Djeca na ljetnim praznicima

Moji roditelji su skoro cijelo ljeto na moru, i vole biti s mojim curicama, a i one vole biti s njima, pa su dio ljeta s bakom i djedom, a dio ljeta s nama kod kuće i onda opet s nama na godišnjem. Ne znam kako će biti kad krenu u školu, ali imamo sreću da zaista vole biti same s bakom i djedom.

Cijeli dan sjedi doma gleda TV povremeno a onda se baci na nešto iz likovnog, crta, boja, radi vježbe koje sam joj zadao da ne bi zakržljala, sama u stanu podstanarskom cijeli dan, ja radim do 16h. Nemam novca za stan, za hranu, a ljetovanje, more mi je blizu, a nemam snage ni volje nakon posla još se do plaže dovući. Nema roditelja, nema ništa. Užas za užasom.

Draga gospođo, moja djeca su sretna što mogu cijelo ljeto provesti na moru jer tu žive ali to im je čini mi se i jedina sreća za razliku od vas koji živite u Zagrebu. E sad, kako ću ja svojoj djeci objasniti da ne znam kako ću skupiti 3500 kuna koji nam trebaju samo za udžbenike koji su kod vas potpuno besplatni. Kako objasniti mojoj djeci koja su uzgred rečeno tinejdžeri, da kada dojdu zimski praznici svi vi iz Zagreba zapalite za Austriju, Italiju ili ne daj bože u najgorem slučaju u Sloveniju na skijanje ( snijeg ), a mi to moramo gledati na televiziji i samo sanjati o tome. Kako objasniti mojoj djeci da im je najbliži zoološki vrt u Zagrebu i da divlje životinje mogu samo vidjeti na internetu i televiziji ? Da ne nabrajam dalje jer tako bih mogao u nedogled. Ako vi djeci od 9 i 5 godina ne možete objasniti zašto ne idu na ljetovanje ja vas stvarno duboko žalim, jer tek stižu najgore ( tinejdžerske ) godine.

Ja mislim da će naša djeca preživjet isto kako smo i mi preživjeli bez zimovanja i ljetovanja. Eto, ove godine se pogodilo da ćemo uspjet tjedan dana otić na more. Al da se nije, imamo bazenčić na napuhavanje i našoj djeci je i to dovoljno. Njima je bitno da su vani, da se druže s djecom iz susjedstva. Znam da je veći problem sa djecom koja idu u školu ili su već tinejđeri. Ali oni su već  veći i več bi trebali shvatit ako tata i mama nemaju novaca, da nemogu sad to dobit, ma kako jako oni to htjeli. Znam da to okrutno zvuči, al ja svojima velim iskreno da nemam novaca i da mi je žao što je tako, da bi i ja rado htjela to njima kupit, al sad nemogu.

Nemam svoje djece još (prvo nam je na putu), ali zato imamo nećake koji žive u blizini..Dani su im ispunjeni - igraju se vani sa ostalom djecom, nešto vremena su pred TV-om ili za računalom... Ponekad odemo u knjižnicu, malo se prošetamo i tako. Djeca vole kad im je ispunjen i sadržajan dan. Pokušati ću te metode primijeniti i na svoje... 
A što se tiče ljetovanja, niti njihovi roditelji to ne mogu priuštiti (a dvoje su tinejdžeri), pa nitko nije frustriran. Djeca su itekako svjesna situacije u kojoj je većina roditelja, pa znaju da se trenutno ne može dozvoliti odlazak na ljetovanje. Djeci to treba potanko i lijepo objasniti, shvate oni to jako brzo. A osim toga, najvažnije im je ljubav, vrijeme provedeno s obitelji i u našem slučaju sa ostatkom familije.

Drage mame,
Imam tinejđericu od 14 god. U toj dobi najčešće roditelji ništa ne znaju i ne razumiju ih (no, ipak iz iskustva vidim da dijete ipak sluša, nešto ostane od onoga što pričam ). Ovo ljeto nismo išli na more, no kći to razumije i ne zahtijeva nešto što trenutno nije moguće. 
Turbulentno razdoblje (upis u srednju, pubertet i još svašta nešto).
Vrijeme provodi družeći se s prijateljima, šetnja s roditeljima i od sutra kreće na zumbu,  (tokom godine ide na jazz dance). 
Djeci treba ponuditi sadržaj, aktivnostiiii, obaveze doma (npr.pospremiti svoj krevet, radni stol, obrisati suđe, staviti sušiti veš ). To nije puno, ali je potrebno da steknu radne navike.
Što Vi mislite drage moje?

Ja mislim da djeca moraju od malena svatiti kako je to da ih pripremimo ja iskreno nemam problema sa novcima i mi ćemo ići u inozemstvo ali ipak čovijek uvijek mora biti spreman na najgore pa da ga male stvari razvesele pa tako i djeca