Cijepljenje

DIFTERIJA

Premda je bila jedna od najstrašnijih dječjih bolesti u doba moje bake, difterija je danas gotovo nestala. U Sjedinjenim Američkim Državama prijavljeno je 1980. godine samo 5 slučajeva. Većina liječnika smatra da je do nestanka došlo Zahvaljujući DiTePer cjepivu, no ima mnogo dokaza da se učestalost difterije smanjila prije nego što se pojavilo cjepivo.
Difterija je vrlo zarazna bakterijska bolest koja se širi kašljem i kihanjem te preko predmeta kojima se služila zaražena osoba. Inkubacija traje od 2 do 5 dana. Prvi su simptomi upaljeno grlo, glavobolja, mučnina, kašalj i temperatura od 37,8 do 40 stupnjeva. Kako bolest napreduje, na krajnicima i u grlu mogu se vidjeti bjelkaste naslage. One mogu izazvati oticanje u grlu i jednjaku, što otežava gutanje, a u teškim slučajevima i disanje, do te mjere da se žrtva može ugušiti. Potrebna je medicinska pomoć i obično se liječi antibioticima - penicilinom ili eritromicinom.
Izgledi da vaše dijete dobije danas difteriju otprilike su toliki kao da ga ugrize kobra. Pa ipak, milijuni djece cjepe se i docjepljuju u dobi od 2, 4, 6 i 18 mjeseci, a zatim dobivaju pojačanu dozu kad pođu u školu. Sve se to radi usprkos činjenici da nema dokaza da su cijepljena djeca sigurnija od necijepljene. Prilikom pojave difterije 1969. godine u Chicagu gradski komitet za zdravlje izvjestio je da su 4 žrtve od njih 16 bile propisno cjepljene, a još 5 je primilo jednu ili više doza cjepiva. Tek dvoje je pokazivalo znakove potpunog imuniteta. Izvještaj o drugoj pojavi, kada je troje ljudi umrlo, otkrio je da je jedna od žrtava bila propisno cijepljena.
Takve epizode pobijaju argument da se nestanak difterije ili neke druge, nekada česte, dječje bolesti može pripisati cjepljenju. Ako za to trba zahvaliti cjepivu, kako njegovi branitelji mogu objasniti ovu pojavu? Samo u polovici američkih država zakon zahtjeva cjepljenje protiv zaraznih bolesti, a postotak cjepljene djece razlikuje se od države do države. Zbog toga deseci tisuća - možda i milijuni djece u područjima gdje su medicinske usluge ograničene, a pedijatara gotovo i nema, nisu nikada cjepljeni protiv zaraznih bolesti, pa bi, prema teoriji, trebali oboljeti. No učestalost zaraznih bolesti nije nipošto u koleraciji sa zakonskim odredbama o obaveznom masovnom cijepljenju.
S obzirom na to da se bolest rijetko javlja, da nam je na raspolaganju djelotvorno liječenje antibioticima, da se ozbiljno sumnja u djelotvornost cjepiva, da se godišnje troše multimilijunske svote dolara na masovne imunizacije, kao i s obzirom na uvjek prisutnu mogučnost štetnog djelovanja i dugotrajnih posljedica ovoga ili bilo kojeg drugog cjepiva, smatram da se daljnje masovno cijepljenje protiv difterije ne može opravdati.

VODENE KOZICE

Ovo je moja najomiljenija dječja bolest, prije svega zato jer je razmjerno bezopasna i zato što je jedna od rijetkih za koju farmaceutska industrija nije izmislila cjepivo. Ovaj drugi razlog možda će biti kratka vijeka jer, dok ovo pišem, već ima nagovještaja da bi se uskoro moglo pojaviti cjepivo protiv vodenih kozica.
Vodene su kozice zarazna virusna bolest koja se često javlja među djecom. Prvi znaci bolesti su blago povišena temperatura, glavobolja, bolovi u leđima i gubitak teka.
Za dan - dva javljaju se crvene točkice, koje za nekoliko sati narastu i postaju plikovi. Na kraju se sasuše u krastu koja za tjedan - dva padne. Proces prati jak svrbež pa dijete treba stalno upozoravati na to da ne grebe kraste. Da se ublaži svrbež, može se primjeniti cinkov tekući puder ili kupka od kukuruznog škroba.
Medicinska pomoć nije nužna. Pacijent bi se trebao što više odmarati i piti dovoljno tekućina kako bi se nadoknadio gubitak tekućine zbog vručice.
U vodenih kozica inkubacija traje 2 do 3 tjedna, a bolest je zarazna oko 2 tjedna od drugog dana otkako se pojavi osip. Za to vrijeme dijete treba izolirati kako bi se izbjeglo širenje bolesti na drugu djecu.

ŠARLAH

Šarlah je još jedan primjer nekad zastrašujuće bolesti koja je danas gotovo iskorijenjena. Da je ikada izumljeno cjepivo protiv ove bolesti, liječnici bi mu, bez sumnje, pripisali njezin nestanak. Budući da cjepiva nema, zasluge se pripisuju penicilinu, usprkos činjenici što je učestalost bolesti već počela opadati, prije nego što su se pojavili prvi antibiotici. Kao i u drugih bolesti, razlog se vjerovatno krije u poboljšanim uvjetima života i kvalitetnoj prehrani.
Bolest je dobila ime po crvenom osipu koji prekriva tijelo žrtve. Uzrokuje je streptokokna upala, a početni simptomi jesu povračanje, glavobolja, oticanje vratnih limfnih čvorova i temperatura od 38,3 do 40,5 stupnjeva. Bolest obično zahvača djecu od 2. do 8. godine, a osip koji je prati nestaje u roku od 8 dana. ako vaše dijete dobije šarlah, što je gotovo nevjerojatno, nemojte se zabrinuti jer nije ništa opasniji od streptokokne upale grla. Proći će sam od sebe. No ako dijete odvedete liječniku, vjerovatno će propisati antibiotik koji djetetu uopće nije potreban.

MENINGITIS

Jedna od zastrašujućih nedosljednosti suvremene medicinske prakse jest sklonost liječnika da “preliječe” bolesti koje uopće nije potrebno liječiti, a ne dijagnosticiraju bolest kao što je meningitis koja zahtijeva njihovu nepodjeljenu pozornost i vještinu. Riječ je o upali opni koje prekrivaju mozak i leđnu moždinu a zovu se meninge. Simptomi mogu obuhvačati ukočen vrat ( ne uvjek), upornu glavobolju, povračanje, vručicu i, u djece, konvulzije. Bolest može uzrokovati bakterijska, virusna ili gljivična upala. Jedan od bakterijskih tipova upale vrlo je zarazan jer se bakterije mogu naći i u grlu i u cerebrospinalnoj tekućini.
Meningitis se može liječiti, no važno ga je što prije dijagnosticirati. Liječnici često donose pogrešne dijagnoze jer ne shvačaju ozbiljno majčine primjedbe da se ponašanje njezina djeteta prilično promjenilo. Mnogi ne pomišljaju na meningitis dok se djetetu ne ukoči vrat. Moguće posljedice prekasne dijagnoze i neodgovarajućeg liječenja jesu mentalna zaostalost i smrt. Ako vaše dijete već 3 ili 4 dana ima neobjašnjivu vrućicu praćenu pospanošću, kunjanjem, povraćanjem, vrištavim plačem, a možda i ukočenim vratom, vrijeme je da posumnjate na meningitis. Neki od ovih simptoma prisutni su i u gripi. Meningitis se razlikuje u dvama posljednjima, osobito po vrištavu plaču. Ako vaše dijete pokazuje ove simptome, zahtjevajte od liječnika da napravi odgovarajuće testove, uključujući i lumbalnu punkciju. Ako liječnik ne uspije pronaći spinalni kanal nakon 1. ili 2. pokušaja, recite mu neka više ne pokušava i obratite se drugom liječniku.
Antibiotici su smanjili smrtnost od ove zastrašujuće bolesti sa 95 na 5 posto. Upravo je zato točna i pravodobna dijagnoza bolesti od životnog značenja.

TUBERKULOZA

Roditelji bi trebali imati pravo pretpostaviti, a mnogi to i rade, da ispitivanja koja liječnici provode na njihovoj djeci daju posve točne rezultate. Tuberkulinski test kože samo je jedan od medicinskih testova s kojim, sasvim sigurno, nije tako.. Čak i Američka akademija pedijatara, koja se rijetko izjašnjava negativno o bilo kojem postupku koji njezini članovi rutinski koriste, kritična je prema tom testu. Prema izjavi:
Nekoliko novijih istraživanja bacilo je sumnju na osjetljivost nekih testova tuberkuloze. Komisija Biroa za biologiju preporučila je proizvođačima da svaki niz testova osluškuju na 50 pacijenata za koje se zna da su zaraženi kako bi se uvjerili da su preparati koji odlaze na tržište dovoljno snažni da identificiraju svakoga tko ima aktivnu tuberkulozu. No interpretacija testova otežana je zbog toga što mnoga od tih istraživanja nisu provedena nasumce i/ili uključuju mnoga istodobna testiranja (pa može doći do sprečavanja reakcije).
Izjava se završava rečenicom: “Tuberkulinski testovi nisu savršeni i liječnici moraju biti svjesni mogućnosti da se mogu dobiti i poneki lažno negativni ili pozitivni rezultati.”
Ukratko, vaše dijete može imati tuberkulozu čak i ako je tuberkulinski test negativan, odnosno može biti zdravo unatoč činjenici da tuberkulinski test pokazuje suprotno. U mnogih liječnika to može dovesti do zastrašujućih posljedica. Gotovo je sigurno da će vaše dijete, ako mu se to dogodi, biti izloženo nepotrebnom i opasnom rentgenskom pregledu pluća. Zatim će mu liječnik možda propisati opasan lijek poput izoniazida, i to na nekoliko mjeseci ili čak godina “kako bi se spriječio razvoj tuberkuloze.” Čak i AMA priznaje da liječnici pretjerano i ne kritički propisuju izoniazid. To je sramotno jer se lijek nalazi na dugom popisu lijekova koji ostavljaju posljedice na živčanom sustavu, gastrointestinalnom sustavu, krvi, koštanoj moždini, koži i žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem. Ne treba zanemariti ni opasnost da okolina odbaci vaše dijete zbog straha od zarazne bolesti. Uvjeren sam da su potencijalne posljedice pozitivnog tuberkulinskog testa kože opasnije od mogućnosti zaraze samom bolešću. Smatram da roditelji nebi trebali pristati na testiranje ako sami ne sumnjaju u mogućnost da je dijete došlo u dodir s nekim tko boluje od te bolesti.

SINDROM IZNENADNE DOJENAĆKE SMRTI (SIDS)

Zastrašujuća mogućnost da se jednoga jutra probude i u kolijevci nađu mrtvo dijete plaši mnoge roditelje. Medicinska znanost još traga za uzrocima SIDS-a, no najpopularnije objašnjenje među znanstvenicima jest to da je došlo do nekog utjecaja na središnji živčani sustav pa je prestao nevoljni čin disanja.
Objašnjenje je logično, no još uvijek nije odgovor na pitanje: što je izazvalo takvo pogrešno funkcioniranje središnjega živčanog sustava? Sumnjam, a sa mnom se slažu i mnogi moji kolege, da se gotovo 10 000 smrtnih slučajeva od SIDS-a koji se godišnje javljaju u SAD-u može povezati s jednim ili više rutinskih cijepiva koja djeca dobivaju u najranijoj dobi. Najvjerojatnije je riječ o cjepivu protiv hripavca, no možda i nekom drugom (ili drugima). Dr.William Torch ,s Medicinske škole Sveučilišta u Nevadi, u svom izvještaju nagovještava da bi DiTePer cjepivo moglo biti krivac za slučajeve SIDS-a. Otkrio je da su dvije trećine od 103 djeteta , koliko ih je umrlo od SIDS-a bile cijepljene DiTePer cjepivom tri tjedna prije smrti. Mnoga su djeca umrla već drugi dan nakon cijepljenja. Smatra da nije riječ o pukom slučaju i zaključuje da, bar u nekim slučajevima “ postoji uzročna veza ”između DiTePer cjepiva i smrti u kolijevci. Istražuju se i prethodno spomenute smrti u državi Tennessee. U tom slučaju proizvođač cjepiva morao je skupiti sve nepotrošene doze cjepiva radi provođenja istrage. Godine 1983. odjel pedijatrije medicinske škole , UCLA i Ministarstvo zdravlja u Los Angelesu iznijele su još neke zastrašujuče činjenice na temelju istraživanja 145 žrtava SIDS-a. Od tog broja, 53 je cijepljeno DiTePer cjepivom neposredno prije smrti. 27 je umrlo u roku od 28 dana nakon cijepljenja, a 6 za 24 sata. Istraživači zaključuju da ova otkrića “dalje potvrđuju moguću povezanost” DiTePer cjepiva i SIDS-a.
Buduće majke koje strahuju od SIDS-a moraju biti svjesne značenja dojenja kojim se može izbjeći ovaj problem, a i mnogi drugi. Ima dokaza da su dojene bebe manje podložne alergijama, problemima sustava za disanje, gastroenteritisu, hipokalcemiji, debljanju, sklerozi multipleks i SIDS-u. Jedna stručna studija o SIDS-u zaključuje da se “dojenje može smatrati najboljom zaštitom protiv brojnih uzroka SIDS-a”.

Htjela bi dat svoj komentar u vezi SIDS-a. Znam slučaj SIDS-a zbog DiTePer cjepiva, ali mogu reć iz osobnog iskustva da dijete koje nikad nije bilo cijepljeno sa nijednim cjepivom isto umrlo od SIDS-a. Savjet roditeljima djece do 3 godine starosti je da kupe BABY SENSE II monitor i sprijeće SIDS u svakom slučaju, jer monitor svojim alarmom javlja povračanje djeteta, usporeno disanje, ili nedaj bože prestanak disanja, u tom slučaju dovoljno je podignut i lagano protrest dijete i ono nastavlja sa disanjem kao da ništa nije bilo. Monitor je spasio živote mnoge djece, i zbog tog sindroma je i izmišljen, voljela bi da sam i ja prije znala za njega.

POLIOMIJELITIS - DJEČJA PARALIZA

Nitko tko je proživio 40-e godine ovoga stoljeća i vidio slike djece u željeznim plučima, predsjednika SAD-a u invalidskim kolicima, kome je bilo zabranjeno ići na gradske plaže zbog straha da ne bi dobio polio, ne može zaboraviti strah koji je tada vladao. Polio danas gotovo ne postoji, no strah se održao i rasprostranjeno je vjerovanje da upravo cjepivu valja zahvaliti za nestanak ove bolesti. Takvo mišljenje nije čudno ako uzmemo u obzir moćnu kampanju koja je reklamirala cjepivo, no činjenica je da nema uvjerljivih znanstvenih dokaza kako je upravo cjepivo uništilo dječju paralizu. Kao što sam naveo, nestala je i u onim djelovima svijeta gdje se cjepivo nije tako masovno davalo.
Ono što je važno da roditelji današnjeg naraštaja znaju, jesu dokazi koji upučuju na to da je masovno cijepljenje protiv polija uzrokovalo većinu preostalih slučajeva ove bolesti. U rujnu 1977. godine Jonas Salk, koji je razvio mrtvo cjepivo virusa polia, posvjedočio je zajedno sa drugim znanstvenicima tu činjenicu. Rekao je da je većina od tih nekoliko preostalih slučajeva poliomijelitisa koji su se u SAD-u javili do početka 70-ih godina vjerojatno bili popratna pojava živog polio cjepiva koje se standardno primjenjuje širom SAD-a. U Švedskoj i Finskoj nije bilo slučajeva polia već duže od 10-ak godina, no u tim se zemljama gotovo isključivo upotrebljava mrtvo cjepivo. U međuvremenu traje rasprava među imunolozima oko razmjernog rizika mrtvog, odnosno živog, virusa u cjepivu. Pobornici mrtvog cjepiva smatraju da je prisutnost živog virusa u cjepivu odgovorna za slučajeve polia koji se povremeno javljaju. Pobornici živog cjepiva smatraju da mrtav virus ne daje odgovarajuću zaštitu i time povečava osjetljivost cjepljenih na samu bolest.
Ovo mi daje rijetku priliku da budem neutralan. Vjerujem da obje strane imaju pravo i da upotreba bilo kojeg cjepiva povećava - a ne smanjuje - mogućnost da se vaše dijete razboli od ove bolesti.
Ukratko, čini se da ćete najdjelotvornije zaštititi svoje dijete od poliomijelitisa tako da ga držite podalje od cjepiva.

ZARAZNA MONONUKLEOZA

Simptomi zarazne mononukleoze slični su onima u prehlade ili gripe, tako da je u početnoj fazi teško na nju posumnjati i dijagnosticirati je. Obično zahvaća djecu i mlađe ljude, a ako je vaše dijete žrtva, imat će povišenu temperaturu, otečene žlijezde, upaljeno grlo, osjećat će se slabo i umorno. Kako bolest napreduje, mogu se javit i drugi simptomi: Bolovi u trbuhu, mučnina, glavobolje, bolovi u prsima, kašljanje i nekoliko drugih rjeđih simptoma.
Ako u djeteta primjetite te simptome i oni traju duže od obične prehlade, otiđite k liječniku. Ako liječnik posumnja na mononukleozu, zatražit će krvnu sliku koja će, u većini slučajeva, premda ne i uvjek, pokazati da je riječ o mononukleozi. Bolest obično traje od tjedan dana do tri tjedna, no iznimno može potrajati i više tjedana, pa čak i mjeseci.
Činjenica da se mononukleoza ne može dijagnosticirati u ranoj fazi ne mora vas zabrinjavati jer za nju ionako nema nikakvog lijeka. Liječenje se sastoji u onome što biste djetetu ionako pružili - odmor u krevetu i mnogo tekućina. Neki liječnici propisuju adrenalne steroide poput prednisona, no ja smatram da ih valja izbjegavati, osim u krajnim slučajevima. Oni izazivaju teške popratne pojave.

Ja se osobno ne slažem sa cjepivima i ni jedno svoje dijete nisam i neću cijepit jer sam se susretala sa djecom koja su uništena za cijeli život zbog cjepiva. Svaka majka se treba najprije dobro naoružat sa informacijama za ili protiv pa onda odlučit, a imam već dvoje punoljetne djece i dvoje mlađe.