaranje, prenagli skok od 'niš me ne boli' do 'krepat ću od boli' (kad smanje dozu u finišu),omamljenost,kasnije glavobolje,mučnine,štreckanje ubodnog mjesta pri promjeni vremena...
Ja ju (zasad) mislim preskočit,svjesna sam da mali frajer nekako mora izać i da će me bolit ovako ili onako,pa zašto ne pustit majku prirodu da napravi svoje (dok ide,ide).
Ne sviđa mi se način davanja,iako su ozbiljnije komplikacije vrlo rijetke...da je intravenozno,razmislila bih dvaput,onda,ne volim osjećaj omamljenosti,jednom sam u životu popila pola najslabijeg normabela (prije vozačkog) i to nisam bila ja,omamljena,usporena,beživotna,a nekako se na zamišljam takvom na porodu ..
Tako da ću se vjerojatno odlučiti za izduralnu,a ne epizduralnu

Za prvi porod sam govorila da cu sve prirodno da ne dolaze ljekovi u obzir.Kada su me pitali zelim li epi odbila sam jer su mi tad trudovi bili na 5 min i jos je bol bila koliko toliko izdrzljiva.Kasnije sam preklinjala za epi al je bilo kasno.Drugi porod je bio gotov za 1 sat tako da nisam ni stigla pitati.Da je trajao duze uzela bi sigurno.Porod boli neopisivo i ako postoji sredstvo za ublaziti toliku bol zasto ne!?

Uzela sam epiduralnu i imala bezbolan porod. Uzet ću ju i opet. Posljedica nemam nikakvih, hodam-nisam ostala nepokretna i ne vidim ni jedan razlog zašto bih trpila bol i sa grčem se sjećala poroda. Naravno, svaka žena ima pravo odlučivati za sebe što joj paše, a što ne. Ali sijati paniku okolo nije u redu.Kad god spomenem da sam rodila pod epiduralnom, gledaju me kao da sam imala sreće što nisam ostala paralizirana. Treba li se i na ljude koji su nakon operacije pod općom anestezijom nastavili živjeti gledati kao na nekoga tko je imao sreće što nije umro pri operaciji? Da živimo u srednjem vijeku, možda. U današnje vrijeme, ne baš.